Dobro. Ako ti fizika bolje leži od filozofije, a ovdje ipak pričamo o filozofiji znanosti i implikacijama KM na filozofske koncepte kao što je materijalizam, onda bi možda mogao detaljnije o tome kako je točno KM kompatibilna sa materijalizmom s obzirom na probleme u teoriji polja i supersimetriji kao nužnoj sastavnici teorije? Teorija polja u KM je matematički koncept koji nema čvrste temelje u dokazima. Mnogo se fizičara ne slaže da će se pronaći supersimetrija, i zapravo ismijavaju čitav koncept.
Oprosti, ali od mene tražiš da potkrijepim tezu koju nisam ni iznio. Mislim da sam se sasvim jasno izrazio, uz napomenu o manjku znanja na tom području, tako da ne baratam s točnom terminologijom da li je to stvarno materijalizam ili ne. Ja sam se u svojim postovima referirao na Vriskovu definiciju koja pod materijalizam svrstava materiju, energiju, te sve što s materijom i energijom vrši interakciju (a time je i mjeljivo). Da li to zapravo spada pod materijalizam ili ne, nisam siguran.
...
Idem unatraške. Kvalije filozofi ne mistificiraju kao dokaz dualnosti uma i mozga. I ne slažem se da je pristup hipotezi o svijesti kao fundamentu stvarnosti neznanstven. Zapravo to samo govori o tome koliko si ti i slični spreman prihvatiti hipotezu za koju je potrebno nešto više mašte i inovativnosti nego inače, i dovesti svoj pogled na svijet u pitanje.
Dakle ako ćemo pričat o tzv. LS, probat doći do nekakvih zaključaka o njoj znanstvenom metodologijom, onda bi po svim prilikama trebali uzeti u obzir neke pretpostavke kao fizikalno moguće/stvarne, i nastaviti metodologiju u što rigoroznijem izdanju. Dakle, isto kao što je pretpostavka supersimetrije u teoriji polja aksiomatski pristup teoriji, a ne znanstven, tako i pretpostavka svijesti>materije može biti pretpostavka čije se implikacije mogu dalje istraživat.
Znači supersimetriju kao maematički geometrijski koncept nije stvaran niti dokazan, već se traže drugotni učinci pretpostavljene supersimetrije. Tako svijest i ova priča o informacijama kao temelju predstavlja aksiom kojeg bi bilo potrebno prihvatit da bi se dalje istraživali drugotni učinci takve postavke. Ovo je općeprihvaćena znanstvena metodologija koja se koristi već stoljećima i kako su se stvarale sve veće teorije. Očiti problem koji neki pojedinci imaju s obzirom na ovakvu teoriju, jasno je vezan za njihove osobne pretpostavke o naravi stvarnosti, a ne znanstvenu metodologiju.
Oprosti, ali eksperiment je osmišljen i nije da nikakav dokaz prema unaprijed definiranoj metodologiji. Dao je onu istu indiciju koja je bila osnova za osmišljavanje metodologije, što znači da nije bilo pomaka s mrtve točke. To nikom normalnom nije dovoljno za prihvatiti hipotezu, a u većini istraživačkih ustanova ne bi bilo dovoljno ni za dobiti daljnja sredstva za istraživanje bez osmišljavanja nove metodologije i nuđenja konkretnog objašnjenja zašto bi ona mogla dati vjerodostojnije rezultate.
To je sa znanstvenog apsekta. Sa čisto filozofskog aspekta možemo uzeti u obzir hipotetsku mogućnost i raspravljati što bi bilo kad bi bilo, te koje bi implikacije imalo, ali za takvu raspravu nisi pokazao interes, već si odmah krenuo braniti svoja stajališta kao točna.




Od početka tvrdim: 1. Svijest je aksimatski koncept; 2. Informacija i statistika prethode objektu. Dakle, "pokenjali" ste što točno?
Dont these talking monkeys know that Eden has enough to go around? Plenty in this holy garden, silly old monkeys, Where there is one you are bound to divide it Right in two!
