Sony PR mašinerija stigla i do BUGa. 
Pixel 4A (HTC 10 | HTC 8X :) no more)
I zato neki rijetki od nas možda ipak idu sa anorganskim premazom koji deklarativno bolje trpi vrijeme: M-DISC (Millennial Disc)
Pitanje je naravno na čemu ću ga moći očitati nekada u budućnosti :-)
I zato neki rijetki od nas možda ipak idu sa anorganskim premazom koji deklarativno bolje trpi vrijeme: M-DISC (Millennial Disc)
Pitanje je naravno na čemu ću ga moći očitati nekada u budućnosti :-)
A opet, možda te nadžive, nikad ne znaš :-)
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu ASICS
I preko oglasnika narucis 4 najnovije Playstation igre za 40-50kn koji vrtis na cipiranoj Plejki.
I tada se govorilo da ih treba prepržiti na nove cD-DVd medije svakih pet godina zbog sigurnosti.
Već se onda znalo da taj medij nije pouzdan za dugoročnu pohranu.
No, kome se to dalo raditi, svaka mu dala.
To je RITEK medij, koji ionako nije bio poznat po svojoj kvaliteti niti trajnosti.
Očuvane kolekcije su snimane na onim ranim Kodak Gold CDovima, te Taiyo Yuden - no ovi su bili rijetki i skupi. Mitsubishi Chemical Corporation su također trajni i kvalitetni, njih je koristio Verbatim.
Ovo sve ostalo, Traxdata, Princo, Sony, TDK - sve su bili mediji iz tvornica osrednje do loše kvalitete, RITEK, Moser Baer India, CMC Magnetics i slični.
To je RITEK medij, koji ionako nije bio poznat po svojoj kvaliteti niti trajnosti.
Očuvane kolekcije su snimane na onim ranim Kodak Gold CDovima, te Taiyo Yuden - no ovi su bili rijetki i skupi. Mitsubishi Chemical Corporation su također trajni i kvalitetni, njih je koristio Verbatim.
Ovo sve ostalo, Traxdata, Princo, Sony, TDK - sve su bili mediji iz tvornica osrednje do loše kvalitete, RITEK, Moser Baer India, CMC Magnetics i slični.
Kodak Gold (Kodak)
Taiyo Yuden (TDK Printable)
Mitsubishi Chemical Corporation (Verbatim AZO)
Sad je lako biti pametan... a u to vrijeme nisi znao koliko će što trajati.
A da ne pričamo koliko su koštali prvi CD-R / DVD-R diskovi :-) nije nitko od nas kupovao skupe jer nismo ni imali para tad :-)
Očuvane kolekcije su snimane na onim ranim Kodak Gold CDovima, te Taiyo Yuden - no ovi su bili rijetki i skupi. Mitsubishi Chemical Corporation su također trajni i kvalitetni, njih je koristio Verbatim.
Imam doma u ormaru još nekoliko neiskorištenih Kodak Gold originalno zapakiranih u celofanu 
.
Ja sam za neke bitne stvari koristio RICOH zlatne diskove. Navodno su za njih govorili da su najtrajniji. Primjetio sam da su bili daleko bolji (a i skuplji) od ostalih.
Sve u svemu, Amstel, spavaš li mirno nakon prodanih milijun PRINCO diskova?
-korozija, normalna stvar za medije.. za bilo koji aktivni sloj, .. tj razlika je u snimljivom mediju to što mora imati sloj kojem je moguće mijenjati stanje-zapis, za razliku od 'štancanog' kojeg stvori preša, foto-laser osjetljiv sloj jednostavno ne može imati takvu stabilnost sloja + sam metal i nesavršenosti + spoj raznih materijala što stvara i nešto kao galvanski članak itd..
-mediji.. početni 'gold' .. su naravno najkvalitetniji, najtrajniji, najskuplji (bez škegre +100dem u vrijeme kad je plaća bila 200dem).. kasniji mediji su masovni-jeftini, materijal..
-brzine snimanja.. nemaju nikakve veze s trajnošću, čak ne mora biti iskorišten-snimljen medij, problem je isti.. kemija-stabilnost-trajnost. .. ali zbog evolucije-razvoja brzine računala, snimača, svega, to izgleda kao povezano, tj prvi snimači su bili na 2x scsi, nakon čega dolazi 4x .. u to doba su bili goldić mediji.. kasnije atapi-obični jeftini snimači, jeftini mediji i kreću više brzine, no to je opet stvar medija, ne brzine mada može izgledati kao povezano.
-jedina teoretski logična korelacija, da je brzina snimanja-čitanja poželjno ista, tj teoretski će sve što je snimljeno na bilo kojoj x-brzini upravo na toj biti najčitljivije, tj na svim drugim-različitim može biti veća razlika dok svaka viša brzina znači i veće fizičko naprezanje centrifugom-rotacijom, veće vibracije i ostale probleme, što će reć, teoretski je najbolja brzina x1 .. jer ako ništa drugo, mehanički je lakša s manje problema.
-što je sve važno za čitljivost medija?
-reflektivnost, najvažniji podatak-stanje.. ako podatak nije reflektivan, neće biti očitan..
-naravno taj reflektivni sloj je nosioc izmjenjivog sloja + zaštitni dio premaz prozirnog kao lak.. taj kompletan sendvič daje rezultat, tj ako se premaz-lak zamuti, ogrebe, teže će se pročitati, no zaboravi se i druga važnija strana, ona reflektivna s druge strane, tj veći problem za čitljivost-reflektivnost je ako se zagrebe ona druga strana, jer tad nema refleksije-ogledala, nema lasera-zrake koja se može otbiti-pročitati tj tek ako je ta refleksija zadovoljena tad je prozirni dio važan kao filter-gubitak-zamućenje, pa je ogrebotina s jedne ili druge strane veći-manji problem..
-naravno i sam čitač-player ima svoj dio u čitanju, stabilnost-mirnoća u radu-rotaciji, jer medij se vrti jako brzo, vibracije, povećavanje od centra prema obodu do problema uz fokusiranje, tako da je važan motor-mehanizam ali i sama geometrija medija, balansiranje, što savršeniji krug, a već printane naljepnice su mogle to poremetiti ako su malo izvan centra.. (dok su istovremeno služile kao zaštita te strane medija)..
-sve to kad se zbroji, daje velik problem .. čisto fizički, veći nego što imaju klasični elmag-mediji kao disk-traka koji 'samo' moraju ostati električno nabijeni za čitljivost, odnosno traka da se ne prožvače ili izgrebe.. pa je lakše trajno čuvati trake-datove nego cd-medije.
-u tom dijelu usporedbe, em-zapis ima procjenu-deklaraciju od cca +20god, no već provjereno poneki zapis ima +60god.. za cd zapis se od početka predviđa +100god, no to se odnosi na sam zapis, ne ostale mehaničko-kemijske probleme trajnosti-kvalitete.. tj tehnički-teoretski cd će biti čitljiv i za 1000god.. em-medij možda, ovisi koliko izgubi, odnosno koliko precizno čitač+pojačalo može uhvatiti oslabljen signal koji se pomalo gubi dok svi materijali jednostavno erodiraju-stare, raspadaju se, do atoma, traka, disk, čelik.. par tisuća-milijarda god i sve je prah, no teorestki, ako je nosioc čitav tj svi dijelovi-slojevi, cd bi mogao biti čitljiv.. no znamo da zbog kemije ne može biti stabilan-čitav pa ni teoretski .. tj to su dva teoretska extrema koji se pobijaju i u teoriji a za praksu-provjeru bez vremeplova ne možemo ništa.. :)
-kad je potrebno, koristi se presnimavanje-backupiranje + verifikacija.. i tad se to radi rutinski, svakih x-godina, npr svakih 5, neovisno što se iskustveno uvjerimo da poneki medij radi 10-20-više godina, pravila su stroga ako je to važno.. ako nije, tad nije.. :)
-sam postupak izrade kopije backupa je važan, tj tad već u tom kopiranju primjetimo moguć problem, dok je možda još ispravljivo-čitljivo.. i eliminiramo ga na vrijeme, ako umjesto 5 god to napravimo na 10god, tad možda tu šansu preskočimo-propustimo.. i tad je možda već kasno ili teže.. pa kad je važno tad nema preskakanja ili 'ma znam ja da to može'.. :) jer murphy je jači..
Zato ja slušam svoje stare kazete iz '80 i '90 bez problema. Nema hrđe ni truleži. 
Sad je lako biti pametan... a u to vrijeme nisi znao koliko će što trajati.
A da ne pričamo koliko su koštali prvi CD-R / DVD-R diskovi :-) nije nitko od nas kupovao skupe jer nismo ni imali para tad :-)
Pa nije to baš tako. Još tada je bilo ekipe koja je snimala i testirala medije, pratio se CDRlabs forum (mislim da je bio još jedan ali to je bilo daaavnooo), koristio se Kprobe, kupovali su se točno određeni snimači kojima je firmware podržavao takva testiranja.
Druga stvar je to što je ekipa bila nezainteresirana za detalje... :) pa nije to pratila.
porazi su poput uvela lišća...iz njihove TRULEŽI...ponovno rastemo
Evo nešto iz vlastitog iskustva.. Imam blu-ray kolekciju od oko 200 diskova (Verbatim BD-R uglavnom), najstariji su 20 godina, nisam još naišao na probleme s nijednim diskom - svi rade uredno. Interni čitači/snimači pocrkali, ali zato eksterni LG BE06LU10 još uvijek radi odlično (mislim da je i on star nekih 20 godina, možda malo manje). Barem neki DVD-i iste starosti ili čak stariji također rade, CD-i ne. Od medija općenito, dakle blu-ray i WD Raptor hard disk (37 GB, star i više od 20 godina) su se pokazali najpouzdanijim.
..i WD Raptor hard disk (37 GB, star i više od 20 godina) su se pokazali najpouzdanijim.
-duplo starije iz vremena MB diskova.. rade, veći problem je pronaći računalo-kontroler za spojiti kao i da je to hrpa metala, smeća, masa i volumen koje jednog dana treba baciti.. no postponam dok me ostatak ukućana podnose.. :)
+ externi usb cd-dvd uređaji.. imaju potencijalno bolju šansu trajati.. jer ih se ne koristi konstantno, isključeno.. nasuprot tog su nekad defaultni cd u uredskim računalima koji su nekorišteni ipak bili čitavo vrijeme uključeni-spojeni i koji već tko zna koliko ne rade, tj kad se netko sjeti tad primjeti .. jer su čitavo vrijeme uključeni na struju i elektronika radi, da su bili isključeni imali bi šanse biti ispravni, odnosno tako vidim trajnost externih koje ponekad po potrebi spojim i rade... i vjerojatno će raditi duže nego da su čitavo vrijeme bili spojeni pod naponom...
-no sve to zajedno daje kapacitet koji je danas smiješan-mali.. hddove mogu snimiti na jednu sd micro karticu od parstogb.. dakle kao storage-podatci-kapacitet uopće nisu zanimljvi, nostalgija..
-no sve to zajedno daje kapacitet koji je danas smiješan-mali.. hddove mogu snimiti na jednu sd micro karticu od parstogb.. dakle kao storage-podatci-kapacitet uopće nisu zanimljvi, nostalgija..
Nije to samo nostalgija ako ti je bitna trajnost određenih podataka a ne kapacitet. Sve novije je uglavnom osjetljivije.
Pa nije to baš tako. Još tada je bilo ekipe koja je snimala i testirala medije, pratio se CDRlabs forum (mislim da je bio još jedan ali to je bilo daaavnooo), koristio se Kprobe, kupovali su se točno određeni snimači kojima je firmware podržavao takva testiranja.
Druga stvar je to što je ekipa bila nezainteresirana za detalje... :) pa nije to pratila.
Moglo se testirati i pisati što se htjelo, jer vremenski odmak nije bio dovoljan.
-no sve to zajedno daje kapacitet koji je danas smiješan-mali.. hddove mogu snimiti na jednu sd micro karticu od parstogb.. dakle kao storage-podatci-kapacitet uopće nisu zanimljvi, nostalgija..
Nije to samo nostalgija ako ti je bitna trajnost određenih podataka a ne kapacitet. Sve novije je uglavnom osjetljivije.
-i to je 'obuhvaćeno' u postu.. iznad :) .. tj ako su ti podatci važni, imaš i radiš redoviti backup + kopiranje (ako ga tako nazovemo za neku razliku značenja..) tj podatci su primarni dio, medij je samo nosioc.. no tema je više na sam nosioc, trajnost nego na to da je gore neki podatak, pogotovo neki važan-trajan kojeg moramo čuvati.. npr usporedba za soft, igre, glazba.. ništa strašno, ako je potrebno ponovo se snimi, za razliku od podataka koje bakcupiramo i ako izgubimo više ih nema.. ona bitna razlika 'važnosti' podataka ili samog podatka koji tad određuje kako se s njim ponašati .. backupirati backupe uz verifikaciju.. :)
Moglo se testirati i pisati što se htjelo, jer vremenski odmak nije bio dovoljan.
Pisalo se o kvaliteti snimke - trajnost je tada bila lutrija, no ispalo je da su mediji na koje bi napravio kvalitetan burn bili trajni. Evo mi je ostalo još par komada, TY, MCC i jedan Kodak Gold, čitljivi dan-danas. Preko 25 godina.
Malo mi je žao Traxdata ekipe, kleli su se u kvalitetu tih medija... :)
