Godinama pokušavam napraviti projekt kako bih izgradio zvjezdarnicu u svojoj školi, otvorenu ne samo za moje učenike nego i šire, ali nemam nikakvu potporu onih koji bi možda mogli nešto učiniti. Svaka čast Križevcima, neka im ide sretno.
Križevci dobivaju edukacijsku zvjezdarnicu
- poruka: 6
- |
- čitano: 4.307
- |
- moderatori:
vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
"Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi!" (Lk 9,25)
Lijepo da se i u mom gradu radi na popularizaciji znanosti.
congrats!
Da odgovorim iz prve ruke. Javne ili javno financirane zvjezdarnice ugrubo dijelimo na one znanstvene i one edukacijske/popularizatorske. Dok se prve grade što dalje od civilizacije, od naselja - na planinskim vrhovima, otocima ili pustinjama; druge se grade što bliže ljudima - u gradovima. Većina javnih zvjezdarnica (njih 7-8) u Hrvatskoj nalazi se u gradovima ili u njihovoj nesporednoj blizini (iznimke su npr. Tićan i Hvar, Mosor... do kojih se mora ponešto potegnuti iz gradova), a takav je slučaj i vani, baš zato što im je namjena da privuku što veći krug ljudi.
U Križevcima noćno nebo i nije toliko loše u usporedbi s većim urbanim središtima, a pogotovo u dijelu grada gdje se gradi zvjezdarnica - nema toliko otvorene rasvjete (prostor bivše vojarne ima puno zelenih površina). Tamo smo i do sada organizirali mnoga promatranja noćnog neba u gradu unazad zadnjih 10 godina. Najveći su problem križevačkom noćnom nebu zapravo Zagreb i Varaždin čije aureole dominiraju jugom i sjeverom, i to gdje god pošli u krugu od 30-ak kilometara od Križevaca. Problem tog difuznog svjetla teško se može riješiti "lokalno", dok se direktna rasvjeta oko zvjezdarnice može čak donekle i regulirati, a što planiramo - usmjeriti malo javnu rasvjetu i promijeniti spektar prema hladnijim bojama u blizini zvjezdarnice, a i sama kupola na 10 metara visine će već poslužiti da zasjeni dio neposredne svjetlosti s tla.
Općenito, logika uvijek može biti da je negdje noćno nebo kvalitetnije i da tamo valja graditi zvjezdarnicu jer se tamo više "isplati", ali time ćete brzo prekrižiti ne samo gradove, već i kontinentalnu Hrvatsku, pa onda i Gorski Kotar i Kordun (jer može bolje!)... pa onda, ako izuzmemo daleku pučinu, vidimo da cijela Europa ima malo lokacija s jako dobrim nebom. Onda se bolje zaputiti recimo na Havaje, Kanare ili Južnu Ameriku - tamo podno Anda nebo je idealno - čak moram priznati da se javlja osjećaj klaustrofobije koliko su zvijezde "blizu", tik iznad glave (!) jer u krugu oko 500 kilometara nema većeg naselja (prosječna naseljenost je ispod 1 stanovnik/km^2). Da ne govorim da je ipak najbolje otići u orbitu - ipak ovdje na zemlji smeta atmosfera. Ali koliko onda košta dolazak do takvih opservatorija?
Zato postoji i ta druga, praktična tendencija: što ste dalje od ljudi, to teže možete opravdati zvjezdarnicu za edukacijske i popularizacijske svrhe (za one znanstvene pak se ne trebate ni truditi jer da budu relevantne, trebate milijune eura, ako ne desetine ili stotine). Plastičnije, uzmite u obzir da kvaliteta neba ne raste toliko brzo s udaljenošću od naselja, koliko brzo opada utjecaj te udaljenije zvjezdarnice na ljude, a time opada i vjerojatnost osiguravanja financiranja iz javnih izvora. Ok, znajući sve to, onda možemo na temelju tih tendencija izračunati optimalnu udaljenost i naći lokaciju s najmanje svjetlosnog zagađenja, a da opet ona ima što veći utjecaj na ljude, zar ne? A ne baš. Kad na ova gore razmatranja dodate još sva tehnička, proceduralna, imovinsko-pravna i druga ograničenja, vrlo je teško uopće zamisliti da možete birati lokaciju - već "odabir" više sliči bacanju kockica.