Koliko kablovi stvarno utječu na kvalitetu zvuka?

Stigla "susticeva" publiku na temu. 

Gledaš dvodimenzionalno na podatke. Čak i ja sa svojim skromnim znanjem, mogu shvatiti što je zapravo jitter - greška u vremenskoj domeni. Što zapravo DAC radi (vrlo pojednostavljeno)? Rekonstruira signal? Ukoliko imamo malo veće probleme s vremenom - kašnjenje dostave tih jedinica i nula, vjerojatno će doći do nuspojave prilikom rekonstrukcije, zar ne? Neka me bilo tko s većim znanjem ili iskustvom ispravi. Volio bih i ja nešto novoga naučiti. ;-)

Da, i ti osjetiš tih par pikosekundi kašnjenja? Svaka čast

Ekipa je našla problem koji to nije i onda jaši na tome iako

je to nemoguće čuti, a i da se radi recimo o milisekundama

umjesto pikosekundama, par kilobajta buffera to riješi, tj

skladba sa CD-a počne sekundu kasnije nego što se prvi bit

pročita, i ta jedna sekunda je dovoljna da izgladi sve te pikosekunde

kašnjenja ili ubrzanja

Loša usporedba. Točna bi bila da kupiš pozlaćene felge jer je zlato kemijski neutralno pa

se ne veže na kisik iz zraka pri velikim brzinama, za razliku od alu felgi jer aluminij oksidira.

I onda dođeš ovdje i pričaš o 0.000000001% smanjenju trenja koje ti "osjetiš" pri vožnji

koja je "mekša", "toplija" i nekako "zaobljenija i plemenitija"

Ja sam svoje Edifiere spojio optičkim, al i dalje moram slušat ekipu da je soundblaster

bolji od mog onboard Realteka i da su njegove nule i jedinice kvalitetnije

Odakle ovo da oprikaneri ne podnose visoki bitrate? Pa i najbrže mrežne kartice su u pravilu optika

Evo što Grok kaže:

Myths Debunked

• "Optical can't do 192 kHz"→ False. Most modern DACs/receivers (post-2005) support it.
• "Coaxial sounds better"→ Only if the optical implementation is poor (e.g., cheap LED vs. laser transmitter).

Bottom Line

Bit rate is not the limiting factor—both handle 192 kHz / 24-bit equally well. Choose based on:

• Use optical for galvanic isolation (no ground loops).
• Use coaxial for longer runs or if your device has a better coax input.

If you're hitting dropouts at high rates, the culprit is usually a bad cable, cheap converter, or old hardware, not the optical medium itself.

Grok ti nije rekao da je to van originalnog standarda, je li tako? :) znači, TOSLINK prema standardu prenosi 20 bita, 48 kHz nekomprimirano. Kabel može i više, ali sada tu ulaziš u "moglo bi ako" teritorij, uređaj koji šalje i uređaj koji prima signal moraju biti kompatibilni.

Ne pričam o optičkom prijenosu kao takvom, limitirani smo na ono što se koristi u audio svijetu unutar diskusije.

To je originalni standard iz 1983, a ovo je npr iz specifikacija za Topping D90SE DAC:

To smo već zaključili, nije do tehnologije nego do (nepostojanja) standarda.
Pogotovo je filmska industrija bila protiv širenja TOSLINK-a i na višekanalni
audio jer nije imao definiran DRM

-audio i video.. kao dva odvojena signala-podatka-kanala... i protokola.

-različitih zahtijeva, brzina-količina i važna razlika.. kašnjenje.

-ako slika kasni, to je ok.. normalno, nevažno, neprimjetno.. tj stigne li slika-frame sekundu prije-kasnije nije važno (osim za live-nogomet kad već čujemo kroz prozor da je pao gol..).

-zvuk, manji zahtijevi ali veći problem, čujan-primjetan, u distorziji-latenciji, kašnjenju i sinkronizaciji sa slikom.. (pa danas prijemnici imaju plus-minus vrijeme u ms za podešavanje..).

-problem zvuka je što ovisi o vremenu, sliku možemo gledati ubrzano-usporeno i ne moramo primjetiti razliku, npr usporiti film 5% i time ga produžiti u trajanju playanja 5min.. zvuk ćemo jednostavno drugačije čuti, čudan zvuk, ton.. efekt.. neće zvučati isto, usporen zvuči dublje itd.. i mada teoretski možemo mijenjati pitch-visinu tona neke melodije recimo oktavu više-niže, ako ubrzamo ili usporimo dobijemo promjenu kao hellyefekt, viši ton ili niži.. promjena koja se čuje a kvalitetan hellyefekt se radi tako da se istovremeno ubrza 'frame' zvuka dok se ubace 'pauze' kao razmak-spacer u riječi-rečenici kako bi ukupna vremenska skala ostala ukupno nepromjenjena-istog trajanja.. tj za slovo bi bilo uže, stisnuto, dok bi razmak povećali da rečenica i dalje zauzima isti prostor na papiru... kao približan opis tog audio efekta.. no time smo promijenili zvuk, čujno, namjerno... i to svaki slušatelj čuje nedvojbeno, tj ne treba blindtest-provjera.. svi će dati iste odgovore preslušavanjem takve snimke..

-na to dodati interese audiovizualne industrije, film-glazba, autorska (vlasnička) prava kao zamp, distribucija.. i sve moguće zaštite tog vlasničkog interesa kao drm, jer im je primarni cilj zaštititi vlasništvo od neovlaštenog konzumiranja-emitiranja.. npr radio stanice, plačać-legalno, ne plaćaš-pirat.. i iz doba analognih medija-vremena, je kopiranje bilo i gubitak kvalitete, čime je piraterija bila 'prirodno' otežana (sjetimo se pirat vhsica i loših snimki na kojima se jedva vidi slika.. do neke recimo 6-7generacije kopije kao moguće..)..

-digitalija to mijenja, jer je digitaliziran podatak konkretan-konačan, točan.. analogni signal-podatak ima bezbroj varijacija-nijansi-podataka-harmonika... i smetnji-šuma... digitalni nema, ima konkretan konačan broj, kao karikirana razlika cjelobrojna matematika vs decimalna.. lijevi dio do zareza je isti, desni-decimalni nije.. lijevo je digitalija, desno analogija..

-kopija identična originalu.. i problem vlasnika-interesa-zaštite.. koji tad želi zaštitu, kontrolu.. nešto što on može a konzument ne može..

-tad imamo razne 'nekompatibilne' (umjetne) probleme.. npr dat semplira na 48khz, dok cd na 44.1... tj kao i razlike pal-secam-ntsc.. u formatu slike, takve razlike digitalna ind uvodi u digitalnu opremu, početke-standarde-temelje.. i to s namjerom otežavanja, zaštite vlasničkih interesa.. tj ne nešto što se može, lako, nego kako da se to ne može.. bez čeg ni cd ne bi došao na tržište naprosto vlasničkim zabranama.. (sličan problem je u početku imao edison s naplatom obračunom-potošnjom struje.. kako naplatiti nešto 'po kili-količini-komadu'.. ne samo problem istosmjerne struje i gubitka nego i naplate.. a do tad je bio samo 'flatrate' kao što je i danas za neke države kao vodovod.. tj za mjerenje je potreban sat-vaga-mjerač..).

-zatim dolaze videoteke, pa i ideja o samouništavajućim medijima koji bi radili jednom.. kako bi se olakšalo rentanje-povrat.. no nije zaživjelo, tj vlasnici su to željeli, ne korisnici.. dok se za podatke-računala želi trajnost.. (do uvođenja nestajućih poruka u komunikaciji tj i dalje posotji dio koji to traži-koristi-treba...).

-no u audiovizualnom bizu nije bio problem trajnost, identična kopija originalu.. nego (legitimna) želja da to korisniku-konzumentu-ostalima (i pirateriji) to onemogući.. i tad kreću razni 'nekompatibilni' standardi.. kojima usprkos reklamama, koje su naravno takve.. primarna želja-interes je zaštita tog vlasničkog interesa, biza.. ne kvaliteta, jednostavnost ili niži trošak.. tj svi žele niži trošak no bizu je primarno njegova zaštita-zarada.. pa u svim mogućim dijelovima imamo izmišljen-ubačen problem, npr crackan soft kao nero ili wincdr.. nekad davno popularni snimači-pržilice.. koji su naravno imali zaštitu i crackan je često namjerno uništavao medij, greška.. i to ne kod klika 'start' nego radi-snima (a to je trajalo u početku 40min na 2x speed.. dok je cijena praznog gold medija bila iznad 100dema..) pa ti snimaj-prži.. ode sat vremena i novac u dim.. no i dalje je profit bio veći pa je tako pirat početnik u to doba kroz godinu biza kupio bembača-peticu.. čitav biz, desetljeće, videoteke i piraterija.. do globalne digitalizacije svega, internet+mediji.. i današnjeg stanja da računalo više ni nema cd-dvd uređaj.. no sad su im glavni protivnici pirat-tv stanice za sport ili servisi kao hbo-netflix ... gdje više korisnik nema problem kopiranja, ne treba, ne treba disk-medij-storage.. ima brzi internet i gleda online stream..

... a to opet vraća problem prijenosa, sinkronizacije podataka, paketa, .. video i audio dijela.. kao i protokola-standarda po kojem nešto radi uz evoluciju pa kad dođe nešto novo, čip kao h264, promjena svega, .. i opet, video odvojeno od audio dijela.. npr aac zvuk..

-zatim BT, kao zgodan način spajanja periferije, mobač-auto-handsfree, slušalice, zvučnici.. eliminacija kablova (time i fizičkih žica-petljanja, tipova-oblika konektora uz naravno standarde..) tj bezbrojni 'isti' kablovi, kao i sve ostalo, usb-konektori-punjači do eu odluke, rat memorijskih kartica u kojem su ostali poginuli i ostao SD (do tad cca 72 formata iste stvari..)... pa se bt sve više korisit za spoj, dovoljan domet, glupi (nesiguran) standard no ograničen dometom na recimo 5-10m.. i time odličan za takvu namjenu.. dovoljan, čak bi bilo nepoželjno-loše da ima veći domet kao wlan (parsto metara) ili mob-antene..

-no naravno i to evoluira, čipovi-snaga, proizvodni procesi, cijene.. uz patente-licence vlasništva u svemu što se tiče ITa, tehnologije, copyrighta-branda.. a za audiofile i posebna grupa-niša, onih koji plaćaju skup zvuk.. kao i oni koji piju domperignon ili kupuju sliku picassoa.. 

-i kako to vidi juzer-korisnik-konzument.. npr bt.. pa vidi ga kao super stvar, odlično.. ne mora više petljati s kabelima, paziti na konektor da ne slomi ili naopako ugurava.. bežično, komotno, radi.. ima svaki mobač, praktično.. bilo koji uređaj npr zvučnik i eto glazbe, sjedneš u auto radi ..

-no što o tome kako radi zna taj juzer? .. pa on zna da ima BT.. no ne zna koji, 2.-nešto, 4-nešto.. 5.x.. i što podržava, koji uređaj koji standard, npr za zvuk od raznih akronima npr ldac, pri čemu L označava low-latency kodek.. naravno, sony.. sve ima vlasnika, interes.. a da bi nešto radilo po standadu, da bi bio kompatibilno, tad A-B strana mora biti ista-recipročna-simetrnična, npr muško-žensko, negativ, brava-ključ, muški usb-a priključak i ženska usb-a utičnica.. uz oznaku standarda-brzine-mogućnosit 1.1, 2.0, 3.x.. pa do 4 gdje se kao standardi skoro spajaju usb-c i thunder.. tj nije dovoljno da je neki konektor fizički kompatibilan, tj to je jedan od razloga postojanja različitih konektora, jer se time razlikuje što se gdje priključuje.. eliminira se pogrešan spoj, kao dizel-benzin.. no kad se želi univerzalnost i recimo usb port, tad imamo problem, jer tad više fizički oblik nije ono što nam je dovoljno za pravi spoj nego i koji standard-protokol se traži.. ili što podržava, dok će automatika hendšejka-komunikacije odabrati odgovarajući ili prvi niži, kao npr brzine interneta ili bilo što slično..

-no da je samo tehnički dio priče, teorija, tad bi možda bilo jednostavno.. u tom dijelu dolaze opet vlasnici-interesi.. ne samo vlasnici glazbe-autori filmsko-glazbeni biz, nego i proizvođači opreme, standarda, vlasnici kodeka kojim se nešto snima-radi, kao sony koji je istovremeno vlasnik standarda i vlasnik sonypicture studija i vlasnik michaeljacksonove glazbe.. i kroz to svoje vlasništvo kontrolira svoje interese, zaradu-naplatu.. dok to naravno onemogućava ostalima, tj tko god želi koristiti nešto vlasničkog, staviti logo.. mora plaćati tantijeme, nazovimo porez ili naknadu.. vlasniku, koji je za nešto sony, za drugo ms, za treće apple, za četvrto adobe.. svaki logo se plaća i kroz copyright je temelj kompletne grane, temelj it biza, svih licenci, patenta, av-industrije na koju se pridodala i soft industrija..

-proizvođač koji želi napraviti recimo bt slušalice, za npr mobitel..  prvo mora znati specifikacije, ili laički ono što treba napraviti, kao što za felgu-gumu mora znati dimenzije-specifikacije kotača.. tj mora plaćati licencu za kodek, logo, standard, da bi mogao navesti 'kompatibilan s..' recimo ms-win10.. ili mob samsung-ajfon.. a tad za bt ovisi koji standard-generacija, što čip podržava.. koje protokole.. i tad ih taj proizvođač ugradi-napravi.. inplementira bi rekli u bizu.. pa će tad te sluške spojiti se s tim mobom koji podržava taj protokol... i to će tad raditi ok.. no nije jedini protokol, ima ih..

+ dodatno sam audiofilski biz želi dio mistike, želi da su oni the-nešto, kvaliteta, poseban zvuk.. pa kad imaju neki poseban dac-kodek-standard.. tad ga čuvaju za sebe, za svoju opermu, pa se tako ponekad samo unutar nekog branda mogu iskoristiti svi fičeri.. npr usb punjači za mob i brzina-snaga punjenja.. tad ovisi koji punjač se spoji na koji mob i ovisno o tom paru će biti različite brzine punjenja a to je stvar biza-interesa, kao što je i čip u toneru-tinti za printere.. dodatak kojim vlansik zadržava neku svoju kontrolu-interes-zaradu.. tj sve to, usb kabel, sd memorije, punjači, adapteri, logo-brand-vlasništvo.. je u svim-raznim branšama prisutno, samo što u audio dijelu ne razmišljamo o npr printer-tinti.. no shema-osnova je ista, interes-zaštita, ne korisnika nego vlasnika-interesa-biza..

.. a tek tad, kad je vlasnik 'namiren' ide i mogućnosti, praktičnost.. ono što sve može.. tj da nema sebičnog dijela interesa, ne bi bilo pola problema, .. a druga polovica je klasična marketinška malga ili laž.. jer reklama prodaje robu, jer onaj osjećaj da je nešto bolje kupac plaća kao što plaća bocu domperignona ili tartufe..

-kvaliteta zvuka? točnost?.. kriterij za 'boji zvuk' nije točnost ili kvaliteta.. nego percepcija, ono što osjetimo kad nam nešto dobro-lijepo zvuči.. bolji zvuk tad nije rečenica koja označava točan-ispravan-originalan nego ono što na dobrom sustavu ili na koncertu s watažom koja drma želudac slušatelj osjeti-doživi.. ne kvaliteta koja mjeri odnos s-n, odstupanje ili kašnjenje.. nego doživljaj koji je ovisan i o atmosferi pa nije isto kad na stadionu sluša omiljene izvođače ili lukamodrić zabije gol, pri čemu nije kvaliteta zvuka ono što je glavni okidač, nego doživljaj osobe za sjećanje.. nešto kao sreća-tuga.. ne ono što se oscilatorom može mjeriti na signalu ili kabelu.. :)

thenički originalan-vjeran, točan, zvuk.. bi bio onaj koji je što bliže sličnosti izvornom, teži 100% (ili nula razlike).. ako uređaj izmjeri neku razliku, distorziju, bilo koje odstupanje.. to je tad neka brojka-vrijednost.. koja bi tad po tom teh.kriteriju rekla da je taj zvuk manje 'dobar' po kriteriju originalnosti-identičnosti izvoru.. no istovremeno imamo i drugi kriterij.. da nam zvuči dobro, ne u usporedbi s originalnom i razlika nego zvuči dobro, čisto, jako.. tj percepcija slušatelja, ne točnosti nego doživljaja a na to utjecaj ima i ambijent, prostor, sve... pa i sreća u tom trenutku.

.. i to vrijedi za analogni dio zvuka, tj osoba, uho, zrak-zvučnici...

-u digitalnom dijelu te razlike nema, tj nije važno što osciloskop izmeri neko odstupanje, npr napona na žici koji umjesto 5v iznosi 4,8473v.. jer naprosto nije važan za prijenos podatka, točnost, tj tek ako utječe na podatak tad je važan.. a tad digitalija ne radi, tj ili radi-točno ili ne radi.

-osim.. zato u primjere za audio dodajem i BT.. u tom dijelu komunikacije, koja je digitalna i može biti jednaka kao ostatak pc-digitalne komunikacije, .. a može biti i kao analogna, ovisi, o želji, vlasnicima, parovima, ovisi o tome što se radi, potreba.. pri čemu za streaming nije potrebna točnost-ispravnost podatka, čak ni to da bude isporučen i tad se korisit nešto kao lossy-gubitni, a može i bezgubitni.. koji tad ako posotji problem iznad tolerancije javi kvar-grešku, ne radi..

-tako teoretski bt ili bilo koji kabel za spoj bilo kojeg para uređaja, npr mobitel i zvučnici auta.. mogu biti upareni ako podržavaju isti standard komunikacije, za žicu je to npr spdif.. za bt ldac.. i tad moguće situacije.. da neki sony radio i sony mob to rade unutar branda, imaju kompatibilnost (kao što pleyka ima s tvom..) unutar branda i koriste sve fičere, često skrivene-onemogućene izvan tog branda, npr kao punjač i brzina-snaga ili printer-čip.. odnosno moguće su situacije da će različit zvuk, osjećaj, kvalitetu.. kako to već nazvati, daju razni parovi uređaja-brandova, ovisno o generaciji koju imaju ugrađeno kao i to koju licencu su platili-ugradili.. pa će se jedan par spojiti po jednom standardu, neće po drugom i tad će biti čujna razlika, teoretski.. no ne zbog kabla, digitalije, nego zbog protokola-standarda ili interesa vlasnika koji može onemogućiti sve što nije njegovo u takvom korištenju .. pa do mjere da je i kažnjivo kao programirani kvar i sl. no problem dokazivosti i sl.

-zamjenska tinta-toner su primjer dvostrukih pravila, zakona.. vlasnik se štiti, no oem roba je legitimna na tržištu i proizvođač printera ne smije onemogućiti korisniku korištenje zamjenske tinte-branda.. no to rade recimo ažuriranjem drivera po isteku jamstva, pa printer ne radi mada je do jučer radio s istom zamjenskom tintom, pa ga se resetira i tad opet radi.. tj sve je ispravno ali neće.. dok eu ne kažnjava takvo kršenje pravila, jer istovremeno država-vlast želi štititi i biz, jer on donosi zaradu-poreze (ili trump ucjene..) .. tj deklarativno zakon-država-eu štiti građane, no realno štiti biz dok balansira između izbora-potreba i tek ponekad sve završi dobro kao SD kartice i usb ili roaming tarife..

-digitalna jednakost eu građana.. pokušano prije sad već desetljeće.. blokirano, jer je audiovizualni lobi prejak, interes.. tj željelo se da građanin recimo putuje po eu i može normalno koristiti vlastite-plaćene usluge, npr netflix.. no ovisno gdje se nalazi bit će mu ograničen-onemogućen pristup.. po ip adresi-lokaciji.. tj to što je on npr francuz mu ne pomaže ako je u sloveniji.. (pa tad koristi vpn-tunel..) .. dok su tv kuće, radio stanice itd.. ograničeni regionalno-prostorno na emitiranje uz formulu po kojoj plaćaju pravo emitiranja nekog sadržaja pa to ovisi npr o broju ljudi koje pokriva signal, nrp njemačka ili hrvatska.. i time se onemogućila digitalna jednakost, tj granice ostaju neovisno o šengenu, prava emitiranja-distribucije.. pa tv kuća koja ima prvo emitirati neki sport u npr njemačkoj, nema u poljskoj.. kino-film itd.. sve je do daljenjeg ostalo po starom, jer je copyright lobi prejak u svemu, čitav it, sve što ima copyright, licence, vlasništva, brand-logo.. a to su njihovi temelji prava pa ne može eu birokracija to jednim aktom promijeniti, mada je postojala želja.. tj moguće da će npr TPM biti to što će AV industrija prihvatiti kao način, tj da je usluga povezana s uređajem-čipom, kao što je to npr bankovna kartica za novac ili satelitska-dekoder.. tj način kako tad oni imaju kontrolu pristupa, plaćeno ili ne.. bez tog dijela nema šanse u promjenu.. tj tpm može poslužiti kao što započinje u gamingu..

.. što je opet 'dokaz' da tpm nije sigurnosni fičer koji bi povećao sigurnost korisnika-računala, te strane.. nego naprosto jedinsveni id koji druga strana-biz, može tad koristiti za što joj treba, kao imei broj mobitela ili broj šasije auta.. zato se tpm počinje korisitit za antičit, ne kao antivirus, ne kao firewall.. jer naprosto to nije njegova funkcija, a može biti povezan s bilo čime, običnom špagom :) .. 

Definiraj kvalitetu zvuka.

Kabel koji ne utječe na frekvencijski odaziv signala je dobar kabel. Na tako niskim frekvencijama to možeš postići i sa žnorom za peglu.

Ako je sve napravljeno prema pravilima, nikako (ako pričamo o digitaliji).

Podvalim gospodi mp3 pod flac a kabal moze biti i od +5000$ ..