Ja sam za vrijeme rata u izbjeglištvu (u Dalamaciji) kao mali klinjo imao prvi susret sa igricama, i to baš sa Super Mario na Gameboy, te poslije i na Super Nintendo konzoli.
Poslije je došao i Comodore 64, te prvi PC 486 sa Windows 95.
Igrica je inače jedan od najvećih i od najomiljenijih klasika u cijeloj povijesti gejminga.
Sjećam se puhanja u kazetu da se izbaci prašina i kupovanja alkalnih baterija da može duže da se igra na Gameboy, te da se mogu puniti baterije na nekakvom jeftinom punjaču.
Prešao sam je cijelu, ali nakon valjda 99 pokušaja. 
Današnja djeca imaju i skupe mobitele i konzole, te skoro sve na gotovo.
Hoću reći kako ne cijene dostupnost i igara, a i učenja u školama informatike, te veliku dostupnost svih materijala na Internetu i to besplatno.
Evo na primjer: ja sam imao u gimnaziji predmet informatika, ali u QBasic i to od profesora mašinstva koji nije ni "for petlju" znao objasniti kako spada.
Danas se od 7. razreda uvodi Python u osnovne škole.
Morao sam se mučiti da bih došao do knjiga, programa zipovanih na disketama i igrica puno teže.
Tek kad se pojavio dial-up Internet oko 1999. to je bio veliki bum i otkrivanja cijelih novih svijetova .
A i on je bio prespor, te za jednu pjesmu u mp3 mi je trebalo pola sata da skinem na disk.
Danas je djeci dostupan i ChatGPT, te je potrebno mnogo manje vremena i truda da bi se svladalo programiranje, operativni sustavi kao i nabavljanje i igranje igrica.
Sumarum:
Poruka za današnje mlade je da iskoriste dostupnost informatike, interneta, umjetne inteligencije i igrica, te na što bolji i konstruktivan način jer je sad sve dostupno i bespalatno i dovoljno je sat-dva dnevno da se izdvoji dnevno da postanu IT stručnjaci.
Umjetna inteligencija je po vodećim stručnjacima nova i 4. industrijska revolucija, i nije bitno jesi li iz Hrvatske, Amerike ili siromašne Indije.
Samo je bitna volja, uporan rad i znatiželja.
Super Mario je i dan-danas još uvijek klasik i igra se i dalje.