Draga, izumio sam softver!

Pa Damire, Kakva je to novinarka, kojoj netko može prezentirati temu i ona je prenijetu u novine bez neke podrobnije (ili nikakve) analize i provjere činjenica. Znači ja sad pozovem novinara i ispričam priču da sam ja zapravo dobio izbore i on to objavljuje, kako je HDZ skandalozno velikome, MENI oduzeo vlast. (jebote ili je glup ili nemaš osnovnog pojma o životu, ili jednostavno piše laži)

Osporavanje bilo kakve teorije nije povod da se o nekome priča kao o nacionalnoj sramoti (nije baš tako oštar bio ali proglasio ga je u najmanju ruku sramotom od znanstvenika).

A da možda ovdje prof.Paar nije spomenut kao autoritet čija proučavanja mi obični smrtnici ne možemo shvatiti bez prezentacije za malu djecu, ili su na takvom polju koje je od fundamentalnog značaja te bi uz dobru prezentaciju od strane sličnog novinara svijet i cijeli univerzum nestao uz jedva čujni puf (za one koji bi i tada imali uši). jer samo je u jednoj rečenici spomenut prof. Paar i to ne nužno u negativnom kontekstu nego sam ja to shvatio kako sam i rekao. No uz pravog novinara kojemu je i obični televizor vrhunska magija, nešto čime se bavi neki fizičar bi moglo označiti kraj svemira....

Milice ti si meni baš slatka, sve i ako ja tebi nisam. Javi nam se s još ponekom fotkom, no kad te prođe zlovolja.

Da, rugala se sova sjenici, baš kao ti meni za nezrelost i djetinjastost (pa i za nešto što mi bečka škola brani da ponovim pred damom), a ti si eto ista takva ako ne i gora.

Pozdravi kolegu IT stručnjaka, i drugi put se ne skrivaj iza tuđeg mišljenja.

Ja sam jednostavno prestao čitati jutarnji list. Jednostavno se osjećam gluplji kad pročitam par njihovih tekstova

ujutro prije posla. Da sam u pravu, probajte jedno jutro pročitati jutarnji a drugo jutro neki znanstveni list sa normalnim

tekstovima. Pa se jednostavno pitajte: Dali se osjećam bolje nakon čitanja jutarnjeg ili nekog znanstvenog lista?

Rezultat je osjećam se gluplji. Kad pogledam da oni nisu jedini. Večernji, 24sata, razni big brother-i, simonica i društvo.

Tako da mi teorija zavjere glasi: Poglupimo Hrvatsku! Jer što su ljudi gluplji, to će im stvarni problemi promaknuti i neće

ih vidjeti od raznih simonica koje prate većinom svi mediji. A EPH je predvodnik poglupljivanja naroda.

Flokić - off topic si jer je Paar spomenut tek usput i nije tema članka.

Također, nisi pročitao u čemu je problem s Paarovim "izlaganjem" (krivo je shvatio Milankovićeve cikluse i iznio predviđanja koja su iz Milankovićeve teorije nemoguća jer se ona bavi ciklusima razredima veličina većima od onoga o čemu je Paar pričao), a svejedno i dalje gnjaviš.

Dakle, prekini s Paarom na ovom mjestu, a ako želiš, otvori novu diskusiji na podgrupi Razno pa tamo možeš o toj temi. 

Pa zar je tako teško angažirati Thea pl. Valicha da odradi par članaka za Mrežu

Upravo tako, dobro si sažeo ono što je po meni bit problema. Nije problem ako netko nešto ne zna, već ako se unatoč neznanju bez kočnica prihvaća pisanja o nekoj temi, pa onda još gore, unatoč neznanju i unatoč tome što u radu na temi nije ništa naučio, prosipa to svoje neznanje sto na sat, bez ikakve kočnice i zadrške. Na taj način svakoga tko išta zna o temi to neznanje jednostavno bode u oči!

Lako je pisati o onome što znaš i što ti je blisko. Svakom novinaru se međutim dogodi da u karijeri mora raditi na temama koje ne voli, ne pozna ili su mu strane. Vješt novinar će i unatoč nepoznavanju materije naći način da prikaže ono što zna, nauči ponešto o onom što ne zna, i elegantno zamaskira ono što nije naučio. Mogao bih navesti primjere autora koji to rade iznimno vješto.

Loš novinar će pak svima jasno objaviti kako ništa ne kuži o onom o čem piše. Upravo za to je odličan primjer ovaj tekst iz JL. Neznanje je pokazano na bjelodan, drzak i gotovo agresivan način.

Linda, koja je branila autoricu teksta u JL, u jednoj je stvari u pravu. Za ovo nije kriva sama novinarka, već barem pola odgovornosti snosi i urednik koji je šalje na takve zadatke i nakon toga objavljuje i bezveznim naslovima oprema isporučeni materijal, umjesto da je malo uputi u stvar, poduči, oblikuje materijal.... Ipak, kolika god bila krivnja urednika to ne opravdava autora teksta.

'Izumitelj' se spominje i u tekstu, a ne samu u naslovu. Znači i odvojeni pojmovi su napravili istu grešku..

Koji pojam je tu nerazumljiv? Banka, slika, baza podataka ili e-medicina? Trebali bi prijeći na objašnjenja za djecu, kao npr. sex objašnjavati s dvije pčelice i sl.? A da tek vidiš mog susjeda Marijana, taj nema pojima da računala uopće postoje (CT je valjda SF), kako bi tek on razumio tekst i ovako napisan?

Ha, ha, ovo je kao ona; (j)ebem ti mater nekulturnu..  (kaže kulturni nekulturnom)

slažem se da je neznanje ali samo informatičaru,običan čitatelj nebi greške ni primjetio i njega nije briga dali je ta oprema digitalna ili digitalizirana,ako je shvačena poanta

opa, ovo je već prava debata, šteta što se je druga strana povukla iz diskusije, kako kaže Trbovićka u Najslabijoj karici: Tko je u bitku mozgova došao nenaoružan?

mišljenja sam da taj sporni članak i ne bi bio primjećen da ukupna slika našeg novinarstva nije tako ružna, pa s vremena na vrijeme takav članak bude kap koja prelije čašu...

P.S. mnogo lepo što braniš MilicuB, pravi si dasa....

Ovako, draga Linda, red je da i tebi konačno odgovorim, mada sam od toga zazirao radi same dužine poruke.....

Glede toga da nisam novinar i nikad neću biti, te nemam pojma o novinarstvu, čega se dotičeš na nekoliko mjesta kao ključnog argumenta - on je posve pogrešan, i ne znam odakle ti je uopće pao na pamet. Novinar sam od 1994, a urednik od, ako se ne varam, 1998, kolumnist od 2000 i neke. Postavši urednik nikad nisam prestao i s pisanjem, reportažama, intervjuima... dakle onaj "obični" novinar iz rovova sam cijelo to vrijeme, 16 godina. Živim isključivo od novinarstva.

Možda za tebe pisanje i uređivanje za specijalizirana informatička izdanja nije novinarstvo, međutim, ono je to često i više nego trkeljanje za dnevnopolitička izdanja. Pisao sam i za ne-informatičke časopise, imaš popise negdje na webu, ne da mi se o tome u detalje. Za male dnevne novine izvan Zagreba nisam nažalost nikad pisao, što ne želim ni tebi draga Linda

Iskreno ti želim da čim prije prijeđeš na pisanje za velike dnevne novine u Zagrebu, javi se da se upoznamo. Vidjet ćeš da nisam seksist, evo - ti plaćaš pizzu.

Kad darujem nešto centru u Berlinu, mogu kolokvijalno kazati da je "otišlo za Njemačku", ali ako se donacija odbije, onda ne mogu kazati da je "Republika Njemačka odbila donaciju" nego valja navesti ime osobe ili institucije koja je odbila donaciju, recimo fiktivno odbio je Hans Steiner-Schicklgruber iz Instituta za mentalno zdravlje Berlina, a ne Njemačka. Država Njemačka nema ništa s tim.

Nogometna repka je izabrana upravo s ciljem da predstavlja Hrvatsku, teta iz riječkog Ureda za zdravstvo nije izabrana da predstavlja išta (čak ni Rijeku, kao takvu, a pogotovo ne Hrvatsku).

Jedini koji su mogli odbiti donaciju a da ih se smatra "Hrvatskom" su predsjednik, premijerka ili eventualno ministar zdravstva.

Navodeći imena Viztekovih proizvoda i što to oni točno rade ne kažem da novinarka to nije znala, već da je tekst čisto muljanje bez jasnog objašnjenja. Zapravo me uopće nije briga je li to novinarka "znala", stvar je u tome da to nije znala *prenijeti*. Išla je na muljanje - ili zbog neznanja ili zbog nemogućnosti da se informacija kvalitetno formulira i prenese, ili zbog svjesnog pokušaja da se čitatelji impresioniraju "digitaliziranom opremom" i Bentleyima ili zbog nečeg desetog. Što god da je razlog, loše je.

Koja je uloga izraelske tvrtke u svemu? Pojavljuje se iznebuha, možda košta, možda ne? Kome treba? Zbog čega bi izraelci svoju opremu (koja je, dakle, hardver) davali besplatno? Što je s održavanjem i tehničkom pdprškom za opremu? U biti, elemenata za kritiziranje i pljuvanje teksta ima i mnogo više od onoga o čemu sam pisao. Cijeli je moj tekst predug za web i kratio sam ga, ako treba pljuvanja može bez problema biti i više.

"Žutilo u novinarstvu odnosi se na iznošenje (delikatnih) detalja iz privatnog života, najčešće je to vezano za seksualni život i preljub."

Seksualni život i preljub

Draga Linda, sačuvajbože da moram čitati i o seksualnom životu Josipa Čermina, mogu misliti čega bi sve tu bilo, dovoljno mi je nekritičkog prenošenja hvalisanja vilama i automobilima, njegovog "izumiteljstva", njegovih silnih uspjeha i njegove neopisive donatorske plemenitosti koja šara od Rijeke do Banja Luke, ili koga već slučajno sretne po seminarima.

Žutilo su i vile i bentliji i privatni avioni o kojima je lik pričao novinarki uz kavu u Rijeci a ova prenijela bez kriterija, upita i analize, kao zadivljena pučkoškolka a ne novinarka koliko toliko uglednog dnevnika.

Da čitaš Bug i Mrežu vidjela bi da smo objavili bez pretjerivanja na stotine donekle sličnih, no balansiranih i bolje napisanih priča o domaćim prozvodima, domaćim stručnjacima itd. Ne čitaš ta izdanja, što nije grijeh, ne čitam ni ja dnevnike iz manjih mjesta izvan Zagreba osim kad odem doma u Zadar, ali onda ne lupetam histerično o onom što ne čitam.

Neke su stvari iskustva i osobne procjene - recimo ja i dalje stojim na tome da nazvati iz Amerike oca i uputiti ga da ide na gradski Ured za zdravstvo nuditi neku donaciju teti u uredu NIJE pravi i ozbiljan put ako želiš nešto donirati. Neformalan susret s nekim na nekom skupu? Na konferencijama koje pohodim navečer se obično veseli i zabavlja a sve izgovoreno "neformalno" zaboravi se nakon pet minuta ako nije praćeno mailom, crno na bijelo.

Ozbiljne donacije ili suradnja bilo kojeg tipa ne rade se na takav način i točka. Ako ti misliš da se rade, onda ih radi i dalje tako, široko ti polje.

Koliko su se dotične dojmili takvi pokušaji doniranja piše u tekstu - jedva da su se sjećali susreta s likom i njegovim ocem! Ne krivim ih, i ja se jedva sjećam stotina ljudi koje sam sreo u prolazu recimo lani, ako mi se nisu javili pismenim, službenim putem. Možda sam, ni ne znajuć, odbio neku donaciju. Pardon, ne ja, odbila ju je Hrvatska!

Ovo drugo mi se ne da u detalje odgovarati, jer je uglavnom ponavljanje već rečenog i ima dosta histeriziranja i lupetanja bez posebnog cilja.

Popij čaj Linda, i čekaj da prođe jugo ili što god te živcira. Nađi nekog što je otiša' u Ameriku iz tvog malog mista, nek ti priča o vilama i autima i izraelskim donacijama, možda ispa'ne štorija za novine, a e! (Samo nemoj Fjumana ili Istrijana kao Sandra, drž se ti naše Dalmacije, doli su ljudi bolji.) Zezam se malo, nemoj me odmah na sud.

Ima nešto u čemu se slažemo, a to je uloga urednika. Slažem se da i on snosi pola odgovornosti za ovako loš tekst, možda sam to trebao jače naglasiti u svom tekstu. Piše gore par postova više u mom odgovoru Naxeemu.

LindaL, zar nije informacija ipak osnova novinarstva? Ili ne postoji više razlika između novinarstva i spisateljstva?

Novinarski eros??

 -ma znaš to je ono, k'o pimpek, al' manje...  (na topic.)

 -Sudeći po EPH, nije, zapravo i google je pun informacija, koje lako postanu dez-informacija.

Ili, nakupina slova, samim slaganjem u riječi, rečenice, postaje informacija. Simpatična LindaL, nam u obilju daje informacije (naravno, brojač znakova u wordu, jer to je mjerilo-sinonim novinarstva).

Žao mi Olega, nezna u što je dirnuo.. (ili možda, zna?).

btw. - Osnova novinarstva, je tko, kada, zašto, kako, .... ili ipak puno više od googleovog copy-pastea.