U fiksnoj telefoniji oduvijek se znalo na koga glasi neki broj. U čemu je problem da se to zna i u mobilnoj?
Kartica za telefonsku govornicu je bila po mogućnosti pračenja ekvivalent anonimnom prepaidu. Istina, korisnika se u trenutku razgovora moglo locirati puno preciznije (lokacija govornice je poznata), ali zato je mogitel moguće locirati cijelo vrijeme kroz koje je upaljen.
Kao što je već rečeno sav se promet prati i moguće je i za anonimne brojeve s velikom pouzdanošću rekonstruirati tko je koga kada i odakle zvao, što se vidi iz nekih procesa u kojima su osuđeni kriminalci koristili prepaid kartice. Problem je što je takva rekonstrukcija spora i skupa. Dakle, anonimnosti nema, i ako netko o vama želi nešto znati (mo'š mislit kako ste zanimljivi) on to može saznati i ovako, ali postojeći sustav otežava lovljenje onih koje stvarno treba loviti.
Sve se može rekonstruirati, a koliko će skupo i sporo biti ovisi o oprezu koji je korisnik uložio. Ovom odredbom se s jedne strane se ugrožava privatnost svih korisnika, a s druge se kriminalcima podiže svijest o tome koliko im je korištenje mobitela nesigurno, pa će se okrenuti drugim metodama uz veći oprez i stvoriti kontraefekt.
Što se privatnosti tiće, ovako nešto treba postojati zakon koji će definirati kompletan tok privatnih podataka - od toga tko ima pravo legitimirati korisnika, preko čuvanja tih podataka do toga tko ima pravo pristupiti podatcima i uz čije odobrenje.
Ono što nama treba je bolji nadzor nad službama koje imaju pravo uvida u takve podatke.
To svakako i bez ove nebuloze treba napraviti.