Nedostaje nam informatičara!

Ima doktora i "doktora", kao i informatičara i "informatičara". Odgovornost? Hmmm... Recimo da informatičar izgubi bazu podataka neke banke. Ili bolnice. Koga briga! Ili možda ne?

Doktori su možda potplaćeni u HR u odnosu na zapadne zemlje, ali im je životni standard još uvijek DALEKO iznad državnog prosjeka, dok se IT stručnjaci svrstavaju u rang prodavača na tehničkom odjelu lokalnog supermarketa i plaća im je uglavnom oko ili ispod državnog prosjeka (pogotovo ako si van ZG).

Vidiš "doture" i ti i ja moramo dijagnosticirati bolest, ti čovjeka, ja računala, i adekvatno ih izliječiti, a to najuspješnije možemo samo ako smo u toku sa najnovijim postignućima na svom polju. Ali za razliku od tebe koji nakon posla sjedneš u svoj Audi i odeš u svoju stančugu od 150 kvadrata, ja sjednem u svoj (još neotplaćeni Klijo) i put svog podstanarskog stana. 

Ako usporediš neurokirurga sa adminom nekog velikog sistema, i svog lokalnog vrača koji ti prepisuje Andole i koji nema nikakvu odgovornost osim ne probiti buđet, sa najobičnijim IT tehničarom-prašinarom (onaj jadnik koji pola svog radnog vremena provede na koljenima pod vašim stolovima u uredima, kopajuči po žicama vaših prašnjavih kompova sa tragovima šoljica od kave, oko kojeg su izgubljene spajalice i mrvice od užine, krpajuči brljotine "ECDL informatički obrazovanih" tetkica koje neznaju ni mail sročiti) onda moraš priznati da su RAZLIKE U PRIHODIMA DEBELO NA STRANI MEDICINARA, JER SU ONI SVOJE ZVANJE PRETVORILI U KULT, A MI SVOJE U FUŠ! Ja još nisam čuo niti za jednog doktora da je došao izliječiti upalu pluća u fušu, ali da je informatičar u slobodno vrijeme potrošio sate da ti spasi jedinu kopiju porodičnih fotografija davno preminulog člana porodice ili podatke od kojih čovjeku ovisi egzistencija firme-e to jesam i slušam još uvijek svaki dan! Svaka mama će dati kćer doktoru "jer oni su tak fini", dok su informatičari "oni blijedi čudni likovi kaj se s nikim ne druže i nitko ih živ ne razme kijim to oni jezikom pričaju."

Uvijek mi je smiješno kad se na temelju nekih u potpunosti počne omalovažavati visoko obrazovanje kao potpuno nepotrebno -- tih 98% si slobodno možeš o rep objesit ... i očito si puno istraživao o temi kad bacaš brojke da nitko nema pojma ništa raditi - da mi je samo znati koje si ti to ljude sve upoznao - znam puno ljudi sa različitih fakulteta i rade po stvarno raznovrsnim tvrtkama od Erricssona, Siemensa, HT-a (kojeg već dijela hoćeš), Combis, Span itd. itd. itd. itd. itd. --- i sad po tvojem nitko od tih ljudi (ovi su svi završili fakultete - i nijednu od njihovig obitelji ne bi nazvao bogatim, štoviše u dosta slučajeva roditelji nemaju visoko obrazovanje, pa i to možeš otpisati) nije na fakultetu naučio baš ništa i svi su došli s njega u istom stanju kao i svi koji na njega nisu išli -- SRANJE...

Onih koji nemaju visoko obrazovanje a postigli su (i svaka im čast na tome) puno i bez njega je u omjeru puno manje nego onih sa njim i to ti je barem puno lakše provjeriti nego ove apsolutne nebuloze koje iznosiš...

Tau, malo si smiješan s tom stalnom edukacijom u medicini, s obzirom da se ista razvija 10 puta sporije. A o znanju domaćih liječnika bi se moglo raspravljati.

Recimo, s obzirom da sam direktno bio zainteresiran, već sam u proteklih 7-8 godina uz vlastitu struku (IT) prošao otprilike 27 knjiga, 79 dokorskih disertacija i znanstvenih radova o neurologiji i neurokirurgiji, dvadesetak video snimki operacija (full-time) i onda se zaprepastim da liječnik invalida tetraplegičara pita "jel može hodati", da kirurg ne zna što je autonomna disrefleksija, da kaže da je oporavak mozga/živčanog tkiva nemoguć i da ne zna razliku između embrionalnih i umbilikalnih matičnih stanica. A svatko danas za liječnika prolazi. Kukolja više od žita.

Ne vidim cemu tako burna reakcija na moj post. 

Ovo za gubljenje podatak nisam niti spomenuo niti omalovažavam. Zato sam i rekao da nisu svi IT stručnjaci jednaki. Svi koji snose veliku odgovornost zaslužuju i veća primanja.

Pogledaj podebljano: upravo je to primjer predrasude protiv koje se informatičari stalno bune. To je kao da se za programera kaže da on "samo nešto kucka na računalu". Ako ne želiš da tvoju profesiju osuđuju, nemoj ni ti druge.

Informatičari si sami stvaraju svoj imidž, jednako kao i liječnici svoj.

Velika razlika je što u informatici uglv. i znaš na čemu si, dok je u medicini toliko toga relativno da samo kroz iskustvo možeš pohvatati neke stvari. Ljudi nisu strojevi, svaki slučaj je različit, koliko god svi slični bili. Ne govorim da to ne postoji i u informatici, ali u znatno manjoj mjeri nego u medicini. Također, svaki komad hardvera je zamjenjiv, naravno nekad uz goleme troškove, ljudski život je nezamjenjiv.

Da se razumijemo, liječnik je s jedne strane isto tako zanimanje kao i informatičar. Postoje protokoli kako bi se sve svelo na samo posao i eliminirala sumnja u ljudsku grešku. Ali jednostavno ne može svesti to na "automehaničara" za ljude, jer jednostavno radi se o ljudskim životima. Nije bez razloga to zanimanje i zaslužilo toliki respekt kroz godine.

http://www.vecernji.hr/vijesti/trziste-trazi-tehnologe-a-mi-skolujemo-drustvenjake-clanak-396314

Algebra jaše dalje ... fućkaš realnost , treba nadrukati ljude da plate 30k godinu za diplomu sa kojom će si poslije većina moći obrisati stražnjicu, zato jer će ono malo poslova ionako pouniti FER-ovci ili nećaci i rodjaci...

Hrvatske IT firme skoro sve otpuštaju, a ne zapošljavaju, a s obzirom na konkurentnost i gomilu dobrih "ideja" u HR IT-u, te vrlo "kvalitetan" management, bolja vremena nisu na obzoru...

Mesari su full traženi i nerijetko plaćeni bolje od informatičara.

Eto, i onda neko kaže da je ovdje loše...u USA mesari i taksisti

postaju samo doseljenici iz Pakistana koji nemaju izbora

Ma kakvi informaticari? sve je to sramota... problem je da ljudi nece da rade! a ako hoce traze neke bijesne novce.

Ja sa sječam da prije 4-5 godina na mojposao je bilo konstatno preko cca  100 ponuda za posao u IT struci, koji bi bio zaključak iz toga nemam pojma.

Vjerojatno.

Postoji jedan "mali" detalj - sam osobni dohodak je manji dio troška koji poslodavac ima na pojedinom djelatniku.

Problem mledih (posebno onih bez iskustva) je slabo znanje aktualnih tehnologija, rijetko koji VSS želi raditi za osnovnu plaću, a trošak uvođenja takvog djelatnika u ozbiljan rad je strahovito visok.

Ne znam od kud bi uopće krenuo - uložiti u mladog čovjeka? Može, nakon što prvo vidiš da li je sposoban za nešto više, onda uloži nešto desetaka tisuća kuna u njega, isto toliko u mentora, prostor, vrijeme i da bi nakon svega toga, u roku (optimistično) od godinu dana nakon par sto kkn počeo dobivati rezultate (ovo su cifre iz prve ruke). A onda ti ovaj kaže "idem negdje drugdje".

Zatim, nažalost malo visokih škola daje neko upotrebljivo iskustvo, praktički poslovna sposobnost ovisi o samoedukaciji koju formalno ne možeš provjeiti već imaš dosta pi puta oko analize.

Neke visoke škole imaju dosta dobar program, ali nećemo reklamirati. no i taj program ne znači puno.

A ako misliš da kao pizza majstor imaš neku veliku lovu, samo ti daj.

Rekoh, veliku lovu. Znam ih par i nijedan nema neku posebno veliku lovu. U informatici se može doći i do toga, ali ne odmah i ne sa stavom "ja sam VSS, ja znam sve". A od takvog stava mi je već muka.

Ako nisi "one man band", ima ih milijun. Ja s programiranjem nemam nikakve veze, mreže znam zato jer sam ih nekad davno radio, ali mi za detalje posla nisu previše bitni jer imam mrežnu ekipu za to.

hm, recimo technical support je vrlo stresno zanimanje (i bez prčkanja po mreži ili programiranja)

em te pitaju svakojake gluposti (moraš biti hodajuća enciklopedija) non stop

em moraš educirati nove korisnike

em moraš imati živaca za to