Zbog Olberovog paradoksa, izgleda jedini odgovor je da se svemir širi. On se pitao zašto je nebo tamno noću, a ne svijetlo zbog mnoštvo zvijezda.
Video na tu temu:
u jednom vrtu među cvijeeeeećem
sićušan grad se sakriooooo
u njemu žive mala biiiiića
kažu da graškograd je tooo ...
a jel' vas sve tanen upecao. ts, ts ... 
Ajde što se radi filozofija, ni prva ni zadnja koja nema smisla, nego se tu filozofiju ne smije tretirati kao običnu filozofiju, pa reći da je glupost (što za svaku drugu filozofiju slobodno možeš reći), jer je to posebna vrsta filozofije, čiji pristalice su jako emocionalno pogođeni njenim negiranjem. S druge strane rado nameću zakone temeljene na njoj, koji se onda odnose i na one koji se s njom uopće ne slažu. I svi se iz nekog razloga prave da je to u redu.
a jel' vas sve tanen upecao. ts, ts ...
Bilo bi dobro da je ovo trolanje ali nažalost, ono je potpuno iskreno napisan post. U vremenu kada smo na vrhuncu razvoja i znanstvenih otkrića, kad svi uživamo plodove rada znanosti, kad ljudi počinju prihvaćati neke tabue jer se upoznajemo na razinama koje su prije interneta bile rezervirane za najuži krug ljudi - se na nekom IT forumu može pročitati ovakav jedan post. Taj post nije napisala osoba od 80 godina koja živi u Vukoprchiji Donjoj ili skitnica oko koje lete muhe, već mlađa osoba koja je u toku sa današnjim načinom života i online trendovima.
Upravo zbog ovakvih ljudi danas me je strah za budućnost čovjećanstva. Ne zbog opasnosti od udara asteroida, erupcije supervulkana, ledenog doba ili solarne baklje, nego upravo zbog ovakvih ljudi koji se pojavljuju danas - koji svjesno odbivaju zdravu logiku, koji ne cijepe djecu, koji vjeru stavljaju kao temelj na kojem treba graditi sve.... koji još vjeruju da treba popit f... čašu vode kad ti se štuca!
Uvijek sam vjerovao da i ako jednog dana postanemo bića koja - ne lete galaksijom i istražuju - nego projekciraju stvarnost po potrebi i vlastitom nahođenju - uvijek će postojati grupa fanatika koja će prakticirati način života bez tehnologije i odabacivati znanost u korist religije... ali me sad postaje strah da to možda neće biti marginalna skupina.
Mogu reć i da je ovo upravo ta HDZ inteligencija koju njeguje naš narod. Znači osoba koja nema bog zna kako raskošan IQ - ali zato u obraćanju koristi nekakav patronizirajući, na momente gotovo snishodljiv ton (...moram pomislit na Karamarka kao HDZ pastuha - nemojte samo povratit na ovaj izraz) i to prolazi u našem narodu kao pametna osoba. Znači nije bitno koliko si pošten i stvarno pametan - bitno je da zvučiš i izgledaš tako. Oni stvarno inteligentni su čudaci, zločesti, luđaci, hipiji, narkomani i pederi.
Između znanosti i "na rubu znanosti" nema konkretne razlike.
Ni jedno ni drugo ne zna ništa. Niti ima moć išta konkretno / značajno promijeniti.
Znanost je kao i "na rubu znanosti" dobra za zabavu.
Inače je nemoćna išta konkretno učini za čovjeka.
Zapravo, u Boga se vjeruje, jer on kaže da može čovjeku dati život, u Znanosti je vjera nepotrebna jer Znanost ne može dati život, i to je poznata činjenica, dokazana, nema se što vjerovati. Može ga samo eventualno uzeti.
Medicinska znanost je najbolji primjer, I? Je li medicina koga spasila do sada? Svi "spašeni" eventualno tj. KONKRETNO završe na istom mjestu. Neovisno o napredku njihovih "spasitelja".
Fizika i tehnika ? Ma ni do Marsa ne mogu doći. A o zvijezdama sanjaju, špekuliraju jeli se Svemir ubrzava, širi, usporava. E ajd, kad dođete do prve susjedne zvijezde, pa vam onda mogu eventualno vašu patetičnu špekulaciju uzeti u obzir.
Znanost je mrtva krava.
Možda takva neće biti, ali u to treba vjerovati... ha ha ha
A ja svoje vjerničke osjećaje gajim prema Bogu. Od znanosti očekujem rezultate. A toga jednostavno nema... Samo nekakav patični cirkus koji ne nudi ništa BITNO.
Trol ili?
Pa evo, zbog napredaka medicinske znanosti je čovjekov očekivani životni vijek produžen sa 30 godina na 60-70 godina sa tendencijom rasta. Znači to je više nego dupli rast. A postoje naznake da bi uskoro mogli imati očekivani životni vijek do 120 godina.
A zbog napredaka u fizičkoj i tehničkoj zanosti ti sada imaš ovo računalo. Imaš vjerojatno i auto sa kojim možeš putovati u nekada nezamislivim udaljenostima. Dok je spiljskom čovjeku teritorij bio ograničan na nekoliko desetaka kilometara. A danas za par tisuća kuna možeš avionom proputovati oko zemlje. Došli smo i do mjeseca.
Činjenica da mi možemo sve više promatrati svemir bez da prođemo velike udaljenosti je zapravo uspjeh znanosti i dokaz koliko smo postali bolji u promatranju stvari.
Znanost je spora ali sigurna. Međutim znanost je i sve brža.
Lijepo je braniti znanost, no po onom što je ovaj rekao mislim da mu nema pomoći. :-)
Ovaj Tanen ili se šali ili je "totalni" vjernik kojem argumenti i činjenice ništa ne znače.
Za takvog je bolji argument ovaj: "Ja vjerujem u znanost, znanost je 100% ispravna jer ja vjerujem u to, a ti nemaš pojma!" - i onda ljutito baciš kamen na njega :-)
Problem je u ovim raspravama uvijek isti: ovi veliki znanstvenici koji lajakaju jedni druge ni sami nisu dovoljno znanstveno korektni.
Znanost je kritička misao, ne dogmatska, a kod kritike moramo sve staviti pred sud razuma, pa i znanost samu.
"Veliki znanstvenici", kao i ovaj autor, nemaju tu nakanu, nego samo žele vrisnuti iz dna duše kako je znanost onaj pravi bog kojem se moramo klanjati i kako je sve što nosi potpis znanosti sveto, pa makar se pokazalo kao pogrešno. Jer, ako je i bilo pogrešno, bilo je na svetom putu, putu znanosti koji su blagoslovili recenzenti u časopisu tom-i-tom.
Tekst upravo širi takovo evanđelje, a u tom smijeru idu i komentari koji slijede.
Istina je puno banalnija: o svemiru i njegovom ukupnom ustrojstvu znamo premalo da bismo mogli donositi konačne, apodiktične zaključke. Sve spekulacije, ma koliko bile metodološki korektne, ostaju samo spekulacije. Nagađanja o postanku svemira, širenju ili ne-širenju samo su konstrukti koji pokušavaju s malo podataka objasniti nešto daleko kompleksnije.
Temeljne teorije fizike su u stvari partikularne i objašnjavaju određene fenomene, a ne sve, što bi bilo potrebno za objašnjenje univerzuma.
Kada se te partikularne funkcije rastegnu na čitav svemir onda mnogo toga ne štima, pa se izmišljaju neki novi elementi da sve stane u staru teoriju.
U mnogo čemu, to je prokrustovsko šarlatanstvo modernog doba, koje teško da će ikada objasniti svemir, ali možda dovede tu i tamo do nekog korisnog otkrića.
Što u stvari i jest prava uloga i temelj prirodnih znanosti: pomoć u praktičnim stvarima, a ne nadobudno rješavanje eshatoloških pitanja.
Problem je u ovim raspravama uvijek isti: ovi veliki znanstvenici koji lajakaju jedni druge ni sami nisu dovoljno znanstveno korektni.
Molim primjer.
Znanost je kritička misao, ne dogmatska, a kod kritike moramo sve staviti pred sud razuma, pa i znanost samu.
Cek da provjerim da li sam ovo dobro shvatio. Zelis nesto sto se temelji na razumu staviti pred sud razuma?
Tekst upravo širi takovo evanđelje, a u tom smijeru idu i komentari koji slijede.
Znanost nema evandjelja.
Što u stvari i jest prava uloga i temelj prirodnih znanosti: pomoć u praktičnim stvarima, a ne nadobudno rješavanje eshatoloških pitanja.
Znanost nije opsjednuta covjekovim zivotom poslije smrti, tako da ova zadnja recenica je bez prevelikog smisla.
Jedan dobronamjeran savjet: "nosce inimicum".
Zašto? Mišak nikog ne tjera da prihvati to što on kaže niti se njegove teorije uče u školi, ocjenjuju i smatraju znanjem. Ljudi vjeruju u gmazove i chemtrailse jer tako žele. Treba li im zabraniti slobodu mišljenja, jer se ono u očima moderne znanosti smatra neznanjem? Iako sam daleko više pristalica "znanstvenog" pristupa nego "vjerskog", ti ljudi plaćaju porez i omogućuju znanstvenicima rad i egzistenciju. Smatrati ih nazadnim primitivcima, koje treba na svaki način poznanstveniti ili marginalizirati, tako da ne rade štetu, put je prema nekoj novoj inkviziciji.
Pitanje treba li takva emisija biti na javnoj televiziji je legitimno pitanje o kojem se može diskutirati. Međutim, pitanje treba li biti u obrazovnom programu ne bi uopće trebalo postavljati - tamo nema što raditi.
Pa evo, zbog napredaka medicinske znanosti je čovjekov očekivani životni vijek produžen sa 30 godina na 60-70 godina sa tendencijom rasta.
Baš je to krasno odradila, uskoro ćemo u mirovinu s 90!
https://en.wikiquote.org/wiki/Mikhail_Bakunin
U mnogo čemu, to je prokrustovsko šarlatanstvo modernog doba, koje teško da će ikada objasniti svemir, ali možda dovede tu i tamo do nekog korisnog otkrića.
Ne znam što ti točno misliš pod 'objašnjenjem svemira', ali meni su i sadašnje znanstvene spoznaje o milijardama zvijezda u milijardama galaksija u neprestano širećem svemiru, prepunom kvazara, supernova i crnih rupa, prilično fascinantne i zadovoljavajuće. Neizmjerno više od praznovjernih naklapanja kojih su se ljudi morali držati da izbjegnu spaljivanje.
Postoji jedna pogreška u mišljenju: budući da se fizika bavi "zadnjim stvarima" kao i vjera, da ona ima isti cilj kao i vjera. Nema. Fizika, kao i znanosti općenito, samo ide od pitanja do pitanja, od problema do problema i tako uvećava ljudsko znanje. Što će čovjek s tim znanjem činiti, kako ća ga razumjeti, hoće li zbog njega pasti u euforiju ili depresiju - to više nije stvar znanosti. Postojanje Velikog Praska ili širenje svemira može se razumjeti i kao potvrda i kao negiranje Boga. No vjerovali ili ne vjerovali u Boga ne možemo negirati argumente koji govore u prilog tih prirodnih pojava.
Postoji jedna pogreška u mišljenju: budući da se fizika bavi "zadnjim stvarima" kao i vjera, da ona ima isti cilj kao i vjera. Nema. Fizika, kao i znanosti općenito, samo ide od pitanja do pitanja, od problema do problema i tako uvećava ljudsko znanje. Što će čovjek s tim znanjem činiti, kako ća ga razumjeti, hoće li zbog njega pasti u euforiju ili depresiju - to više nije stvar znanosti. Postojanje Velikog Praska ili širenje svemira može se razumjeti i kao potvrda i kao negiranje Boga. No vjerovali ili ne vjerovali u Boga ne možemo negirati argumente koji govore u prilog tih prirodnih pojava.
Ali nije tako i u tome i jest problem.
Ne dolazi se do eshatoloških pitanja slučajno, idući od problema do problema, jer to nisu teme koje su bitne za odgovore na konkretna praktična pitanja.
Upravo suprotno, ta se pitanja i otvaraju tako da demonstriraju kako smi mi, eto, sve znanstveno objasnili, pa možemo - ako ne znati, onda bar dosta relevantno spekulirati - o postanku i kraju vremena i prostora i sličnim stvarima.
Ozbiljno i kritički promišljajući, takove teme mogu biti samo neobavezna i neozbiljna zabava za dokone sate, zabava koja bi se (didaktički) trebala pažljivo dozirati, pogotovo mladima, da se previše ne zanesu.
Ono što te teme drži toliko u javnosti nije neka njihova znanstvena snaga, nego medijski interes za senzacijama i atrakcijama, isti onaj interes koji je (u svojom još bizarnijem izdanju) doveo i strašne klaunove na naslovne stranice dnevnih novina.
Postoji jedna pogreška u mišljenju: budući da se fizika bavi "zadnjim stvarima" kao i vjera, da ona ima isti cilj kao i vjera. Nema. Fizika, kao i znanosti općenito, samo ide od pitanja do pitanja, od problema do problema i tako uvećava ljudsko znanje. Što će čovjek s tim znanjem činiti, kako ća ga razumjeti, hoće li zbog njega pasti u euforiju ili depresiju - to više nije stvar znanosti. Postojanje Velikog Praska ili širenje svemira može se razumjeti i kao potvrda i kao negiranje Boga. No vjerovali ili ne vjerovali u Boga ne možemo negirati argumente koji govore u prilog tih prirodnih pojava.
Ali nije tako i u tome i jest problem.
Ne dolazi se do eshatoloških pitanja slučajno, idući od problema do problema, jer to nisu teme koje su bitne za odgovore na konkretna praktična pitanja.
Znanost ne postavlja eshatološka pitanja, to radi vjera.
Kao što je rekao danen, znanost postavlja pitanja čiji odgovori proširuju znanje.
Znanost općenito ne postavlja "konkretna praktična" pitanja ali odgovori mogu a ne moraju dovesti do "praktičnih" odgovora.
Ako ti smeta kako radi znanost, slobodno se drži religije i eshatologije.
Upravo suprotno, ta se pitanja i otvaraju tako da demonstriraju kako smi mi, eto, sve znanstveno objasnili, pa možemo - ako ne znati, onda bar dosta relevantno spekulirati - o postanku i kraju vremena i prostora i sličnim stvarima.
Znanost ne funkcionira tako, a postanak i kraj prostora i vremena proizlazi iz sadašnjih teorija o svemiru (opća terija gravitacije npr.) na temelju opservacija. To nisu puka nagađanja i spekulacije o tim pojavama.
Znanost se ne ograničava promatranjem jednog dijela svemira i vremena i kao takvu naravno da ju "zanima" postanak i kraj svemira.
Ozbiljno i kritički promišljajući, takove teme mogu biti samo neobavezna i neozbiljna zabava za dokone sate, zabava koja bi se (didaktički) trebala pažljivo dozirati, pogotovo mladima, da se previše ne zanesu.
?! Čega se bojiš, da će otkriti da nema Boga?
Ono što te teme drži toliko u javnosti nije neka njihova znanstvena snaga, nego medijski interes za senzacijama i atrakcijama, isti onaj interes koji je (u svojom još bizarnijem izdanju) doveo i strašne klaunove na naslovne stranice dnevnih novina.
Medije i ljude zanima svašta, a znanost kada otkriva ne pita se kolika je "snaga" tog otkrića. Tvoje mišljenje da se znanost treba zanimati samo za ono što je "jače snage" je samo to - tvoje mišljenje, koje mnogi ne dijele a i kosi se
sa sâmom definicijom znanosti.
Prema grafikonu koji je priložen uz članak ispada da je tamne energije oko 68%, tamne tvari oko 27%, a obične tvari oko 5%. Prije nekoliko dana naišao sam na podatak da su znanstvenici promijenili procjenu broja galaksija sa 100 milijardi i prosječno 100 milijardi zvijezda u svakoj, na 2000 milijardi galaksija sa po 100 milijardi zvijezda u prosjeku. Po tome bi ispalo da obične tvari ima oko 20 puta više od prijašnje procjene. Postavljaju se slijedeća pitanja: 1. Ostaje li odnos tamne tvari i obične tvari jednak kao i pri prvoj procjeni od 100 milijardi galaksija. 2. Mijenja li se odnos tamne energije i obične energije jednako i konačno 3. Kako bi to trebalo djelovati na proračune o širenju svemira - širi li se ubrzano ili ipak zbog povećane sile gravitacije smanjuje ubrzanje. Mislim da će se još puno puta mijenjati proračuni o brzini širenja svemira, ovisno o tome koliko pouzdane podatke budemo dobili iz mjerenja i astronomskih promatranja.
Prema grafikonu koji je priložen uz članak ispada da je tamne energije oko 68%, tamne tvari oko 27%, a obične tvari oko 5%. Prije nekoliko dana naišao sam na podatak da su znanstvenici promijenili procjenu broja galaksija sa 100 milijardi i prosječno 100 milijardi zvijezda u svakoj, na 2000 milijardi galaksija sa po 100 milijardi zvijezda u prosjeku. Po tome bi ispalo da obične tvari ima oko 20 puta više od prijašnje procjene. Postavljaju se slijedeća pitanja: 1. Ostaje li odnos tamne tvari i obične tvari jednak kao i pri prvoj procjeni od 100 milijardi galaksija. 2. Mijenja li se odnos tamne energije i obične energije jednako i konačno 3. Kako bi to trebalo djelovati na proračune o širenju svemira - širi li se ubrzano ili ipak zbog povećane sile gravitacije smanjuje ubrzanje. Mislim da će se još puno puta mijenjati proračuni o brzini širenja svemira, ovisno o tome koliko pouzdane podatke budemo dobili iz mjerenja i astronomskih promatranja.
Da, ovo je još jedan primjer oko toga kako u biti preciznijim opažanjima mijenjamo trenutačne procjene. Galaksije je u biti prilično teško unificirati. Vrlo malo je ljudi svjesno da je maltene u našoj mliječnoj stazi još barem 3-4 galaksije, a orbitira barem 20 poznatih patuljastih galaksija, dok nam je u bliskom susjedstvu njih dosad otkriveno 50(pod bliskim misli se na unutar haloa tamne materije mliječne staze).
Mislim da je najpoznatija ona u kojoj smo zabilježili dosad najbližu eksploziju supernove - SN 1987A u velikom Magellanovom oblaku. Koji eto nije oblak, nego čitava galaksija sa svojih 30 milijardi zvijezda, koja nam je gotovo toliko udaljena koliko suprotni dijelovi naše vlastite mliječne staze (za koju pak još nismo sigurni dali u stvari ima 100 do 400 milijardi zvijezda - prilično velik raspon mogli bismo reći). Tako da "male" galaksije poput npr. https://en.wikipedia.org/wiki/Phoenix_Dwarf je izuzetno teško uočiti na ogromnim kozmičkim udaljenostima, a čak ih nismo u stanju dobro razabrati eto niti u našem susjedstvu - npr. http://www.skyandtelescope.com/astronomy-news/giant-dwarf-galaxy-neighbors-milky-way/. Evo još jednog primjera, ako se kome da lurknuti - svježe otkrivena udaljena tamna galaksija. Nazire se samo "par" zvijezda, ali gravitacijski izgleda vrlo masivna. Da se nije postavila ispred "normalne" sjajne i napravila gravitacijsku leću, nitko ju nebi nikako primjetio.
Dakle, teško je samo tako izbacivati brojeve galaksija u svemiru, pogotovo jer to ne govori mnogo o tome koliku bi to imalo masu, čak i nabrajanjem zvijezda u njima - jer i zvijezda ima u ogromnom rasponu masa, a to je daleko bitnije od pukog broja.
Ova minijatura od zvijezde ne vrijedi u kozmičkim mjerilima ni približno kao ova mrcina,VY Canis Majoris. Ali pitanje je koliko ima mališana? Meni nije nelogično da i njih ima izuzetno mnogo, no smeđe i crvene patuljke je gotovo nemoguće priumjetiti na ogromnim udaljenostima, pa zato imamo samo ove gravitacijske leće iz gornjeg primjera za ukaz da je neka galaksija ipak masivnija nego se čini, ako uopće takvu galaksiju uspijemo spaziti.
Prema grafikonu koji je priložen uz članak ispada da je tamne energije oko 68%, tamne tvari oko 27%, a obične tvari oko 5%. Prije nekoliko dana naišao sam na podatak da su znanstvenici promijenili procjenu broja galaksija sa 100 milijardi i prosječno 100 milijardi zvijezda u svakoj, na 2000 milijardi galaksija sa po 100 milijardi zvijezda u prosjeku. Po tome bi ispalo da obične tvari ima oko 20 puta više od prijašnje procjene. Postavljaju se slijedeća pitanja: 1. Ostaje li odnos tamne tvari i obične tvari jednak kao i pri prvoj procjeni od 100 milijardi galaksija. 2. Mijenja li se odnos tamne energije i obične energije jednako i konačno 3. Kako bi to trebalo djelovati na proračune o širenju svemira - širi li se ubrzano ili ipak zbog povećane sile gravitacije smanjuje ubrzanje. Mislim da će se još puno puta mijenjati proračuni o brzini širenja svemira, ovisno o tome koliko pouzdane podatke budemo dobili iz mjerenja i astronomskih promatranja.
Budući da se smatra da je raspodjela materije u svemiru uniformna i izotropna (kozmološki prinicip), otkriće novih galaksija ne mijenja omjer obične, tamne tvari i energije.
Tek ako bi nova otkrića pokazala da kozmološki princip ne vrijedi onda bi se moglo raspravljati o tome.
Kad smo kod novih otkrića, evo jedne nove teorije kojoj netreba tamna materija, i usput objašnjava pojavu tamne energije. Nije riječ o nekom crackpotu, nego je Prof. Erik Verlinde, poznati ekspert teorije struna sa Amsterdamskog univerziteta i Delta Instituta za teoretsku fiziku, objavio novi znanstveni rad... više na
http://phys.org/news/2016-11-theory-gravity-dark.html
https://arxiv.org/abs/1611.02269 Iskreno, članci su mi prilično nejasni glede detaljnog objašnjenja što to točno on predlaže (vidim da je bazirano na holografskom principu njegovih tutora nobelovca Gerard 't Hoofta i Leonarda Susskinda sa Stanforda), pa ako bi nam
mogao objasniti ima li to smisla i o čemu je riječ... hvala!
