Htio bih pokrenuti raspravu o nečemu što sam primijetio u svom poslovnom okruženju, a vjerujem da će se mnogi od vas moći poistovjetiti. Radi se o tome kako mladi danas pristupaju radu ili bolje rečeno ne pristupaju.
U firmu u kojoj radim redovito zapošljavamo nove ljude. Sve češće se susrećemo s mladima koji su više zainteresirani za plaću nego za posao koji trebaju obaviti. Prvi mail koji dobijemo od njih je obično "kolika je plaća?", prije nego što pošalju svoj CV ili išta drugo. Kada ih pozovemo na intervju, ponekad se dogodi da se samo pojave, prođu kroz par osnovnih pitanja i onda odu, kao da su imali nešto važnije za raditi.
Znam da nije svima tako, ali ovakvo ponašanje postaje sve učestalije. Čini se da mladi danas ne razumiju što znači raditi za nešto, što znači uložiti trud i vrijeme kako bi postigli neki cilj. Umjesto toga neki se čine kao da očekuju sve servirano na tanjuru, bez ikakvog ulaganja s njihove strane.
Nisam ovdje da sudim već da čujem različite perspektive i možda zajedno dođemo do nekih korisnih zaključaka.
Čuj... Jebi ga - radi se sukladno plaći. Ako si minimalno plaćen ili blizu minimalne plaće - onda ćeš i raditi proporcionalno toj plaći - skoro minimalno. Ako si plaćen osrednje ili prosječno - osrednje ćeš raditi. I doviđenja. Zašto bi poslodavac iskorištavao ljude? Još ako radnik nema obitelj - boli ga ona stvar što će misliti, reći i učiniti poslodavac. Plati pošteno "care" i onda ćeš dobiti motiviranog radnika.
Novac, novac je nažalost bitan i trebamo ga. To je i jedan od najvažnijih motiva zašto se radi.