Drago je više manje sve napisao, ali bih isto dodao par stvari:
Teško je naći balans između slobode govora i odgovornosti za izgovoreno, međutim, to ne znači da ne trebamo nastojati - ni apsolutna kontrola ni apsolutna sloboda bez odgovornosti nisu dobre. Navođenje negativnih primjera jednog ekstrema nije argument za drugi ekstrem i to bi jedan znanstvenik trebao znati. Dodatno, upravo prvi primjer se može upotrijebiti i za kritizirati suprotni primjer - koliko ih je završilo na lomači upravo zato što je svatko mogao za svog reći da je vještica ili da ga je vrag opsjeo bez ikakve odgovornosti i kontrole istinitosti tih tvrdnji.
Znanost postavlja jako visoke standarde po pitanju slobode govora u ime znanosti, a da to ne radi, pitanje je bismo li je uošće danas imali. Glavar KKK se predstavlja upravo tako - kao glavar rasističke organizacije, i iako bi se u većini zemalja na temelju zakona o spriječavanju diskriminacije mogao sankcionirati za tu izjavu, ta izjava je njegov službeni ideološki stav. Watson je svoj ideološki stav predstavio kao znanstvenu tvrdnju na temelju manjkavih dokaza koje nije kritički promotrio i time se kao znanstvenik diskreditirao. Da sutra neki istraživač raka izađe u javnost s tvrdnjom da odlazak na trafiku uzrokuje rak (za što postoji jaka korelacija), normalno da ga ljudi više ne bi ozbiljno shvaćali i da bi smatrali da je prolupao. Da to isto napravi teoretičar zavjere, ljudi bi ga gledali na isti način na koji su ga gledali i prije - kao budalu, kao što je to slučaj i s tim glavarom KKK-a.
Znanstvenik ima pravo na osobne stavove i na izražavanje istih, kao i svaki drugi građanin, ali mora biti oprezan da ne predstavi iste kao rezultat svog rada, jednako kao što glasnogovornik vlade mora paziti da neko njegovo mišljenje ne izrazi na način da ljude uvjeri da je to službena obavijest.
Ako ćemo gledati po smislu za humor, ja bih ispao daleko veći rasist od vas i od Watsona. Ali, ako vlastiti znanstveni rad ne smatrate sprdnjom, onda takve kriterije ne možete primjeniti na znanstveni rad.
Ovakvi argumenti se u zadnje vrijeme često čuju s desne margine društva i svaki put me podsjete na jedan stari Gitkov uradak:
Ajd jedan on topic... Svaka čast Turingu, očigledno je bio pametan, talentiran itd ali je ipak smiješno čovjeka nazivati herojem... Jbt, koliko je riskirao život razbijajući šifre i razvijajući stroj (računalo)?
Ne želim umanjiti njegov doprinos ali s obzirom čemu su bili izloženi drugi u WW2 ovo ne bih okarakterizirao baš herojskim činom... Jedino ako je bio na meti njemačkih špijuna ili tak nešto... 
Da se vratimo na temu, što se tiče izravne ugroze od neprijatelja, svakako je postojala opasnost da neprijatelj posumnja da se radi o strateškoj vojnoj lokaciji i da ih bombardira, što je i dalje manji rizik od onog za prosječnog vojnika, pa čak i za francuskog seljaka, međutim, herojstvo nije samo izlaganje pogiblji od strane neprijatelja, već i sve ostale žrtve koje je pojedinac napravio, a za Turinga ne možeš reći da se nije žrtvovao.
Pogledaj film ako već nisi. Ja bih ga mogao ponovno pogledati ovom prigodom.
Ja rekoh
). a britanski pravni sustav je i inače bio i ostao sumanuta katastrofa*, koje je alan turing bio samo jedna od žrtava (kao onaj čija je spolna orijentacija bila važnija od doprinosa pobjedi saveznika). 
