Lektire dostupne online

Kad smo već zapeli za "Ivicu Kičmanovića", recimo prvo da je to književno djelo koje ima druge ambicije u odnosu na hipotetsku Mozartovu biografiju.

Čitajući Kovačića možeš stvoriti vrlo dobar i realističan uvid u stanje stvari u Hrvatskoj krajem 19. stoljeća. Vidi se tadašnja društvena stratifikacija, sustav financiranja kulture (mecene), politička situacija i pitanje s korištenjem jezika (naravno kroz prizmu tada aktualne borbe za uvođenje hrvatskog službenog jezika kao bitnog elementa nacionalne emancipacije), nemoć "inteligencije"... A što je najvažnije, vidi se i da nismo predaleko odmakli od tadašnjeg stanja po najvećem broju pitanja, osim što se više ne vozimo u konjskim zapregama nego u automobilima, i ne pišemo guščjim perom već na računalu i još par takvih za poantu nebitnih detalja. No, onaj koji povijest nije naučio (pa makar i čitajući književna djela), osuđen je da je ponavlja.

Mozartova biografija, ako bi bila romansirana, mogla bi poslužiti sličnoj svrsi u odnosu na dob i mjesto koje bi opisivala, a to nam, priznat ćeš, i nije toliko bitno. Ukoliko bi se svela na puko faktografsko nabrajanje, doseg joj ne bi bio dalje od enciklopedijskog članka. Ako bi pak ušla u muzikološka razmatranja (tipa - otkrivanje utjecaja prethodnika na Mozartovo djelo) kroz harmonijsku ili strukturnu analizu njegovih skladbi, ili pak njihova korelacija s umjetničkim (ili kičerajskim) prevladavajućim ukusom trenutka, sumnjam da bi bila previše čitana. Uostalom, za to imaš i odličan (iako povijesno ne baš posve utemeljen) Formanov film "Amadeus" koji se ovjenčao Oscarima, pa možeš pogledati.

Što se tiče filma, slažem se da on kao jedna od vrsta umjetnosti nije dovoljno zastupljen u školama. Uči se ponešto o izražajnim sredstvima filma, ali to je premalo. No, "lektira" u kontekstu filma opet ne bi bili moderni holywoodski blockbusteri koji i nisu umjetnost, već klasici tipa Fritza Langa, Bunuela, Bele Tarra, Ingmara Bergmana, Tarkovskog i sl., u "najkomercijalnijem" slučaju eventualno Woody Allen ili Scorcese, pa bi opet 99% djece reklo da je to dosadno.

 Film ulazi tek u prosirenu listu umjetnosti na kojoj se osim osnovnih nalaze ples i strip. ako cemo posteno u skolama se o plesu uci puno manje nego o filmu a o stripu nimalo, tako da bismo mogli reci kako je film poprilicno zastupljen u odnosu na druge. Na toj listi npr. nema fotografije, cirkusa, kulinarstva... i svega ostalog sto ljudi koji su tome posvetili zivot smatraju umjetnoscu. S obzirom da je drama odvojena umjetnost od knjizevnosti film bi gurnuo u tu kategoriju. Jedno knjizevno djelo moze takodjer biti i drama i film. Jedna fotografija moze biti samo fotografija i zato bi joj prije dao zasebnu kategoriju nego filmu.

 Za vrijeme svog skolovanja apsolutno nikad umjetnicko djelo nisam opisao onako kako mi je receno nego onako kako sam ga dozivio. Ovisno o profesoru to je imalo pozitivnih i veoma negativnih posljedica no nisam se dao. Da li je umjetnik htio reci ono sto sam ja cuo - ne znam. Znam samo da sam ja to cuo. Ponekad nisam cuo nista. Cesto je moj odgovor na pitanje "sto je pjesnik htio reci?" bio - nemam pojma ili nesto sto su drugi smatrali nebulozom. 

 Nekada su postojali kompleti knjiga za lektitu i te komplete su čitale generacije učenika.

http://www.njuskalo.hr/image-bigger/knjige-knjizevnost/djetinjstvo-skolovanje-ivice-kicmanovica-ante-kovacic-slika-11814077.jpg

Volio ti Antu Kovačića ili ne, do tih knjiga se dolazilo vrlo lako. A onda više nije bilo interesa za izradu tih kompleta, pa su nastale situacije kakve opisuješ, trčanje do knjižnice, tko će prvi do knjige.

Ja ne bih svojem djetetu oduzeo priliku da čita papirnate knjige. Budućnost nam neće biti nimalo lijepa i čitanje papirnatih knjiga je jedno posebno zadovoljsto. Kindle je sjajan uređaj ali je papirnata knjiga još bolja.

Završit ćeš poput Sheldona Coopera, potpuno nemušt za međuljudske odnose. Penny mu tu i tamo kaže - pročitaj onu knjigu koju smo ti kupili. :-)

Nnaporno je stalno čitati o programerima. Ti isti programeri najčešće imaju problema s materinjim jezikom. Često nisu kadri napisati par stranica uputa. I tako dalje. Programeri nas definitivno neće spasiti propasti društva kakva se već jasno vidi. Neki dan sam naletio na karikaturu na kojoj stariji tip daje klincu lopatu za snijeg u ruke i kaže mu - za ovo ne postoji aplikacija. :-)

 Dobar izbor.

Zasto jr E. A. Poe dobar izbor a djecu? Valjda zato da mogu gledati Teksaski masakr motornom pilom sa smjeskom na licu ;)

To su ti mamci koje lektira baca.