Programiranje u C-u - od svega pomalo

U VS 2015 to radi čisto OK.

Čemu onaj ispis dolje, ako uneseš a = 1 ne ulaziš u petlju jer je uvjet n < a, a za n = 1 ispišeš q = 0, što nije točno. Za a > 1 ponavljaš ispis za zadnji n.

Valjda ovako izačunaš vrijednosti za uneseni a gdje n ide [1, a]

#include<stdio.h>

int main() {
   unsigned int a, n = 1;
   double q = 0;



   do {
      scanf_s("%u", &a);
   } while (a<1 || a>1000);


   while (n<=a) {
      q += (1. / ((2 * n + 1)*(2 * n - 1)));
      printf("%lf\n", q);
      ++n;
   }


   return 0;
}

2 puta će na kraju ispisat isti broj u slučaju da je unesen a u tom intervalu(izbacit ovaj zadnji printf ?).

Kako ide zadatak?

visual studio express 2008 radi sve

Format specifier "%Lf" ? probaj s ovim

 Pa i pointer je varijabla samo sto ima drugaciji tip podataka. Kada prenosis pointer, onda prenosis njegovu vrijednost koja je adresa onoga na sto on pokazuje. Iz funkcije taj pointer ne mozes promijeniti, no mozes otici na adresu koja je njegova vrijednost i tu nesto promijeno. Tako da strogo gledano to nije call by reference vec call by value.

Call by value:

void call_by_value(int x)
{
    printf(x);
}

int main()
{
    int a = 10;
    call_by_value(a);

    return 0;
}

Call by reference:

void call_by_ref(int *y)
{
    printf(*y);
}

int main()
{
    int b = 10;
    call_by_ref(&b);

    return 0;
}

To dvoje je sve sto trebas znati.

 Obrati pažnju na ovo strogo gledano. Dakle ono što je domagoj pokazao se obično smatra call by reference, no strogo gledano (ako ćemo baš cjepidlačiti) nije zato što se prenosi vrijednost pokazivača pa je to call by value pokazivača.

Poziv funkcije gdje se kao argument predaje adresa neke varijable umjesto njene vrijednosti je call by reference. Ta adresa se može predati direktno ili tu adresu može sadržavati pokazivač koji se onda preda funkciji.

void f(int *p) {
    *p = 10;
}

int x = 0;
f(&x);  // call by reference
printf("%d", x); // 10

Ovdje je stvar jednostavna jer se direktno vidi da se predaje adresa varijable x. No ovdje može biti zbunjujuće:

void f(int *p) {
   *p = 10;
}

int x = 0;
int *p = &x;
f(p);  // call by value - p, call by reference - &x
printf("%d", x); // 10

Varijabla (pokazivač) 'p' se predaje preko call by value jer se njegova vrijednost kopira u pokazivač 'p' u funkciji f. Znamo da je to call by value i zato jer vrijednost predanog pokazivača (adresa na koju pokazuje) se ne može mijenjati u funkciji f. No, gledano s aspekta varijable 'x' riječ je o call by reference jer se vrijednost varijable 'x' može mijenjati unutar funkcije f. Dakle, jednim pozivom imamo oboje, a u ovisnosti o varijabli koju promatramo imamo call by value ili call by reference.

To nije točno. Pitaj profesora da točno objasni na što misli jer možda je riječ o nesporazumu...

Ne znam kome si odgovarao, no ovo je zgodno za procitati.

Procitaj komentare.

"Why do you say C cannot pass by reference? Both C and C++ can. For C: void foo(Type * val) and the caller is foo(&y). The value of y will be modified by this call. For C++: void foo(Type & val) and the caller is simply foo(y)"

"Nope, in the case of foo(&y) the value of the argument is passed. What's the argument? &y. That expression takes the address of y, and then the result is passed by value. C++ does have pass-by-reference, but C really doesn't."

Ili ovaj link.

"C parameters are always passed by value rather than by reference. However, if you think of the address of an object as being a reference to that object then you can pass that reference by value."

Drugi odgovor na tom linku:

"The concept of "reference semantics" is an abstract, theoretical one, meaning that you have a way for a function to modify existing data in place by giving that function a reference to the data.

The question is whether reference semantics can be implemented by a language. In C, you can obtain reference semantics by using pointers. That means you can obtain the desired behaviour, but you need to assemble it yourself from various bits and pieces (pointer types, address-of operators, dereference operators, passing pointers as function arguments ("by value")).

By contrast, C++ contains a native reference type and thus implements reference semantics directly in the language." - sto se tice ovog zadnjeg za C++, reference su najcesce pod haubom implementirane kao obicni pokazivaci.

Ovaj odgovor:

"No, it doesn't. It has pointers, but they're not quite the same thing.

In particular, all arguments in C are passed by value, rather than pass-by-reference being available as in C++. Of course, you can sort of simulate pass-by-reference via pointers:"

Ovo. Ili ovo.

Mozda ovo?

"In C, Pass-by-reference is simulated by passing the address of a variable (a pointer) and dereferencing that address within the function to read or write the actual variable. This will be referred to as 'C style pass-by-reference.' "

Stvarno ne znam vise sto da ti stavim. :D

Ti predajes vrijednost pokazivaca sto je pass-by-value, ali na taj nacin s obzirom da pokazivac pokazuje na neki objekt simuliraspass-by-reference. To je pitanje bilo.

U terminologiji je zastupljeno da je predaja varijable funkciji preko adrese zapravo call by reference jer se u tom slučaju vrijednost predane varijable može mijenjati unutar pozivajuće funkcije. Sad se tu može otegnuti rasprava o tome što je referenca, a pošto to ne postoji u C-u onda tvrditi da call by reference ne postoji u C-u. Ali opet, čim se vrijednost predane varijable može mijenjati unutar pozivajuće funkcije time se dobije isti efekt kao da je riječ o C++ referenci (samo uz dodatno dereferenciranje pokazivača).

Dakle, istina je da se u C-u predaju vrijednosti no zbog efekta pokazivača tj. mogućnosti mijenjanja varijable čija je adresa predana to se naziva call by reference.

 Uopće nije sporno što ste napisali i ti i kapetan u prvim postovima. Ja sam samo napisao što je call by reference kao termin značio i znači u C-u, a termin jest stariji od svih novih programskih jezika.

Ali nevezano za to, tip na onom linku piše:

Nije ti dobra putanja do datoteke, funkciju fscanf ne treba na dva mjesta stavljati, varijabla i ti služi kao brojač koliko si brojeva iz text datoteke unio u niz, pa je možeš iskoristiti kod ispisa niza, sortiranja niza ili čega već.

int main()
{
   int brojevi[100];
   FILE *file;
   file = fopen("C:\\brojevi.txt", "r");
   int i = 0, j;
   while (fscanf(file, "%d", &brojevi[i]) != EOF) {
      i++;
   }
   for ( j = 0; j < i; j++)
   {
      printf("%d ", brojevi[j]);
   }
   fclose(file);
   return 0;
}

 Aha, sa fclose zatvori datoteku za čitamje, kako si je sa fopen otvorio. Poslije otvori što hoćeš.

Dakle, pokazivač tipa FILE si prikačio sa fopen da pokazuje na datoteku ili otvorio datoteku, sa fscanf si čitao podatke iz datoteke, sa fclose si otkačio pokazivač od datoteke ili zatvorio datoteku. Taj pokazivač možeš ponovno koristiti istom tehnikom, otvori, čitaj, zatvori.

btw. stavi ovdje kod, ne na pp, koliko vidim ta struktura ti ne treba kad radiš sa nizom, niz u strukturi na ovaj način nema logike, a ne radiš vezanu listu, niti se radi vezana lista  na taj način. Stavi brojeve iz datoteke u niz, pa sortiraj niz i to je to. Dakle, ako ti u zadatku ne traže vezanu listu nego niz, napravi po onom mom kodu, prije ispisa sortiraj niz. Ako ti traže vezanu listu, to je onda čisto nešto drugo, onda ti ne treba niz, nego pogledaj malo kako se radi vezana lista.

Sad vidim da sam sjeb. i definiciju i deklaraciju

Ili ipak nisam

Nije mi 100% jasno što se događa kod kompajliranja kada imam svoje funkcije smještene u više datoteka uz prototipove

Poništite mitove koje sam si stvorio u glavi

Dakle imam npr neki header file bug.h, a u njemu su deklarirane funkcije (određeno im je ime, formalni argumenti i tip koji vraćaju)

Imam i .c file u kojem su mi smještene definicije funkcije, odnosno definirana je funkcija funkcije (ne znam kako bih to nazvao)

I imam .c file u kojem mi je glavni program

1. Prije nego što smo na faksu obradili to gradivo bilo mi je intuitivnije da ćemo funkcije smještene u više datoteka definirati i deklarirati u nekom .h fileu i onda ih samo kao library uključiti u glavnom programu

Očito sam onda krivo shvatio .h file 

Zašto funkcije moram deklarirati u drugom fileu?

Što se nalazi u .h fileu i gdje su te funkcije definirane?

(mislim na funckije iz stdio.h i sl.)

2. Što se događa ako imam više deklariranih funkcija pod jednim imenom u više različitih .c datoteka i onda pozovem funckiju iz glavnog programa?

3. Koje su prednosti definiranja i deklrariranja funkcija u drugim datotekama?
 (Osim što ih jednom možemo def/dekl i onda ih kasnije možemo koristiti i u drugim programima koje pišemo i što je sam program "lakši" jer ne ponavljamo više puta jednu funkciju)

Pozdrav, moze mi netko pomoci sa zadatkom, vrlo je jednostavan al sam novi u ovome. Zadatak glasi:
Napisati program koji u unosu prima pocetni i krajnji broj niza. Brojevi moraju biti cijeli, pozitivni i troznamenkasti.

Program treba ispisati sve brojeve i sumu njihovih znamenaka u rasponu od pocetnog pa do krajnjeg u rastucem nizu.

Jesam uopce dobro poceo? I gdje grijesim? 

#include "stdio.h"
int main()
{
int i,prvi,zadnji,pom,prva,druga,treca,pom2;
printf("Unos brojeva:\n");
scanf("%d", &prvi);
scanf("%d", &zadnji);
pom = prvi;
printf("Ispis brojeva:\n");
for(i=100;i<=999;i++)
{
pom2 = pom;
prva = pom2/100;
pom2 = pom2%100;
druga = pom2/10;
pom2 = pom2%10;
treca = pom2;
printf("%d = %d\n",pom,(prva+druga+treca));
pom++;

}
}