Onaj osjecaj di ti kad vidis igraca da proleti negdje isored tebe di u stotinki sekunde te prodje strah da ne popusis svu opermu koju si grindao danima, sreca kaj te nije vidio, pohlepa da ga ubijes da mu popalis njegovu opremu, neizvjestnost dal je solo pa ces ti roknut njega a neko njegov tebe, nesigurnust u to da ces ga pogoditi ili promasiti i jos 1001 osjecaj koji ti se izmjesaju u toj niti sekundi je nenadjebiv :)
To niti jedna igra nema za sad a mislim da nece ni imati ;)
Eto to je dayz stadalone ukratko - sve se svodi na onaj iskonski osjecaj koji te zadesi i rekaciju tvoju koja je ogledalo tebe kao osobe...
upravo sam iz ovoga razloga prestao igrati DayZ, odnosno dosadio mi je. budući da igra nema nikakav end-game content, osim PVP-a nema se trenutno što raditi kada skupiš gear. i to je bilo super, barem u mojem slučaju, par dana dok sam lutao po mapi i "ekšli" imao taj osjećaj koji opisuješ. nakon spomenutih par dana, shvatio sam da i kada odlučim sukobiti se s nekim, nit' išta gubim, niti dobivam. i baš u tome leži razlog zašto je meni DayZ ovakav kakav je dosadan i naporan, odnosno postane takav nakon 5 dana igre.
uzmimo gore opisani primjer - ako krenem ubiti toga igrača, postoje tri opcije:
1. ubijam ga, i dobijem gotovo ništa. lik će moooooožda imati neki komad opreme koji ja nemam, ali je u 90% slučajeva to nešto što me niti najmanje ne interesira, niti mi treba, niti ću to uzeti od njega, tako da će taj moj čin ubojstva biti svrha samome sebi. čisto da ubijem monotoniju i da malo PVP-am.
2. on ubija mene - prvih par minuta sam "ljut", a onda shvatim da ustvari ništa nisam izgubio. štoviše, čak mi je i drago bilo umrijeti, jer bi se tada barem pola sata trebao igrati survivala dok ne bi našao opet dovoljno opreme za PVP. ali i to nakon nekoga vremena dosadi, tako da se i to farmanje opreme svelo na trčanje do prve policije/vojne baze, pa i pod cijenu da me zombiji ubiju.
3. bježimo jedan od drugoga - žali Bože utrošenog vremena.
Dok je dayz mod epoch i overpoch sve to samo sa contentom je*****..