Razgovarali smo s Marcem, domaćim e-sportašem koji

A što ako neko dijete ima dobre rezultate u igri a ne u igrici?

(Vrhunski e-sportaš i gamer koji svoje igre naziva igricama - promašena generacija. Zašto svoju obuću ne naziva tenisičice a odjeću trenirkice?)

Koliko ih uspije zarađivati na ovaj način? jedan od par milijuna? 

I onda savjetovati klince da igraju video igre po cijele dane? Koliko promašenih slučajeva sam se nagledao u srednjoj školi i na faksu od klinaca koji su duboko zabrazdili u videoigrice da im je to uništilo kompletnu percepciju stvarnog svijeta... A šansa da će u tome uspjeti je skoro pa ravna nuli, iako su oni smatrali da su vrhunski igrači...

U pravom sportu barem imaš neki benefit čak i ako ne dođeš do profesionalne razine, od društvenog, fizičkog pa i realnog u stvarnom životu gdje možeš napraviti dobre i prepoznatljive rezultate na lokalnoj razini... U e-sportovima toga nema (još)...

Tko voli nek izvoli, ali ne bih savjetovao svom djetetu da igra videoigre po cijele dane ne bi li postao svjetska klasa u tome...

Ne kužim tu bijesnoću igrača kad im se objekt zabave naziva umanjenicom.

Kaj si bolje pravdaš utrošeno vrijeme ili se osjećaš odraslo ako igraš "igre", a ne igrice?

znači ako sam pro gamer i mlatim pare onda igram igre, a ako sjednem za komp na sat-dva ili uzmem switch pa nabacim pokemone ili zeldu onda igram igrice?

edit: i sudjedovu šlapu od auta, VW up nazivam autić, a dolazi od konglomerata koji je u 2023. godini uprihodio 45 milijardi eura.

Ovo igrice šta nekima smeta to se vuče iz početaka gaminga kad su igre na računalu umjesto video igara zvali igrice. I onda kad ti roditelji kažu da igraš igrice, znači omalovažavanje tebi omiljene aktivnosti, umjesto da ideš vanka, družit se sa pravim ljudima, igrat pravu igru, nogomet, ti stojiš doma igraš igrice. Igraš igrice, igraš igrice, i tako nekoliko puta svaki dan, godinama. Tako da danas namjerno iz inata ljudima u facu govorim da igram igrice - kao, vidite me, odrastao sam, normalano razvijen fizički, imam ženu i dicu, firmu - i igram igrice. Crkni! A sa druge strane reć igram igru ili igram igre mi zvuči malo mentalno retardirano. Sa treće strane mi je pretenciozno zvati moju igricu igra. Kao, uuuu, sad to više nije igrica, sad smo mi pro shit. ...dođi, dođi mi, aj...

A gejmer ne govorim više nakon onog meme/tiktoka šta je ovaj doša ocu pa mu reka tata, tata, ja sam gej.... otac mu zalipi trisku da mu se glava okrene - gejmer tata! A to je bio neutralan izraz, kojeg je ovi mora uništit radi glupog memea. 

Čestitke našemu 

FIFA ...

Zato jer to nije sport i jer nije sportas. Pisem ti to kao gamer. Puno nas ce se nac u mojim rijecima. Imam 4500 sati u jednoj igri kroz 3 i pol godine. To je dosta za prosjecnu osobu koja radi, a igra za zabavu. Jako puno mentalnog napora je potrebno ulozit, medutim to je sve. Mozemo vuc paralele sa profesionalnim sportasima i profesionalnim igračima, ali ne u smislu riječi sport. Životni stil i stanje uma? Da. Fizicki aspekt koji vezemo uz sport? Ne. 

Od igrača priznajem jedino speedrunere koji s gitarom od guitar heroa prelaze soulse.