U teoriji može i još brže. Samo treba staviti warp drive na sondu i za čas je tamo. Detalje kako to napraviti prepuštam inžinjerima...
U teoriji može još i brže, samo tebamo puno misli i molitvi.
Kao i sa zemaljskim jedrima, svemirsko jedrenje za osvajanje svemirskih prostranstava će postati moguće samo otkrićem i tehnologijom za iskorištavanje tokova svemirskih "morskih" struja https://www.space.com/7797-cosmic-currents-move-faster-light.html
U teoriji može i stati jednom kad stigne na odredište.
Usporavanje nije moguće - sonda bi prozujala kroz Alpha Centauri sustav brzinom od 0.2c. Dakle, uz puno sreće, možda max dva-tri dana (zemaljskih) za bilo kakva osmatranja detaljnija od onih koje već možemo napraviti s James Webb teleskopom iz orbite.
Negdje pročitah da ta putovanja nemaju smisla, jer kad bi tamo i došli za 20 godina, i odmah krenuli nazad, to je 40 god. Na Zemlji bi prošlo nekih 1000 godina
Tako nešto, nisam siguran.
Usporavanje nije moguće - sonda bi prozujala kroz Alpha Centauri sustav brzinom od 0.2c. Dakle, uz puno sreće, možda max dva-tri dana (zemaljskih) za bilo kakva osmatranja detaljnija od onih koje već možemo napraviti s James Webb teleskopom iz orbite.
moguće je,
jedro otkači payload u blizin alpha centauri, zatim fokusira zraku u payload.
više o tome https://doi.org/10.2514/3.8632
Usporavanje nije moguće...
-u teoriji.. i ova teorija u teoriji ima teoretsku pogrešku, laičku, .. ubrzanje kroz 20god, akceleracija.. je konstantna, linearna, svaki dan, svaku godinu.. što će reć, nije kranja postignuta brzina koja bi teoretski bila '0,2c' brzina putovanja, nego linearno, od nule-start pa do te brzine, i ako bi ubrzanje bilo linearno, tad to znači da bi prosječna brzina bila '0,1c' .. a to opet znači da su sve teoretske brojke trajanja puta duplo veće..
-pri čemu praktično (vs teoretski) poduplavamo problem jer što god napravili, kvaliteta-trajnost mora biti takva da traje, duže.. ili s ovim teoretskim brojkama za povratak opet duplo vrijeme trajanja-rada bez kvara.
-kočenje, velik problem.. možda manji od konstantnog ubrzavanja, pa ako je jedno riješivo, tad je i drugo-lakše, no opet, ako to dodamo na isti način u istu formulu ubrzanja i trajanja puta, opet stvari 'poduplavamo', tj koliku god potisnu silu jedro može generirati u smjeru a, jednako može teoretski u suprotnom smjeru.. tj nema razloga zašto bi to bilo veće-brže-jače u b smjeru, ni teoretski. .. no za kočenje, može se kao za ubrzavanje koristiti svemirska praćka, kruženje oko planete-mase, tj umjesto kočenja postaviti vektor puta takav da uđe u orbitu nekog lokalnog planeta čija gravitacija obavi kočenje-skretanje, jednako-suprotno od onog što inače radimo sondama kao mjesečeva praćka.. no to sve zajedno rezultira x-puta većim vremenom za put-povratak ili bilo koji 'manevar', ne samo na papir staviti udaljenost točke a-b i brzinu koju bi tijelo moglo ostvariti jer to tako ne ide, tj jasno je da put tamo i nazad nije 20+20, ni teoretski.. tj je samo kad se previde ostali potrebni koraci puta, a to oni koji se bave ovakvim stvarima ne smiju previdjeti, tj ili su babice s placa pa imaju takvo pravo-neznanje, ili su stručnaci, pa to pravo nemaju tj nasuprot tad moraju znati x-puta više svega, pa i problema, ne samo ubrzavanja nego i upravljanja, kočenja, povratka itd..
-znanost na nivou vrtićke djece, koja pokriju oči rukama i viču 'ne vidiš me'.. pa takva i teoretska formula, teoretskog jedra, u teoriji koja pušta vodu na sve strane, tj oni koji znaju više ne žele vidjeti tj pitati i dati odgovore na ostatak što u prevodu znači, trkeljaju znajući da je to trkeljanje no na nešto se novac mora potrošitil (i to je ok). :)
Od nekuda se mora početi, jer ukoliko nema niti teorijske osnove onda nema smisla niti počinjati s praktičnim rješenjima i u tom smislu je ovaj znanstveni prijedlog ok, imo.
Od nekuda se mora početi, jer ukoliko nema niti teorijske osnove onda nema smisla niti počinjati s praktičnim rješenjima i u tom smislu je ovaj znanstveni prijedlog ok, imo.
-ok, mogu se složiti, ako nešto želimo napraviti, od nekud se mora početi.. ili vidi kraj posta :)
-no, znanstvenici, stručnjaci.. oni koji znaju, znaju više.. oni moraju znati i probleme, ono što moraju riješiti da bi bilo koji korak puta napravili, npr kako će knjigovodstveno knjižiti trošak izrade jedra, što s fizikom nema veze no bez tog neće biti projekta pa ni prvog koraka.. i za to se u timu-nasi brine stručnjak za finncije ili računovodstvo, koje tad ne trkelja nego zna, tj nismo djeca u vrtiću pa da sad lupamo što nam padne maštovitog na pamet, npr leteći ćilim ili pegasus-jednorog koji prđenjem tratinčica stigne do cilja u trenu.
-znanstveni dio akceleracije.. ako letjelica postupno ubrzava, ako bi konačna brzina bila 0,2c .. tad stručnjak zna, mora znati ili nije stručnjak, da je prosječna brzina suma-prosjek, pola.. a to u istoj teoretskoj formuli trajanja puta znači laički duplo duže trajanje puta.. i to znantvenik ne može previdjeti ili ne znati, dok u članku tog nema dok je pokriće teoretsko-teoretiziranje pa kao nije ni važno.. važno je ako i teoretski želimo nešto stvarno napraviti osim prodati članak i potrošiti novac na projekte, tj važno je kad barem teoretski tako pokažemo da mislimo na sve, na činjenice, na detalje.. ne samo na želju ili prodaju franšize za film..
-pri čemu osoba može nešto željeti, dijete.. dok znanost nije stvar želje nego znanja, razuma, logike.. pa kad znanstvenik nešto želi i dalje mora razmišljati racionalno, uzeti i detalje priče koji mu nisu dragi, dok ih djete gurne pod tepih.. tj to je ona bitna razlika između stvarnog truda uloženog u neki cilj vs formalno-teoretskog koji čisto proforme postoji i koji primarno služi da svi dobiju novac-fond-plaću.. i to je ok, jer i znanstvenici moraju od nečeg živjeti, ne mogu svi biti nogometaši-glumci.. jer bez znanosti-znanstvenika nećemo imati ni teoretske šanse ni za što.. osim teoretizirati bez kriterija što djeca mogu i imaju pravo pa i letjeti u mašti.. :)
Od nekuda se mora početi, jer ukoliko nema niti teorijske osnove onda nema smisla niti počinjati s praktičnim rješenjima i u tom smislu je ovaj znanstveni prijedlog ok, imo.
-ok, mogu se složiti, ako nešto želimo napraviti, od nekud se mora početi.. ili vidi kraj posta :)
-no, znanstvenici, stručnjaci.. oni koji znaju, znaju više.. oni moraju znati i probleme, ono što moraju riješiti da bi bilo koji korak puta napravili, npr kako će knjigovodstveno knjižiti trošak izrade jedra, što s fizikom nema veze no bez tog neće biti projekta pa ni prvog koraka.. i za to se u timu-nasi brine stručnjak za finncije ili računovodstvo, koje tad ne trkelja nego zna, tj nismo djeca u vrtiću pa da sad lupamo što nam padne maštovitog na pamet, npr leteći ćilim ili pegasus-jednorog koji prđenjem tratinčica stigne do cilja u trenu.
-znanstveni dio akceleracije.. ako letjelica postupno ubrzava, ako bi konačna brzina bila 0,2c .. tad stručnjak zna, mora znati ili nije stručnjak, da je prosječna brzina suma-prosjek, pola.. a to u istoj teoretskoj formuli trajanja puta znači laički duplo duže trajanje puta.. i to znantvenik ne može previdjeti ili ne znati, dok u članku tog nema dok je pokriće teoretsko-teoretiziranje pa kao nije ni važno.. važno je ako i teoretski želimo nešto stvarno napraviti osim prodati članak i potrošiti novac na projekte, tj važno je kad barem teoretski tako pokažemo da mislimo na sve, na činjenice, na detalje.. ne samo na želju ili prodaju franšize za film..
-pri čemu osoba može nešto željeti, dijete.. dok znanost nije stvar želje nego znanja, razuma, logike.. pa kad znanstvenik nešto želi i dalje mora razmišljati racionalno, uzeti i detalje priče koji mu nisu dragi, dok ih djete gurne pod tepih.. tj to je ona bitna razlika između stvarnog truda uloženog u neki cilj vs formalno-teoretskog koji čisto proforme postoji i koji primarno služi da svi dobiju novac-fond-plaću.. i to je ok, jer i znanstvenici moraju od nečeg živjeti, ne mogu svi biti nogometaši-glumci.. jer bez znanosti-znanstvenika nećemo imati ni teoretske šanse ni za što.. osim teoretizirati bez kriterija što djeca mogu i imaju pravo pa i letjeti u mašti.. :)
Što mi radimo kad ispravljamo ove očito pogrešne naslove? jel to hrana za AI?
- .. ili ai hrani nas? klasična medijska igra? .. :)
Negdje pročitah da ta putovanja nemaju smisla, jer kad bi tamo i došli za 20 godina, i odmah krenuli nazad, to je 40 god. Na Zemlji bi prošlo nekih 1000 godina
Tako nešto, nisam siguran.
Ne bi. Prošlo bi 40 godina i na Zemlji. Prema teoriji ako bi putovao brzinom svjetlosti 40 godina (20 godina prema nekoj zvijezdi i 20 godina natrag prema Zemlji) vratio bi se 40 godina mlađi jer teorija kaže da pri brzini svjetlosti vrijeme za tebe staje (ne protiče).
Da, kolega iznad je rekao da je tako, nešto sam pogrešno pročitao.
Nego, ako vrijeme za mene staje, onda ako bi se stalno vozio brzinom svjetlosti, živio bi vječno ?! 
Nešto sam još htio dodati, no nisam proučavao to sa strane astro fizike, pa bih ispao blentav. A nije ni to problem, bar ću nešto naučiti novo.
Živio ne bih sigurno vječno (eto, napisat ću),nego ipak bi na Zemlji vrijeme proteklo brže ili ?
Nije mi jasno to da "vrijeme" staje.
Kad bi putovao svemirom brzinom svijetlosti mogao bi doživjeti njegov kraj.
Kad bi putovao svemirom brzinom svijetlosti mogao bi doživjeti njegov kraj.
Ne vjerujem da bi poživio više od Manolića.
Kad bi putovao svemirom brzinom svijetlosti mogao bi doživjeti njegov kraj.
Ne vjerujem da bi poživio više od Manolića.
Manolić je otišao i probao sarmu, umro je pred sam kraj svog života, kao i foton na kraju vremena, vječno mlad a tako star...
...vratio bi se 40 godina mlađi jer teorija kaže da pri brzini svjetlosti vrijeme za tebe staje (ne protiče).
Zaboravio si napisati relaciju, promatrač koji je ostao na zemlji bi bio 40 godina stariji dok je putniku kako si i napisao vrijeme stajalo dok je putovao brzinom svjetlosti, kada bi išao brže od brzine svjetlosti bi se podmladio odnosno išao u prošlost u odnosu od kada je krenuo, hipotetske čestice tachyoni bi pokazivale takvo svojstvo.
Želio si reći da bi promatrač koji je ostao na zemlji bio 40 godina stariji dok je putniku kako si i napisao vrijeme stajalo dok je putovao brzinom svjetlosti, kada bi išao brže od brzine svjetlosti bi se podmladio odnosno išao u prošlost u odnosu na promatrača, hipotetske čestice tachyoni bi pokazivale takvo svojstvo.
-to je pogrešno, banalizirano karikirano poimanje svemira, prostora, fizike i zakona.. tj filmski kriteiriji navijanja ili šarlatana..
-tj. .. privid, kao i većina ostalih stvari ili relativna-relativnost :)
-jer.. kaže se, tumači.. da ono što vidimo sad, s udaljenosti 1svjg. nije trenutno stanje nego stanje od prije godinu.. i eto vremeplova.. tj ovisno o brzini kojom 'prenosimo sliku' i udaljenosti (jer je direktni uzrok kašnjenja slike) banaliziranjem dobijemo da s brzinom svjetlosti 'slika' stoji, dok bi s recimo 2x brzine svj išli u prošlost, .. pri čemu iz filmsko-vremeplovskih razloga previdimo da vrijeme ima samo pozitivan tok, apsolutnu vrijednost, ne ide naprijed-nazad nit stoji.. pri čemu samo o mjeraču-mjeritelju ovisi kako će podjeliti intervale tj zemaljski dan 24sata nije mjesečev, marsovski.. još manje nekog drugog sustava ili galaxije.. pri čemu se kompletne galaxije kreću kao npr mliječna staza pa praktički nema ni jedne fixne-referentne točke od koje bi bilo što mjerili a da je relevantna za svemir .. tj zato možemo egocentrično sebe postaviti kao centar-referencu i nećemo bitno pogriješiti.. :)
-problem je filozofskog nerazumijevanja što je vrijeme, prostor.. a što je 'slika'.. iz gornjeg odlomka, tj slika nije ni vrijeme ni prostor a takvom slikom kao statičkim filmskim kadrom donosimo zaključke.. naravno da su tad proizvoljno-pogrešni, ovisno što tad želimo vidjeti pa će tako pisac sf-a vrlo lako vidjeti mogućnost putovanja brzinama svjetlosti pri čemu je enterprise čak brži od borga po potrebi..
-tj to što nam je potrebno vrijeme da bi vidjeli sliku, ne znači da je vrijeme stalo.. nit da u tom idemo naprijed-nazad ovisno o brzini gledanja jer to nije vhs-video kaseta..
-malo lakše ili razumljivije.. rover na marsu, treba vrijeme za prijenos naredbi pa ne može u realtimeu, kao i za slanje podataka.. no to nam je relativno razumljivo, jer je relativno blizu, mali odmak, mali prostor, malo vrijeme.. problem tj gubitak razumijevanja nastane kad umjesto minuta-sati dođu skale s miljardama godina-kilometara.. tu se pogubimo tj većina tad ovako banalno-filmski prihvati teoriju.. koja je teorija no realno ne moguća (putovanje u vremenu i sl.) .. ponovo, ako sad vidimo sliku nekog dijela svemira, sliku koja je nastala prije recimo 100m godina.. to ne znači da je vrijeme stalo, nego naprosto tek sad vidimo sliku.. tj nema korelacije koja bi zaustavila vrijeme dok slika nama putuje.. a to implicira takvo banalno tumačenje, tj problem kad mozak mora obrađivati multitasking više istovremenih podataka pa se karikirano spusti u jednu dimenziju pri čemu ne vidi razliku-problem, tj teoretski npr na štoperici možemo zaustaviti vrijeme, kadar filma.. no time nismo zaustavili vrijeme, nego štopericu-cager ili film.. tj sasvim pogrešno zaključimo gledajući istu sliku ili interpretacijom viđenog što bi bilo kao činjenica no ako je pogrešno interpetiramo tad nije važno što je u statru to bila činjenica.. kao npr vjerska tumačenja nečeg što vide na nebu.. nisu time vjerkse dogme postale znanstvena činjenica itd itd..
Life is jazz. Play it cool.
Bilo bi pametno proučiti ajnštajnovu relativnost, vrijeme nije apsolutna veličina već relativna, apsolutno vrijeme koje se odnosi na sve jednako ne postoji, debelo si u njutnovoj fizici i očigledno ti nije jasan koncept relativnosti koji je najprovjeravanija teorija u fizici.
Ne samo to već se događa i skraćivanje dužine samog tijela/čestice u smjeru gibanja pri brzinama bliskim brzini svjetlosti, u videu spomenutom akceleratoru se ne kreću, ajmo ih zamisliti kao subatomske sfere, već subatomske palačinke.
-jedro, laser.. i vrijeme trajana akceleracije.. ako bi se isključilo izlaskom iz sol.sustava tad bi brzina bila zanemarivo mala, tj tako generirana brzina se ne može 'nakupiti' u par sati-dana-mjeseci.. nego godinama npr kao već postojeći voyager koji izlazi iz sustava ali nije mu namjera-cilj postići brzinu usporedivu sa svjetlosnom, no u pitanju su godine relativno male sile-akceleracije.. nije to 'ferrari' pa da stisne gas i to je to, dalje u leru.. :)
edit-insert..
U nekoj daljnjoj teoriji zraka bi mogla efikasno dosegnuti solarno jedro i na udaljenosti deset puta većoj od toga, do čak 1.000 AU, čime bi se sonda ubrzala do planirane brzine – pa bi u konačnici u nekoliko desetaka godina mogla stići do zvijezde Alpha Centauri.
-dakle, skaliraju teoretizirano 'guranje' jedra na udaljenosti 1000au.. daleko izvan solarnog sustava.. i tek tad bi ubrzala na tu planiranu brzinu..
-što bi vraćali? poruku-informaciju, za što znamo da putuje brzinom svjetlosti, pa za čisto slanje poruke s udaljenosti 20svj godina treba 20godina da dospije do zemlje, dok letjelica postiže 0,2 .. petinu te brzine ako je izračun točan, .. možda je sad jasnije a možda je sve zamućeno pa i to da sam i ja nešto pobrkao :)) .. odnosno, čemu slati sondu? svrha? što ako ne povratna informacija, komunikacija.. ako je samo pošaljemo tad ni nije sonda, tj ako ne šalje podatke tad je projektil koji smo spizdili u ništa (svemir..). :))
edit: .. ah, da, .. sustav je udaljen cca 4-5 svj.god, s faktorom 0,2 je to 20 godina puta, za poruku (brzinom svjetlosti) je vrijeme 4+ godine..
+ ahh.2. .. za susjedne sustave već znamo, provjereno, nema elijenaca, nema zanimljivih planeta.. tak da ni sonda ili poruka nije nešto bitno, dok su idući sustavi koji korak-metar dalje.. desetci svj.godina.
uz recimo repetitore na svakih milijardu km (cca 6AU, udaljenost cca 4,5 svj.g. je cca 250.000AU pa bi tad za takav broj repetirora trebali cca 40.000 uređaja od kojih se statistički svaki dan-mjesec jedan mora pokvariti) čisto za stabilnost signala-linije, dobili bi recimo banalno problem održavanja jer bi i samo postavljanje linije trajalo godinama pa tad već i očekivani kvarovi opreme u nekom postotku za što bi trebalo skoknuti do pokvarenog dijela i zamijeniti ga .. :) onak, kao da nema dovoljno problema nego izmišljam i nove, no to je realnost-stvarnost i kad bi se ozbiljno teoretiziralo i to bi trebalo uzeti u obzir kako bi i sama teorija imala težinu stvarnog-realnog plana.
-svemir je jednostavno prevelik, svaka brojka u tom kontektstu je za red veličina iznad bilo koje realne pa i teoretske mogućnosti danas.. čak uz par budućih-mogućih skokova-razvoja ostajemo daleko od takve mogućnosti kao moguće teoretske komunikacije..
par činjenica:
Svjetlosna godina (sg) je udaljenost koju svjetlost prevali u vakuumu za jednu godinu. Brzina svjetlosti je 3*10 8 m/s, u godini dana udaljenost koju prevali svjetlost iznosi 9,460,528,112,671,650 metara. Jedna svjetlosna godina odgovara 63,241 AJ. ... čak kad u toj matematici prekrižimo recimo tri nule-znamenke i da umjesto 4,5svj.god skratimo udaljenost na 1svj.god. i dalje imamo problem tj kao da se nismo primakli cilju ni metar :))
.. dok su današnje teoretske brzine u rangu do desetine brzine svjetlosti ili u ovom primjeru čak 0,2-duplo.. ili optimistički..
