Natjecanje u OC Phenoma II X4 940

LINK

Ajmo luxx

nagrada je tvoj

c'mon

Navijam za te

Uhhh

nisam ni gledao

Sorry

1. Aplikacija za overclocking AMD-ovih procesora se zove AOD, ili AMD OverDrive.

2. Svi aktualni Phenom II procesori su idući: Phenom II X3 710, X3 720, X4 805, 810, 910, 920, 940, 945, 955

3. Svi dosadašnji AMD-ovi Black Edition procesori su:

• Phenom II 955, 940, 720,
• Phenom X4 9950, 9850, 9600, 8750, 7850,
• Athlon (X2) 7750, 6500
• Athlon64 X2 6400+, 5400+, 5000

4.Phenom II procesori se proizvode u 45nm SOI proizvodnom procesu.

5. Radni takt Phenom II X3 720 BE procesora je 2.8GHz, HTT link mu radi na 2.0GHz, a ima L3 cache veličine 6MB.

6. Čipovi koji se koriste na DDR3 memorijama su sljedeći: Micron D9 GTR/GTS/KPT/JNM/JNL, Samsung HCF0, Elpida Hyper...

7. Prije svega kratko i jasno. Ugrubo, najveća maksimalna 24/7 voltaža DDR3 memorije je oko 2.1-2.2V, o čemu smo pisali i u našim člancima. Ali, veliko „ali“, ovdje se nalazi čitav niz izuzetaka i pravila. Službenim izlaskom DDR3 memorije, JEDEC je definirao 1.5V kao defaultni napon DDR3 memorije. Sve dok nisu došli i7 sistemi, nije bilo problema, i nije bilo takvih bojazni oko umiranja odredenih komponenti. Dakle, bilo da se radilo o Intelovim 775 ili novim AMD-ovim sustavima, ograničenja po pitanju napona DDR3 memorije nije bilo. DDR3 memorija, za razliku od svojeg prethodnika nema problema po pitanju iznenadnog umiranja memorije, te unatoč relativno niskoj specifikaciji od 1.5V, te maksimalne 24/7 vrijednosti od oko 2.2V, što se i ne čini tako malo, problema nije bilo. Koristili su se većinom Micronovi i Elpidini čipovi te uz to i Quimonda. To je recimo, gruba raspodjela. Micronove čipove kako smo spomenuli ranijem pitanju možemo podijeliti na više modela. GTR i GTS su uvijek bili "žedni" napona i na njega su odlično reagirali, dok su JNM i JNL čipovi bili već nešto drugačiji, te oni nisu "voljeli" napone preko 2V. Dapače, oko 1.9V im je zlatna sredina, što smo i sami isprobali do sada. Kasnijim izlaskom i7 sustava, cijela stvar se mijenja i okreće u drugu stranu. Maksimalni dopušteni napon koji Intel preporuča, bio je na prvi pogled mizernih 1.6-1.65V. Kasnijim testiranjima i analiziranjima te platforme se došlo do raznih (valjanih) zaključaka, kako problema neće biti ukoliko se održava optimalan omjer izmedu napona VTT-a i DDR memorije. Koji je trebao biti na oko 0.5V. Znači, ukoliko nam je napon VTT-a postavljen na recimo 1.3v, ne bi trebali ići preko 1.8V sa memorijom itd. Ono što je tu dobro došlo jesu novi čipovi koji su optimizrani za rad na vrlo niskim naponima, uz zadržavanje visokih frekvencija, a pritome i po prilično stegnutim latencijama. Dakle, kasnije se javljaju Samsungovi HCF0 čipovi, Micronovi D9KPT te Elpidini Hiper čipovi kojima je neki optimum za 24/7 rad oko 1.7-1.8V, a samim time opet u sigurnim granicama potrebnog VTT-a, koji bi bio sigurnih ~1.3V. Prilikom benchmarkinga se sve to diže za par stepenica više, naravno.

8. Tweakovi vezani za postizanje što boljih rezultata u benchmarku Super Pi su sljedeći:

• Korištenje Windows 2003 Server operacijskog sistema optimiziranog nLiteom i sa Olive temom ili Windowsa XP sa standardnom Luna temom
• Postavljanje klasičnog start menija, micanje language bara, uklanjanje svih nepotrebnih ikona s deskopa i postavljenje onih potrebnih u quick launch traku.
• Postavljanje 16-bitne boje, postavljanje single-texture pozadine, gašenje screensavera, podešavanje opcija Adjust for best performance (ali ostavljanje tema) u System apletu, gašenje Automatic Update i System Restore funkcija, ukoliko to već nije uklonjeno nLiteanjem
• Razni registry tweakovi, isključivanje većine aktivnih servisa osim onih krucijalnih za normalni rad Windowsa ili pokretanje Windowsa u Diagnostic modu, te nakon toga gašenje par eventualno upaljenih procesa kao što je Userinit
• Isključivanje explorer.exe procesa, podešavanje realtime prioriteta za proces aplikacije Super Pi, te podešavanje iste na afinitet odnosno forsiranje pokretanje istog na drugoj jezgri ili nekoj drugoj, ovisno koliko već jezgri (ili threadova) ima procesor.
• Korištenje RAM diska, maxmem tweaka, copy waza tweaka
• Korištenje aplikacija kao što je OCX Spi tweaker/Strap (Pmem) Tweaker

9. Za wPrime benchmark je najpogodnije korištenje novih operacijskih sustava kao što su Windows Vista te (još uvijek u beti) Windows 7. Razlozi se namecu sami po sebi. Doticni sustavi su bolje optimizirani za korištenje i samo iskorištavanje višejezgrenih procesora, te mogucnosti istih. Takoder potrebno je napomenuti da su 64-bitne verzije nešto brže od 32-bitnih verzija sustava, no i potonji su opet brži od npr. Windowsa XP ili 2003.

10. Za pripremu i izolaciju maticne ploče za korištenje sa subzero hlađenjima koriste se razni materijali i sredstva. U posljednje vrijeme se najčešće koristi „živa“ guma (primjer Tekastrip), umjetnička guma (Faber-Castell) tekastripa koji se s lakoćom nanose i isto tako skidaju sa matične ploče. Prije stavljanja je poželjno staviti papirnate ljepljive vrpce kako guma ne bi ušla u teško dostupna područja kao što je Socket ili rupice izmedu kondenzatora/zavojnica. Nakon postavljanja tog materijala, najčešće se stavljaju papirnati ručnici ili obični toaletni papir koji lako upijaju vlagu. Nakon toga se postavlja sloj neoprena (najpoznatiji je Armaflex), po mogućnosti ne predebeo (~0.5mm), kako bi Pot koji ide na procesor lakše i bolje sjeo na procesor. Termalna pasta je poželjna no ne nužna kod korištenja subzero rješenja, a najčešće se koriste „keramičke“, a ne „srebrne“ termalne paste.

11. Cold-bug je pojava koja se pojavljuje povodom snižavanja temperatura ispod nule, a sprečava normalan rad procesora ili matične ploče. To bi bila osnovna definicija. Dotični problem se pojavljuje kod velike većine procesora, kod nekih u većoj, kod nekih u manjoj mjeri, te u različitim oblicima. Izuzetak jesu novi Phenom II procesori koji su imuni na takve probleme s obzirom na prirodu svog proizvodnog procesora koji ima dopušta rad i pod temperaturama ispod -250C. Cold-bug se u najvećoj mjeri i najprije pojavljivao kod Athlon64 procesora (sck. 754/939), koji su znali raditi probleme i pri relativno maloj temperaturi od oko 0C pa do oko -10, neki više neki manje. Kasnijim napredovanjem i prelaskom na AM2, takvi problemi su nestali u nešto manjoj mjeri, tako da se ovisno o primjercima, s A64 procesorima moglo raditi i na oko -50C. Kad smo kod AMD-ovih procesora, možemo reći i to da niti stari AthlonXP procesor nisu bili imuni na ove probleme, ali u puno manjoj mjeri, nego Athloni64, tako da je s njima moguće raditi i na temperaturama od oko -150C. U slučaju Intelovih procesora, situacija nije toliko šarolika kao kod AMD-ovih procesora no i dalje je tu prisutan problem. Pentium4 procesori su bili prilično imuni na cold-bug, no i oni su se znali smrzavati na oko -160/170C. Da li je to do ploče, ili do procesora, ne možemo sa sigurnošću potvrditi no problem je kako rekosmo, tu. Kod kasnijih procesora temeljenih na Prescott i novijim jezgrama, pa sve do Core2 arhitekture, situacija je ista. Cold-bug se pojavljuje na oko -100/-150C, ovisno o kombinaciji komponenti. Na kraju, Nehalem ili Core i7 procesori takoder nisu veliki ljubitelji vrlo niskih temperatura, tako da je za njih najpogodnija temperatura oko -100C. Manifestiranje Cold-buga je moguće opisati na više nacina, no u suštini radi se o odbijanju rada određenog dijela računala, najcešće procesora ili matične ploče na niskim temperaturama, zato je krucijalan postupak ukoliko se spremamo na DICE ili LN2 bench, traženje cold-buga, a za što je potreban i termometar, čiju sondu ubacujemo u dno Pota, čime (približno) pratimo trenutne temperature i tako održavamo temperaturu. Ono što je bitno tokom svakog testiranja je i upravo spomenuto održavanje temperature. Jer nije uvijek cilj dobiti što nižu moguću temperaturu, nego onu najstabilniju, što nije moguće ukoliko nemamo dobar Pot. Ukoliko imamo dobar Pot, posao je puno lakši, no ako je isti loš, onda ćemo se susresti sa puno više posla i puno više problema oko oscilacije u temperaturi. Kako reagirati na cold-bug? Dotični se može manifiestirati u više oblika, smrzavanje, odbijanje bootanja i slično blesavljenje ploče, pri čemu jednostavno moramo imati strpljenja. Potrebno je prestati nadolijevati LN2 ili drugo sredstvo, te jednostavno čekati da temperatura sama po sebi poraste u par minuta (ovisno o temperaturi i komponentama može biti 2min a može biti 5-7min) ili to raditi prisilno pomoću fena. Što ponekad i nije tako dobra ideja, s obzirom na velike razlike u temperaturama, čime će vrlo vrlo brzo doći do kondenzacije, tj sitnih kapi vode oko Socketa i komponenti oko Socketa, a što nikako nije zdravo po ploču. Moguće je također i uklanjanje Pota te stavljanje istog pod vrelu vodu. Ukoliko je npr. riječ o Athlon 64 sustavima, kod njih je situacija ponešto drugačija tako da se sistem ne smrzava u potpunosti i ne u svakoj situaciji. Dizanje temperature možemo postići i jednostavnije, softverski pomoću alata kao što je Prime. Cold bug se pojavljuje i kod grafičkih kartica, no u ipak manjoj mjeri. Neke kartice nemaju tih problema, no opet, neke i imaju, sve ovisi od modela do modela, kojih ipak ima puno da ih idemo posebno isticati. Grafičke kartice za razliku od procesora nemaju problema po pitanju oscilacija temperatura kao procesori, tako da nisu potrebni toliko savršeni Potovi za njih kao što su potrebni za najveće potrošace i gutače, procesore.

12. PCI-E sabirnicu povećavamo iz više razloga. Kao prvi razlog možemo navesti graficke kartice. Dakle, ako koristimo SLI ili Crossfire sisteme, možemo očekivati nešto bolje performanse ukoliko koristimo više kartica, te ujedno veći overclock ukoliko se baziramo na forsiranje jedne kartice. S druge strane, drugi plus je potencijalno veći overclocking glavne sabirnice, FSB-a kod dosadašnjih Intelovih ili Bclk-a kod Core i7 procesora. Poboljšanja ovise o komponentama. Možemo dobiti 2 ili 5MHz a možemo dobiti 10MHz. Uzmimo za primjer Intelove sustave. Intelovi čipseti nisu toliko imuni na to, te ne vole visoke frekvencije PCI-E sabirnice. Tako da je iz njih moguće dobiti nekih 115-120MHz stabilno, dok npr. od nForce čipseta možemo dobiti mnogo više, pa čak i do 150-160MHz što je i dalje pogodno za Benchmark, te ima odraza u svakom od navedenih scenarija. S druge strane, i7 sustavi također vole dizanje PCI-E sabirnice, te imaju nešto više koristi od dizanja iste. Problemi koji se javljaju u slučaju prevelikog dizanja frekvencije PCI-E sabirnice jesu blesiranje ploče u smislu otkazivanja pojedinih kontrolera, ili jednostavno odbijanje bootanja, kao što bi dobili u slučaju npr. preveliko postavljenog FSB-a. Posljednice dužeg izlaganja komponenti na ubrzanoj PCI-e sabirnici mogu biti razni, kao što su oštećenja grafičke kartice, "umiranje" diskova spojenih na SATA sučelju, ili pak korupcija podataka na istima. Naravno ukoliko to radimo samo za testiranje, problema nema. Problemu možemo priskočiti i korištenjem PATA diska i PCI kartice, no za 24/7 korištenje i nema nekog prevelikog smisla, odnosno dobitci su premaleni s obzirom na mogući rizik.

13. Fusion blok je marketinški naziv za vodene blokove koje je Asus od 2007. počeo ugrađivati na svoje ploče. Od početka naravno ne nose takav naziv, koji su dobili tek kasnije dolaskom ROG serije ploča. Riječ je dakle o vodenom bloku koji je u početku zamišljen da hladi samo NB blok, a kasnije ugradnjom masivnijih pasivnih hladnjaka na ROG ploče, on je preuzeo nešto širu ulogu, a heatpipeovi su samo pridonijeli istoj. Dakle, u suštini taj bi blok odjednom hladio više dijelova ploče, naravno svih onih koji su povezani u cjelinu. Prednosti su jasne, vodeno hlađenje je uvijek bolje i pogodnije za užarene čipsete, no problemi su se javljali u samoj izradi i montaži tih blokova. U početku su bili prilično primitivnog (internog) dizajna, te imali problema kao što je korozija i slično, te stanovite probleme po pitanju pucanja i curenja istih na Maximus Extreme pločama. Bilo kako bilo, to je kasnije ispravljeno, na novijim verzijama ploča na kojima su blokovi dodatno fiskirani, uz ljepilo/pastu sa dodatnim vijcima. Kasnije, (možda i prije/u isto vrijeme) su se i ostali proizvođači odlučili na slična rješenja na svojim pločama, što je s vremenom sve raširenije u gornjem rangu ploca (Asus ROG serija, Gigabyte Extreme serija, Foxconn Black Ops/BloodRage i mnoge druge matične ploče).

14. Svjetski rekord je srušen na Gigabyte GA-EP45 UD3R ploči, korištenjem Crucial Ballistix PC2-6400 memorije, i to na 900.40MHz (1800.80 efektivno).

A x3 720, x2 550 si zaboravio (black editioni).