Priča počinje prije oko godinu dana. Tada sam bio vrlo zadovoljan Ubuntu korisnik, sretan sa sustavom, količinom software-a i najvažnije desktop enviromentom zvanim Gnome 2.3x. Cvijeće je cvalo, sunce je sjalo i sve je bilo supač. No tada sam negdje pročitao o novom desktop enviromentu na kojem je gnome radio, a zvao se gnome-shell ilivam gnome 2.9X. Pa reko sebi, ajd da mi i to probamo. I tako instalirao ja to i sve super, zanimljiva stvar, ima taj panel lijevo, neke activites, gornji panel, brdo bugova, sve u svemu slatko. Nažalost u to vrijeme mi nije ni na kraj pameti palo da će se to pretvoriti u ono što nisam želio, a to je da polako počinjem napuštati svoju omiljenu distribuciju Ubuntu.
I tako prije nešto manje od 7 mjeseci izašo je Ubuntu 11.04 sa Unity desktop enviromentom. Na prvi pogled mislio sam da je super što napokon Ubuntu ide u nekom smjeru modernizacije, look-a i svega što rade ostali operativni sustavi na svijetu. O kako sam se prevario. Što je Ubuntu ekipa napravila? Odlučili su kako za razliku od gnome 2.3x korisnici više ne trebaju panele i jednostavni i korisni menu(e), nego su stavili gornji panel i onu grozotu koju zovem lijevim panelom, te stavili onaj glupi gumbić sa ubuntu logo-om za lansiranje dash-a. Isto tako su odlučili da korisnici ne trebaju imati mogućnost customizacije istih, nego samo odabir koje će launchere staviti u grozotu (lijevi panel) i koje će applete instalirati u gornji panel. Jedan mali (ili veliki) dio slobode instantno ubijen. Što su sljedeće odlučili? Odlučili isto tako da nije više potrebno lako doći do aplikacija, nego je potrebno otići pointerom miša u lijevi kut ekrana, kliknuti na prije spomenuti "gumbić", pokrenuti dash, i tipkati ime aplikacije koje želimo pokrenuti. Naprosto genijalno. Što će nama jedan klik na stalno vidljiv meni(!) i pronalazak aplikacije hoverom po menu-u. To je glupo i prebrzo. Ne znamo mi u biti što želimo. I da bi sve bilo slađe stavili su kopiju OSX-ovog globalnog menu-a u gornji panel. Ovo sve liči na vrlo poznatu politiku jedne komapnije. Što sve to znači za jednog korisnika koji zarađuje kruh koristeći novi ubuntu? Previše klikanja, tipkanja, dasheva i micanja mišem da bi se obavljao posao. Posebna glupost je nepreglednost pokrenutih aplikacija samo pogledom na neki panel, nego, ajmo mi mišem u lijevo pa da vidim što sam sve pokrenuo ono. I da, da ne zaboravim, ako u grozoti imam launcher, ne mogu kliknuti dva puta na njega da bi dobio recimo dva terminala. Ne, za drugi terminal trebam desni klik i launch. Ubuntu polako zaboravlja na desktop korinike i okreće se mobilnim uređajima (mobitel, tablet itd). Sjetite se samo kako je izgledao ubuntu mobile i sve će biti jasno. Zaključak Unity je ubojica produktivnosti.
Gnome 3.. Jao gnome, zašto? Nakon što je prije nekoliko mjeseci izašao, išao sam kao i svaki normalan korisnik linux-a isprobati to čudo. Što me tek tamo dočekalo. Praktički ista stvar samo sa više fensi efekata i opcija i sa još manje funkcionalnosti. Isto imamo gornji "panel", grozotu zvanu lijevi panel, i onaj link u lijevom kutu zvan activities. Ali ekipa iz gnome3 je odlučila otići par koraka dalje te zaključila u ime korisnika da oni više ne trebaju imati foldere, fileove i launchere na desktopu...mislim kome treba sav taj kaos i sloboda. Ne treba nam. Uz to su isto tako odlučili da aplikacije ne trebaju imati minimize opciju, jer sve je lijepo poslagano na desktop-u ili u onim prozorima desno - recimo workspaceima. Kako koristiti? Pa u biti je sve isto, pokret mišem u lijevi gornji kut na activities, pokretanje aplikacije kroz grozotu ili traženje aplikacije u dashu, klik na aplikaciju bla bla. Sve isto samo uz opcije nepostojanja desktop foldera koji bi bio vidljiv, recimo na desktopu, te neminimiziranja aplikacja nego bacanja istih u "workspace-e". Dakle poprilično sve isto, odje*bavanje korisnika na ušturb slobode, odnosno mobilnih uređaja.
I tako na kraju, mi koji smo pobornici funkcionalnosti, slobode i jednostavnosti, prisiljeni da odemo na neku drugu distribuciju ili neki drugi desktop enviroment. Sva sreća pa nema standardizacija u linuxu (kako bi neki voljeli i mislili da bi to bilo jako super i sve bi onda bilo u nekom "redu"), pa mi lijepo možemo odabrati neki drugi DE, neku drugu distribuciju koja(i) još uvijek misle na desktop korisnike.
I tako...
