Da li ste ikada imali blizak susret sa smrti

U osmom razredu,na školskoj ekskurziji,ja i još dvojica iz razreda smo se vozikali u liftovima od hotela u kojem smo bili. Te su vožnje trajale ,od prvog do zadnjeg kata(bilo nam dosadno).E sad,tijekom jedne takve vožnje,lift je doslovno zastao.Ni makac. Kad smo pokušali otvoriti vrata ,mogli smo uvidjeti da je lift zapeo između katova. 

Tada su započeli napadaji panike,prvo smo čekali u nadi da će se sam lift pokrenuti ,pa smo zvali recepciju,ali nam se javio nekakav bezobraznik koji je spominjao krila i 

nemogućnost dolaska do nas. Panika se povećala. Nekoliko minuta je prošlo,a ja sam se počeo preporučivati Bogu. Odjednom,započeli smo isprobavati sve moguće tipke.

Pukom slučajnošću smo naišli na pravu tipku,te smo se nekako izvukli. 

Pa kako si izašao?

Bilo je ljeto 2010. godine , frend je slavio 18. rodjendan i slavio je polozen vozacki . Naravno , pilo se od jutra , nesto oko podneva smo krenuli na kupanje , oni sa autom ja sam sa motorom krenuo . A bila je lijepa Yamaha , YZF 125ccm.. Uglavnom , uletio sam u zavoj sa nekih 80-90 , zavoj i nije toliko ostar koliko ne vidite dali vam tko dolazi iz druge trake posto je kao neka stjena na drugoj strani . Sjekao sam traku , izletio mi je auto , jedva sam ga izbjegao i sletio sam sa ceste preko ograde u livadu nekakvu . 3 polomjena rebra , slomljena noga i blagi potres mozga .

To mi je bilo 'once in life' iskustvo , skoro zavrsilo kobno .

dosao je neki covjek iz zgrade cuo me kako zovem nekog

i on je uspio otvoriti vrata i zablokirao je taj lift mislim postavio traku upozorenja ne liftova vrata

pa zato sam i stavio temu pod ostalo

da vidimo svi sta smo sve prezivljavali

nemogu se ni usudit zamislit kakva je to bol bila udariti glavom u padu sa visine od zid jos od cosak

samo da pitam jesi li ista osjetio mislim jesili odmah u nesvjest ili je prvo bolilo posteno

Sa nekih 10 godina me auto pokupio na biciklu, odnosno ja sam se zabio u njega. Vozili se ja i prijatelj ja njemu iza nešto pričam ne gledam ispred sebe i auto sa nekih 30 km/h u mene, odnosno ja u njega. Probudio sam se u bolnici bez potresa mozga, sa uganućem ramena(sa ramenom sam onu osoovinu od vrata razvalio) pa me rame bolilo jedno 2 mjeseca ali to je to, nisam imao ni potres mozga ni ništa, nego sam pao u nesvijest o šoka a zaboravio sam sve također od šoka(tako je doktorica rekla). Nisam imo kacigu ni ništa.

Nije ni blizu smrti:) ali najbliže do sad, nadam se i do kraja života:)

Meni je auto jednom prešao preko noge, išao sam biciklom nizbrdo i ogroman zalet uhvatio, izlezila Astrica i nisan mogao zakočiti na vrijeme, nekoako uspija stat taman ispred i naget se na bok, a ova iznutra od šoka opali po gasu, žene vozači . Uglavnom nisam ni osjetio, niti je bilo ikakvih posljedica, tako da ti to i nije nešto opasno.

Krivo, biciklo sa lošim kočnicama, velika nizbrdica i nemogućnost zaustavljanja.

odma sam pao u nesvijest.hvala bogu jer sumnjam da bi iko moga trpit taku bol :D

S ovim se slažem.Mene više zaboli udarac u nogu,ili pak neko nezgodno mjesto

A vjerojatno najveća bol mi je bila pred nekih mjesec i pol, kad sam na utakmici dobio koljenom u jaja, rukometna utakmica je bila.

Ja u obrani stojim i ide ovaj pucat preko mene ja izletim na njega i kako je bio ljevak, skače sa desne noge a lijevu diže u zrak(ako znate kako rukometni skok izgleda) i direkt mene, ne u jaja, nego u penis:), ajme meni bolova, previjo sam se na podu 20 minuta, polilo me od grla do skočnog zgloba sve.

hahah:) al doslove prignječio ga, ja mislio neće više bit u funkciji, ali dobro mu je.:)

To nije od šoka haha:))

Imam i ja epizoda s bolovima, ali ona najgora me uopće nije boljela, ali sam jako dobro zapamtio, vjerojatno za cijeli život.

Uglavnom, prije par godina sam bio na operaciji slijepog crijeva, na koju sam stigao u zadnji čas prije prsnuća, i nakon tjedan dana sam trebao ići doma, još je doktoru samo ostalo pogledati ranu, sinuti konce i šalaj bajka, međutim, kad sam legao na onaj stol, doktor je zaključio da je rana upaljena, ležerno uzeo nožice i naživo mi pokidao šavove, samo ih je zabio u ranu, bol nisam osjetio, samo sam vidio krv i osjetio ogromnu mučninu i tjeskobu. Nisam pao u nesvijest, samo sam blokirao, gledao u plafon i čekao da do kraja pregleda ranu i opet je zatvori. Nakraju sam ostao još tjedan dana u bolnici i to je to, ništa strašno osim tog momenta. Eh da, kad je to napravio natrpao mi je jedno 5-6 cm zavoja na ranu, nisam se mogao micati :D.

Drugi razred srednje (2003.) godine, kraj četvrtog mjeseca, vrijeme za poželit (cupike taman počele miniće nosit). Kolega i ja se vozamo na motoru (CB 500)... On ode na kavu s nekim curama ja se odlučim još malo provozat. I naravno malo prodivljat. Na ulazu u Vinkovce (u Novom Selu) potegnem na nekih 140, iz sporedne ulice mi izleti kombi, a iz suprotnog smjera ide auto, nema šanse da stanem, idem probat proći desnom stranom, bilo neke proširenje na cesti, međutim kombi ubrzao i ja s njegove desne strane zapnem prednjim kotačem za rubnjak, poletim, dočekam se nekih 10-ak metara dalje cijelim tjelom na asfalt. Probudio se 11 dana kasnije u Osijeku u bolnici sa smrskanim koljenom, polomljenom ključnom kosti, 3 rebra, lijeva ruka, potres mozga, natučen po cijelom tijelu i rupom u pamćenju od 11 dana. Rekli su mi da sam bio u komi i da imam sreće što nisam pao samo metar dalje jer bi pao na neke metalne šipke. Otad imam problema s desnim koljenom i nakon toga nisam jedno 3 godine uopće sjedao na motor.