Astronomi otkrivaju "beskonačnu galaksiju“ s masiv

A ča se desi sa svemirom kad u njemu ostanu samo crne "rupe"...filozofiram...sve te crne se spoje u jednu i kreće urušavanje u jednu točku... odnosno big bang i nastavak novog svemira...i sve krene iz početka...ovaj naš...možda je prvi i možda 101

Dosta puta sam razmišljao o nastanku crnih rupa i meni osobno je najlogičnija ova moja teorija! (Vjerovatno je već prožvakana)

Vjerujem da crne rupe nastaju postupnim nakupljanjem plinovitog materijala u golema plinovita tijela, slična divovskim planetima. Kako ta tijela putuju kroz svemir, njihova gravitacija privlači okolnu materiju – plinove, prašinu, asteroide – i oni s vremenom postaju sve masivniji.

U jednom trenutku gravitacijska sila postane toliko snažna da se cijelo tijelo počne urušavati u samo sebe. Tako nastaje svojevrsna "mini" crna rupa, koja se dalje razvija usisavajući sve što joj se približi. Time raste njena masa, a s njom i gravitacijska sila.

U središtu takvog objekta formira se točka ekstremne gustoće gdje zakoni fizike kakve poznajemo prestaju vrijediti. Smatram da se gravitacija stalno povećava jer kontinuirano "guta" materiju iz okoline. Ako se ne varam, to se zove singularnost.

Sve što prijeđe horizont događaja – točku bez povratka, odnosno granicu crne rupe – biva nepovratno uvučeno prema središtu. Vjerujem da se sav taj materijal sabija do krajnjih granica i ulazi u stanje koje bismo mogli nazvati super-krutim – materijal koji je toliko zbijen i kompaktan da ga ne možemo ni zamisliti (Thorov čekić), a kamoli promatrati, jer se nalazi iza horizonta događaja i potpuno je zaklonjen od pogleda.

Zato smatram da crne rupe mogu postajati sve veće i snažnije – jer stalno putuju svemirom i usisavaju sve više materije, povećavajući pritom svoju singularnost i proširujući horizont događaja.

Ah astronomija. "Znanost" koju držim ozbiljnu koliko i Ratove Zvijezda ili Star Trek. Zabava za mase.

Cool story štivo bro. 

 da se malo uputis u astronomiju, nebi ovakvu glupost provalio.

 kako će se spojiti kad su enormno daleko jedna od druge i sve se više udaljavaju

Sunce ima vrlo snažno gravitacijsko polje, ali njegova masa nije dovoljna da se uruši samo u sebe i postane crna rupa. To je zato što je Sunce zvijezda, a to ga bitno razlikuje od plinovitih divova poput Jupitera, koji su puno manji i nemaju uvjete za kolaps.

Moja teorija se bazira na plinovitim divovima koji su znatno veći od svega u našem Sunčevom sustavu. Kad takvo ogromno tijelo dosegne kritičnu masu, njegova vlastita gravitacija može uzrokovati kolaps – urušavanje same zvijezde ili planeta u sebe – i na taj način može nastati crna rupa.

Tijekom tog procesa, takvi objekti mogu usisavati okolnu tamnu materiju, plinove i ostale tvari koje gravitacija može privući i sabiti.

Ovi procesi traju nevjerojatno dugo, često milijune ili milijarde godina, zbog čega mi kao promatrači ne možemo izravno primijetiti te promjene u realnom vremenu.
Zato mi ne možemo primijetiti da se nešto trenutno događa.

Ako u našoj galaksiji postoji crna rupa (a znamo da postoji), ona je već usisala sve što je bilo dovoljno blizu i što se moglo usisati. A kako crne rupe ne zrače svjetlost, ne možemo ih vidjeti izravno – tek po njihovom utjecaju na okolinu znamo da su tamo.

Isto tako ne možemo ju niti izmjeriti - niti ustvrditi dali ona raste /usisava!