Uspjeh jest, ali treba imati na umu da se radi o toplini, a kad se ona preko turbina pretvori u struju izgubi se 2/3 energije, što znači da u ovom slučaju dobiješ 50% uložene energije. Naravno, osim toga, postoje i drugi gubici - npr. putem prijenosa energije, tako da je još dug put do isplativosti a do koje sumnjam da će ikad doći putem termonuklearne fuzije. Ali hajde, nek se ulagači vesele.
za vas koji ne vidite dalje od sutra citiram kolegu Raosa:
Početkom 20. stoljeća iskušavano je na tisuće avionskih prototipova - i svaki od tih prvih aviona mogao je srušiti malo jači nalet vjertra i krtičnjak na sletnoj stazi.
ZAKLJUČAK: Od aviona nikakva korist, lijepa zabava i cirkuska atrakcija - ništa više.
Edison je iskušavao žarne niti od svega i svačega, sve skupa preko 10.000.
ZAKLJUČAK: Ni on ni nitko drugi neće nikada napraviti električnu žarulju sa žarnom niti.
Pri nuklearni reaktor, onaj Sveučilišta u Chicagu, sadržavao je 20 tona uranija uz 385 tona grafita. Unatoč tome njegova je snaga bila samo 0,5 vata, koja je - ipak - 1942. povećana na 200 vata.
ZAKLJUČAK: Nikad se nećemo postići da energija "iz atoma" nešto pokrene.
Uvijek ista priča, jer očito iako je "magistra vitae", povijest neke ljude slabo uči, a neki očito i ne žele učiti od povijesti. No ne znaju ni narav znanstvenog rada. Mnogo se pokušava, mnogo se iskušava, mnogo se eksperimentira i analizira da bi se na kraju došlo do rezultata. Iz toga slijedi logičan zaključak: što se više eksperimentira prije će se doći do razultata, a ne: eksperiment nije uspio - nikad nećemo doći do rezultata.
Ja, kao i mnogi drugi, vidim puno dalje od sutra samo se nećemo svi složiti u tome što tamo vidimo.
Mogu se i ja baciti na uspoređivanje krušaka i jabuka ili cherry-picking pa reći kako od se od pamtivijeka razvijaju novi izvori energije klase perpetuum mobile pa još ništa od toga. Ili kako od 1000 nalazišta ruda nastane 2-3 rudnika a od svakih 10 njih par se relativno brzo ugasi zbog neisplativosti.
I u tome je poanta, dokle ćeš rudarit i hoćeš li uopće ako nema računice? O tome se radi i ovdje, teoretski nema problema doći do fuzije i nikad nisam sumnjao da će doći do ovog rezultata, problem je održivost/isplativost.
Kad pogledaš ostale izvore energije - ni u jednom slučaju ne trebaš toliko energije samo da bi zapalio gorivo i postigao samo-održivo izgaranje. Drvo i benzin gore k'o od šale, ponekad i spontanim samo-zapaljenjem, fisiju (radioaktivnost) ne moraš ni pokrenuti, samo koncentrirati gorivo. U startu jako malo uložiš a jako puno dobiješ. Kod termonuklearne fuzije je obrnuto.
Ne kažem da fuzija nema budućnost kao izvor energije u ljudotinja, ali ako bude, neće biti termonuklearna, odnosno takva kakva zahtijeva enormne količine sirove sile i energije dok konačno ne dobiješ više od uloženog.
Da ne spominjem kako termonuklearna fuzija i nije toliko čista u odnosu na fisiju i možda bi bolje bilo ulagati u fisiju - isplativije i čistije od termonuklearne fuzije bi možda bilo reciklirati onaj radioaktivni otpad kojeg se trenutačno bojimo i kojeg iracionalno zatrpavamo u zemlju. Nije da se ne može reciklirati.
