isto da ponovim ne vidim smisla u namjerno losijem masteringu koji ide na cd a namjerno boljem na plocu.
Jony Ive vratio se dizajniranju tehnoloških proizv
- poruka: 45
- |
- čitano: 18.508
- |
- moderatori:
vincimus
isto da ponovim ne vidim smisla u namjerno losijem masteringu koji ide na cd a namjerno boljem na plocu.
po definiciji, pri konvertziji se gubi dio... ali ja s time mogu živjeti...
ono što jes velika promjena, nema cjelovitosti djela (neću pisati umjetničkog, jer dobar dio moderne glazbene produkcije je smeće)...
čak i lošiji albumi velikih grupa moraju biti koherentno posloženi, ne govorimo samo o željama producenata i trajanju pojedine skladbe/pjesme...
pa ih je u redu slušati slijedno...
a u današnje doba playlisti, šaraš kak hoćeš...
kao da slušaš uvertiru Verdijeva Trubadura, pa 3. stavak Beethovenove 5. simfonije, pa si malo pukneš Čajkovskoga i Orašara...
po definiciji, pri konvertziji se gubi dio... ali ja s time mogu živjeti...
Po Nyquist definiciji, ne gubi se, moguce je napraviti AD - DA pretvorbu bez gubitka. Na tome se zasniva rad DACova, i ADCova uostalom.
Problem je kada se dodje do gornje granice iznad Nyquist frekvencije (>21khz za CD), sto se desava sa fazom i atenuacijom i brdo drugih problema, al to je vec druga prica.
Po Nyquist definiciji, ne gubi se, moguce je napraviti AD - DA pretvorbu bez gubitka. Na tome se zasniva rad DACova, i ADCova uostalom.
Problem je kada se dodje do gornje granice iznad Nyquist frekvencije (>21khz za CD), sto se desava sa fazom i atenuacijom i brdo drugih problema, al to je vec druga prica.
Je, pri beskonačnom sample rateu i u beskonačno razina (beskonačno-bitno).
Ali to je nemoguće tak da uvijek imaš gubitke.
A ti misliš na interpolaciju.
Ali to ti je i dalje aproksimacija, opet imaš grešku, samo kaj je sve manja s porastom sample ratea.
A ovo za 21 kHz, vjerovatno misliš na ono da trebaš duplo veći sample rate od maksimalne frekvencije da bi izbjegao aliasing - kad bi napravio obrnuti FFT, tj. analiza<>sinteza, dobio bi beskonačno harmonika (neparnih) velike amplitude koji inače ne postoje kad je duplo veći sample rate.
Po Nyquist definiciji, ne gubi se, moguce je napraviti AD - DA pretvorbu bez gubitka. Na tome se zasniva rad DACova, i ADCova uostalom.
Problem je kada se dodje do gornje granice iznad Nyquist frekvencije (>21khz za CD), sto se desava sa fazom i atenuacijom i brdo drugih problema, al to je vec druga prica.
Po Nyquist definiciji, ne gubi se, moguce je napraviti AD - DA pretvorbu bez gubitka. Na tome se zasniva rad DACova, i ADCova uostalom.
Problem je kada se dodje do gornje granice iznad Nyquist frekvencije (>21khz za CD), sto se desava sa fazom i atenuacijom i brdo drugih problema, al to je vec druga prica.
Je, pri beskonačnom sample rateu i u beskonačno razina (beskonačno-bitno).
Ali to je nemoguće tak da uvijek imaš gubitke.
A ti misliš na interpolaciju.
Ali to ti je i dalje aproksimacija, opet imaš grešku, samo kaj je sve manja s porastom sample ratea.
A ovo za 21 kHz, vjerovatno misliš na ono da trebaš duplo veći sample rate od maksimalne frekvencije da bi izbjegao aliasing - kad bi napravio obrnuti FFT, tj. analiza<>sinteza, dobio bi beskonačno harmonika (neparnih) velike amplitude koji inače ne postoje kad je duplo veći sample rate.
Upravo tako. AD je uvijek gubitak. Da li je cujan drugo pitanje. DA je konverzija bez gubitaka.....
Apsolutno. Danas se ne može bez digitalnog. Ionako sva glazba završi kao digitalna. Bitan je proces prije završnog file-a. Kao što je i bitno gdje se snima, na kojoj opremi itd. Ako se snima više 😄
Upravo tako. AD je uvijek gubitak. Da li je cujan drugo pitanje. DA je konverzija bez gubitaka.....
Točno. Sampliranje analognog signala uvijek donosi gubitak. Mada su danas sample rate-ovi dovoljno visoki da su ti gubici nečujni.
Po Nyquist definiciji, ne gubi se, moguce je napraviti AD - DA pretvorbu bez gubitka. Na tome se zasniva rad DACova, i ADCova uostalom.
Problem je kada se dodje do gornje granice iznad Nyquist frekvencije (>21khz za CD), sto se desava sa fazom i atenuacijom i brdo drugih problema, al to je vec druga prica.
Je, pri beskonačnom sample rateu i u beskonačno razina (beskonačno-bitno).
Ali to je nemoguće tak da uvijek imaš gubitke.
A ti misliš na interpolaciju.
Ali to ti je i dalje aproksimacija, opet imaš grešku, samo kaj je sve manja s porastom sample ratea.
A ovo za 21 kHz, vjerovatno misliš na ono da trebaš duplo veći sample rate od maksimalne frekvencije da bi izbjegao aliasing - kad bi napravio obrnuti FFT, tj. analiza<>sinteza, dobio bi beskonačno harmonika (neparnih) velike amplitude koji inače ne postoje kad je duplo veći sample rate.
to je ono sve zvuci dobro dok ne probas izbacit cisti square s zvucne kartice.
btw vecina kupovnih pojacala ima namjerno limitiran bw i to u toj mjeri da je 48k sample vec overkil, pogotovo pro audio.
Je, pri beskonačnom sample rateu i u beskonačno razina (beskonačno-bitno).
Ali to je nemoguće tak da uvijek imaš gubitke.
A ti misliš na interpolaciju.
Ali to ti je i dalje aproksimacija, opet imaš grešku, samo kaj je sve manja s porastom sample ratea.
A ovo za 21 kHz, vjerovatno misliš na ono da trebaš duplo veći sample rate od maksimalne frekvencije da bi izbjegao aliasing - kad bi napravio obrnuti FFT, tj. analiza<>sinteza, dobio bi beskonačno harmonika (neparnih) velike amplitude koji inače ne postoje kad je duplo veći sample rate.
Upravo tako. AD je uvijek gubitak. Da li je cujan drugo pitanje. DA je konverzija bez gubitaka.....
Ne kuzim, ovo nije moje misljenje, to je nyquist teorem. Nikakav beskonanci sampling rate i slicno.
Za pretvoriti analogni u digitalni signal treba dupli sampling rate (zato imamo 22x2 = 44khz red book standard, ukljucujuci ona 2 khz iznad 20khz za filter), i za pretvoriti nazad u analogni treba biti izvan podrucja djelovanja low pass filtera. Barem koliko sam ja razumio problematiku, nisam strucan o ovome. I tu govorimo o pojedinacnim frekvencijama, ne muzici.
Bio je cesto referenciran jedan strucni video na YT gdje tip radi tu konverziju u digitalno i nazad i dokazuje kako se izvorna frekvencija zadrzala bez gubitaka, al nemogu ga naci sada...
Ne, to samo vrijedi kad sampliraš savršeni sinus, jer onda možeš interpolirati funkciju bez greške.
Ali ju opet ni na izlazu ne možeš toćno interpretirati (taman i da imaš beskonačni sample rate) jer ti izlazni krug nema istu impendanciju za bilo loku frekvenciju.
Ukratko - ni sinus makra ne treba. beskonačni sample rate ne možeš interpretirati, a čisti sinus nije moguće ni genrirati (čak ne može postojati ni u digitalnoj domeni jer nemaš beskonačno memorije).
To je ga sinus, a sinus ti ničemu ne služe, a sve ostalo je beskonačno kompliciranije.
Ja sam te totalno izgubio.
Govorim o cistoj sinuosidi, jedan konstantni ton, ne muzika ili bilo sta drugo.
Sinus nemozes imati u digitalnoj domeni? Sta nemogu generirati 1khz ton u 44/16 u Audacityu, treba mi beskanacno memorije?
Da, ni jedan signal ne može pretvoriti točno u digitalni oblik bez beskonačnog sample ratea i beskonačno razina uzorkovanja, i beskonačno memorije.
A ono kaj sam napisao, čisti sinus možeš jedini točno interpolirati, sve ostale oblike je nemoguće točno interpolirati jer ne možeš znati koju su vrijednost imali između dva samplea (a za sinus znaš).
Pravokutni ne bi mogao ni sa beskonačno samplea (kao što je kolega rekao).
Naravno, ništa ti to ne znači jer kad dođeš nazad u analognu domenu onda više ne dobiješ ni to kaj si interpolirao.
Ono kaj tebe buni je da misliš da je to kaj si generirao u audacityu savršeni sinus, ali nije, on je hrpa sampleova s rupama između, a softver zna da je pravi sinus pa ti nacrta graf kao da ih ni nemakad zumiraš jer za sinus može, ali opet je sam signal na izlazu konačan broj sampleova i opet ne bude izašao čisti sinus nego bude uz njega još beskonačno viših harmonika i šum kvantizacije + šum jittera.
Kuzim to sta pricas, i da je sinusoida samo brdo sampleova, tocaka, sa odredjenom frekvencijom uzrokovanja.
I nyquist teorem nam kaze da ako zelimo zapisati, bez gubitka kvalitete i artefakata, recimo 1 khz, onda moramo imati minimalnu freq uzrokovanja od 2 khz, i to je dovoljno da mozemo generirati digitalni zapis, pretvoriti ga u analogni, digitalizirati nazad, i dobiti tocno 1khz ponovno, bez aliasinga, harmonika i niceg drugog. To barem kaze teorija.
Update: nasao video
Da, teorija...
Teoretski bi mogao napraviti software koji bi pretpostavio da je ulazni signal sinus pa ga ne bi direktno interpretirao nego bi generirao sinus koji je točno takav.
To bi onda bio software za precizno slušanje čistog sinusa (totalno besmisleno).
Ovak A/D ili D/A konverter ne zna kaj dobiva, i taman da i dobiva savršeni sinus opet ga bude vidio samo kao hrpu sampleova koji budu opet generirali beskonačno harmonika i sam proces sampliranja bude malo plesao, generator takta (quartz s kompenzacijom) bude plesao itd. i stvorili još besklnačno šumova i njihovih harmonika.
Na kraju nebitno, tebe samo zanima da je čim bliže idealnom.
Ali stvarnost je sve osim idealnog, a i u cijelom lancu uz sve greške imaš i problem kaj nikad ne znaš kaj je uopće trebalo biti na ulazu jer je to nemoguće (osim ovog tvog slučaja kad znaš da si baš generirao sinus).
Edit: sad kužim kaj te buni, ovaj dupli sample rate za izbjegavanje aliasinga: znači s duplo većim sample rateom od frekvencije signala ti sačuvaš signal koji je i uz njega se onda još generira i hrpa harmonika j hrpa šumova, ali izvorni signal je ostao i ima najvećj amplitudu (recimo da je prihvatljivo da mu je prvi harmonik 30 dB manje amplitude).
Do u kontra slučaju (kad nemaš bar dupli sample rate) ti ne uspiješ uopćesačuvati izvorni signal nego generiraš cijeli spektar nnjegovih neparnih harmonika i najveći od njih koji je ostao nije onaj koji je trebao biti nego neki drugi (ovisj koliko je veliki raskorak u odnosu na potrebni sample rate).
hudo, fer-de-lance i ostali fakat krasno za procitat i naucit nesto novog, gust citat bez nepotrebnih tenzija i slicnog.