Paranormalno

ja sam pola godine imao redovitu paralizu sna(do 2 puta tjedno) i uspio sam to zaustavit nisam ni ja sam siguran kako, ali to je bilo užasno proživljavat svako 3-4 jutro....

najžešče mi je kad sanjam neki zanimljivi san i probudim se prije završetka sna i onda opet zaspem i nastavim sanjat taj isti san.... mislim da se to zove "dream recall"......

imam i česte lucidne sanove, svašta sam radio u njima, kad sam još bio puno mlađi išao sam krasti lego kockice u dučan ......jedamput sam skočio s balkona od svoje kuće jer me baš zanimalo što če se desit....

neznam jel to paranormalno, ali svaki put kada mi radi vešmašina u kupaonici, u kompjuteru mi nešto zuji...

Ja mislim da se paranormalno događa zbog straha kad sam bio mali i kad sam sam bio u mraku vani  svašta sam čuo i vidio viđao sam kao neke bijele sjene oblika čovjeka mislio sam da su duhovi ali sad uopće ne obraćam pažnju na to čak i da prođe duh pored mene nebih ga ni primjetio

:D

Poz,

Da podijelim jedno čudno i izrazito jezivo iskustvo. Pošto radim mjesec dana ko čuvar jednog jednog autosalona, otud kreće priča. Kunem se svime da od riči do riči pišem točno kako sam doživia.

Inače, vjernik sam, dosta toga sam proša u životu al nisam baš vjerova u ovakve stvari, mada mi je stara, i baba čak, pričala o inim iskustvima s duhovnim bićima, energijama ili čemu već.

Radimo ja i kolega u cik-cak (12 sati smjena), od 8 navečer do 8 ujutro, dan ja dan on. Za ne falit, on mi je priča isto neke stvari nakon šta sam mu reka šta se dešavalo.

Imam tek 4 smjene odrađene, al od početka sam se osjeća čudno u tom uredu gdje radim, čudni zvukovi, lupkanja po par puta na montažnu kućicu u nekim čudnim intervalima, neobjašnjivo, izletia bi vani u gardu, računam neko je uletia, upa, lupa, nigdi nikog, pomicanje stvari, žuljanje po metalnim vratima (štok gumen, skupa vrata, prilikom otvaranja, zatvaranja a i guranja i upiranja se ne čuje ni z). I ajde, rekoh, zvukovi, ništa strašno. Al malo mi se ježila koža, i nikako se nisam osjeća lagodno.

Prijatelj mi priča da su se vrata od vanjskog WCa otvorila ko da ih je neko nogom probia, 10 metara od ureda, zaključana i zatvorena, vjetar ne puše. Da je izletia, počea trčat prema tamo da vidi ima li koga nikog. Upali mu se sam interni alarm u 03:00 i nemože da se ugasi ni manualno ni na daljinski, nakon nekog vremena ugasi se sam od sebe. Čak je mene zva šta da radi i kako da ugasi, proba sve, neće.

Salon je ograđen ogradom, kamerama svim živim. Znači, ako je osoba prisutna tu, uhvaćena će bit na kameri, a i ako ide bježat nakon nekih akcija, tipa lupanje po montažnoj kućici vratima, WC-u treba vremena za preskočit ogradu, popet se, otić, čulo bi se i vidilo.

I sinoć, izađem zapalit ispred ureda, skuvam kavu, 03:00, i zagledam se u livadu iza salona, i stvarno djeluje jezivo (slike u privitku su s upaljenim svjetlom koje obasja 2 metra livade iza ograde). Prostrana livada, mrkla mrakača, nije lagodno. I gledam, i osjetim neku jezu neobjašnjivu, te potom vidim neku sjenu/maglu kako se makne, pa se premjesti, kako se pogledam na nju, premjesti se na drugo mjesto i nikako da razaznam šta je točno... I odjednom čujem zvuk, brutalno jak, neopisiv, nakon 3 sata razmišljanja nisan moga dokučit šta bi to moglo proizvest, mješavina krika, jauka i huka, 3-4 sekunde trajalo. I zaledi mi se krv u žilama. Nemogu da maknem par sekundi, okrenem glavu čekam oće li opet išta, ništa. Pogledam opet put te livade iza ograde, i osjećaj, kunem se svime, da je nešto prisutno i da me gleda, osjećam to. Nisam sam.

I priberem se za par sekundi, neznam šta da radim, nije mi lagodno, dolazi mi da doslovno odem s posla, iz smjene. Stanem ispred vrata od ureda, između dvi montažne kućice, vjetra nema, ključa nema ni u jednim vratima, meni u jaketi ni jedan, od auta u uredu, od ureda na stolu u uredu, nigdi metala, i čujem ko da neko zvoni ključima kraj mene, ko da drži u ruci snop ključa i trese njima i paralelno s tim ko zvuk čegrtuše. Paraliza par sekundi, ulazim u kuću, sjedam za stol i mislim, koji kurac, jebote led. Doslovno stanem, izmolim vjerovanje, Očenaš, neznam šta drugo da radim. Priberem se tako malo. Nakon nekog vremena moram na wc, odem, vraćam se, dolazim ispred vrata i neka sjena se miče u tom žbunju na toj livadi, i opet ko da me nešto gleda, neopisiv osjećaj. Izvadim mobitel i idem slikat, računam poslat ću prijatelju kako je jezivo, al ne vidim šta je točno osim šta sam vidia ko da je nešto tamo i tri put se premjestilo, al nikako da uhvatim šta.

I evo slike u privitku. Standardna i zoomana. Sad, alkohol ne pijem, droge ne konzumiram, spavam uredno, nemam nikakve paralize sna i slična sranja. Jel ovo sve igra slučaja ili ne, pojma nemam, al znam da ovako nešto nikad nisam osjetia ni doživia, ni blizu.

Bježi od tamo, ima drugih poslova. 

Zumirana slika je mutna, ali kao da je nekakva glava. Drugi put probaj slikati bliže. 

jesi probo gadjati kamenom ko ona imocanka vuka? i da li je slucajnost sto pisem ovo u 3 ujutro

Bavim se zastitarstvom 11 godina i doslovno ne poznam kolegicu ili kolegu koji nemaju slicne jezive price pogotovo u nocnim satima a tako ih i sam ima nekoliko. Prije jedno dva tjedna kolega se rabolio i isao odradit nocnu  na njegov objekat,prva smjena.ne poznam objekat. I dobro,objekat je mali,ogradjen,odmah do ceste,ima videonadzor i obidjes ga u roku dvije minute ako hodas polako. Negdje oko pola 2 ujutro ukljuci se protuprovalni alarm i pise zona "0" gledam ja po mapi gdje je ta zona pise zapad ograda,oke,idem ja u obilazak i dodjem na pola puta nestane struje na objektu,znaci mrkli mrak,posto sam prvi puta na objektu ne mogu se orijentirat(struja je nestala u cijelom bloku industrijske zone) cekam ja mislim upalit ce se agregat,nista,ja u mrklom mraku stojim i cekam,odjedom do ograde u cosku kao neki glasan jauk,izvadim mobitel upalim svjetiljku,obasjam taj dio,ne vidim nista,opet taj zvuk kao neko cviljenje,ali sada jako blizu kao da je ispred mene,okrecem se oko sebe,ne vidim nista,treci puta zvuk osjetim po licu kao da mi je netko puhnuo u lice i automatski se najezim,al ono od glave do pete,usran osjecaj,trcao sam ni sam ne znam gdje ali sam trcao,samo sam molio Boga da ne upadnem u neku rupu i da slomim nogu, u tom trenutku agregat se uklucuje,vanjska rasvjeta se pali,gledam oko sebe,cipele pune blata. Vracam se u portirnicu kamere rade posto imam ups koji odrzava vazne sustave jedno sat vremena. Palim kameru i vracam ju 10 minuta nazad da ju pregledam i tu pocinje moj uzas. Na kameri vidim sebe,onako jedva no isto tako vidim bijelu sjenu koja dolazi polako iz tog pravca iz kojeg sam cuo zvuk,zadnji puta kada me je zvuk doslovno zapljusnio bijela sjena je bila tik do mene. Nisam osoba koju se da lako zastrasiti bio sam u vojsci na "mrtvoj strazi" gdje sam 2 sata proveo u mrklom mraku i nikad se nisam bojao jer mi se takve misli jednostavno ne roje po glavi,bio sam na svakakvim objektima gdje je sve skripalo,skrckalo,puckalo isto mi nije previse smetalo no ovaj osjecaj me doslovno porazio,evo i dok ovo pisem me uhvati jeza. Nisam nikome ispricao za ovo jer pokusavam da to zaboravim. Sjena ne izgleda kao osoba nego vise ima neodredjen oblik ne mogu to objasnit,jasno se vidi da je bijela jer bas iskace ta boja u noci.Ne znam ni sam ali znam da sigurno vise na taj objekat ne idem ni po danu. Ne trosim alkohol ni u najmanjim kolicinama nikada nisam pio nekakve tablete ili koristio bilo kakve zabranjene supstance da bi to pripisao tome. Pokusvam pronaci neko racionalno objasnjenje no za sada ga ne nalazim.

 
Pročitao sam sve što si napisao. I eto, do sada nisam imao tih iskustava, doduše, nisam ni previše radio ko čuvar/stražar, jesam ko zaštitar. Čitajući tvoj upis, dođe mi da i sam pregledam kamere, al nemam dozvolu, tj. neznam ni kako/gdje pregledat, nit sam pitao za to. Kamere pokrivaju cijeli 'parking', i čak prostor ureda u kojem boravim, tu montažnu kućicu. No ne pokrivaju tu ledinu, šipražje iza objekta. Gdje sam uslikao te fotke.
I vjerujem ti da si trčao i bježao, jer ovo su situacije u kojima jednostavno neznaš što da radiš, što može da se desi, što očekivati nakon par 'nikad doživljenih' osjetilnih iskustava. Pitaš se što je sljedeće, i neznajući odgovor jednostavno bježiš. I meni je došlo da odem, al stao sam unutra, izmolio vjerovanje i Očenaš, doslovno, i tada se stvar počela smirivati, kasnije sam išao na WC vani, zapaliti još koju, opet gledao put te mrakače i nisam ništa vidio. Jeza je još malo bila tu, ali to je to.
Čak sam dosta pričao sa starom, pošto je ona baš vjernik, i ja sam, al ne toliko praktički ko ona, i rekla mi je neke zanimljive stvari, koje se mogu povezati s nekim činjenicama i razlozima zašto sam uopće došao tu raditi, koje ona nezna. Uglavnom, spomenila je da je imala i ona neka iskustva, i priče, od svojih roditelja itd, da ne ulazim u detalje, uglavnom, da nešto boravi tu i ko da smatra da je nešto tu njegovo i ne da mira ni vlasniku, ni meni ko radniku, stvari se svakakve dešavaju i tako dalje.

Idem raditi večeras u 8 pa baš javim ako šta bude.

 Studirao sam psihologiju 4 godine i slažem se s tim što pišeš, vezano za strah, panični strah, adrenalin, pojačan rad osjetila i te stvari.

Ali osobno, kad god sam gledao horore, nikad se nisam bojao, nemam strah od mraka, ne bojim se ničeg doslovno, ovozemaljskog ničeg. Bojim se jedino da poginem/umrem uzalud, bez neke više svrhe. Da znam da će sutra apokalipsa, sia bi danas nonšalantno na biciklu i odvozia 30 kilometara, i iša popit kavu. Isto tako, nisam paranoičan i u momentu kad se sve to dešavalo, i kad sam priča s kolegom/prijateljem, za kojeg znam da nikad ništa ne sere jer imamo odnos bolji nego krvna braća, nakon tih svih zvukova i sranja u početku, nisam tome pridava nikakvu pažnju, dok se večer prije ovog mog nije desilo njemu to s alarmom, i meni moje. I kad sam sta vani da zapalim i pia kavu gledajući bzvz put te mrakače, livade i šipražja, nisam o ničemu strašnom razmišlja, ono gleda bi malo tu bezveze, mozak na paši, malo bi pogleda po parkingu i tako to.

Dok nisam čua taj huk, o kojem sam pisa u prvom postu, šuškanje ključa i zvuk čegrtušinog repa, bez ikakvog objašnjivog izvora, razloga. Nakon toga sjenu koja se premješta po toj livadi/mraku, i nikako je uhvatit u fokus da razaznam šta je jer se premještala, latencija oka nije dozvolila, a ni premještanje sjene, da uvidim točno što je, kao ni mrak ni šipražje, al nešto je bilo. U tom momentu, par sekunda mrtav, zaleđen, paraliza par sekundi i dođe mi da opalim par metaka put gore da vidim šta će bit, međutim nisam htio ipak, prerizično, i ko bi se pravda i objašnjava.

I eto, nek mi neko sve objasni, i nek mi objasni slike iz uvodnog posta. Ja se kunem svojom glavom i svim svetim da tu sliku (osim ove gdje je zaokruženo to da se vidi), nisam takao, znači nema nikakvih obrada slike i tih stvari. I to samo po sebi ne bi bilo čudno da nema tih ostalih iskustava i doživljaja. Ovako bi reka možda igra sjene, posložilo se tako, ali... Ne kužim. I par prijatelja kojima sam pokazao vide isto, i nemogu vjerovat.

Zašto ne bi iša, pitam te ovo pošto si ipak iskusniji? Zbog straha?

A nije ni meni baš svejedno, al s druge strane jedva čekam da vidim oće šta bit. Ko će znat stari moj šta je, nismo dovoljno pronicljivi nit imamo sposobnosti da uvidimo postoji li šta ako postoji i da objasnimo ovakve situacije. Ja inače nisam hipersenzibilan na takve stvari, nit mi se slično šta ikad desilo u 28 godina.

Svašta može bit, al kad se masu toga posloži, neznam, stvarno. Možda je stvarno slučajnost, možda nije, al buni me jer inače nisam osjetljiv na takve stvari, paranoičan, ne zabrijavam filmove, ne bojim se mraka i tako..

 Ti bar nešto vidiš, ja na tim slikama ništ ne vidim i sad se ne osjećam kao dio ekipe. Idem buljit u ćošak. 

Taman sam mislio biti neaktivan par mjeseci i vidim da je ova tema oživila 

OT:

Prije dosta godina jedan moj prijatelj mi je pričao da je doživljavao neka čudna iskustva u gluho doba noći. Do prije nekih desetak godina živio je

u jednoj prastaroj kući,jedva 50 kvadrata je bila. Rekao mi je da je preko noći,kada bi izašao van zapaliti znao čuti neke nejasne tihe zvukove koji su dopirali iz bašće. Taj zvuk usporedio bi ko neko čudno deranje.

Išao je tamo sa svijetiljkom,tražio da nije kakva životinja no ništa nije vidio. Kada bi se približio na dva metra od zvuka to "nešto" bi se samo prestalo derati. Ništa nije vidio,ali je osjećao samo jezu od svega. Preko ljeta znao sam i ja čuti jedan takav zvuk (vjerovatno glasanje lisice). Pitao sam kolegu jeli to možda bio takav zvuk,no on mi je rekao da nije ni sličan onome kakvog je on čuo...

Nisam nikad imao nekih ozbiljnijih paranormalnih iskustava (hvala Bogu). Čuo sam još davno za tu teoriju da se oko 03:00h najviše događaju paranormalne pojave.

Ja,kao čovjek kojem vrag neda mira u svako doba dana i noći bio sam spreman otići u šetnju kakvigod vremenski uvijeti bili . Nikad nisam

ništa čudno vidio,no kad sam prolazio kraj te njegove bivše kuće odmah bih se prisjetio te priče i prošla bi me neka jeza.

Još jedno iskustvo bih podijelio,ne vezano za ovo gore.

Prije neke 2-3 godine dok sam bio na feriju kod bake,moj stari je spavao u mojoj sobi. U neko doba noći kroz san je čuo da ga netko zove (samo ime mu je spomenuo).

Stari se je trgnuo i odgovorio: "Šta je?",ali nikog nije bilo. Rekao mi je drugi dan koliko je to realno zvučalo,a još me je pitao da nisam ja slučajno ga zvao.

Nisam ni mogao jer sam taj dan već u 10 bio u krevetu pošto sam cijeli dan kolegi pomagao oko nekih poslova.

Potaknut pricom LogicusMPS  i time što je on doživi i uslikao mobitelom neke cudene prikaze nešto slicno mojoj prici.Obožavam šetati  a dok šetam volim jako slikati mobitelom.Tako slikam sve što zapazim poneko drvo,cvijet..itd.Živim u jednom malome mjestu i ima jendo naselje napušteno.Nekad su ljudi  živjeli sad nema više nikoga.Cesta je asvaltirana ima drveca i dosta je zaraslo travom.Šetajuci oko 11.50 primjetim jednu vrbu koja mi lici kao nekakav pas (slika1) uzimam mobitel slikam i nista ne primjecujem.Dolazim kuci i nešto gledam i primjetim(slika2) u krošlji te Vrbe koja ima oblik psa oblik crnoga psa koji me promatrao dok sam slikao.Slicna prikaza kao i što je LogicusMPS na svome radnom mjestu uslikao.Pokazujem sliku ukucanima neki vide neki ne a neki su mi rekli da je to igra sjene i svega ostaloga.Malo sam istraživa i nekoliko dana išao sam u isto vrijeme sa tocno istog mjesta slikao sam istu Vrbu ali više nikada nisam primjetio ništa.I dan danas a ima skoro godinu dana od toga svako jutro i cesto preko dana prođem pored te Vrbe i slikam ali ništa.Neznam možda je stvarno igra sjene a i možda ne?