Haktivisti skupine Anonymous sada žele otkriti "is

Gle nemam ja sto tebi dokazivati ono sto si napisao su fantazije doticne osobe ili mokri snovi i to je to.

Čestice s masom imaju brzinu manju od brzine svjetlosti. One bez mase putuju brzinom svjetlosti. Razmak između 2 čestice ili objekta može se povećavati "brzinom" većom od brzine svjetlosti ali sami objekti se ne kreću tom brzinom. I ta ekspanzija se zapravo ne odvija nikakvom brzinom već to mi tako percipiramo na temelju promatranja udaljenih objekata. Da nema ekspanzije, odnosno da svjetlo (između ostalog) ekspanzijom svemira ne prelazi u infra(nevidljivu) svjetlost ne bi imali mrak po noći već bi sva ta svijetleća tijela u svemiru obasjavala nebo.

Kažem da se ne odvija nikakvom brzinom jer je brzina definirana sa deltaS/deltaT (km/h ili pc/s itd). Kada "brzinu" ekspanzije definiramo, dobijemo broj kojeg izražavamo sa km/s/Mpc (na tim veličinama zgodnije je koristiti mjerne jedinice u megaparsecima što je broj veličine 3.08x10¹⁹km jer na manjim udaljenostima nije ni moguće promatrati ekspanziju zbog gravitacije), a kako se kilometri "pokrižaju" dobijemo /t, odnosno frekvenciju.

U teoriji relativnosti imamo problem prostor-vremena. Što se nešto kreće brže kroz prostor, sporije se kreće kroz vrijeme i obratno. Ako ne govorimo o nekom SFu, tu imamo problem, odnosno jednostavno nam "ponestane" vremena kada se toliko brzo krećemo kroz prostor pa bi ili išao nazad u vrijeme (ako zamisliš tu skalu kao koordinantni sustav - moralo bi ići u negativni dio) ili bi morali izobličiti, tj skratiti prostor nekakvim crvotočinama koje neće svojim djelovanjem stvoriti crnu rupu ili neku drugu pojavu koja bi "zarobila svjetlost" i (uzročno) vrijeme jer bi možda "nekome sastrane" izgledalo da milijardu godina prolazimo kroz crvotočinu.

Naš planet svojom masom izobličuje prostor-vrijeme, kao i sve što ima masu - to osjećamo i detektiramo kao gravitaciju. Koliko je to izobličenje veliko možete vidjeti skoro svake noći - inače bi mjesec odlutao gdje ga volja. Što je ta masa veća - prostor-vrijeme je za "referentnog stacionarnog promatrača" više izobličeno pa kod veoma masivnih tijela vidimo efekte "leće", tj efekt izoblićenja samog svjetla (a za koje znamo da nema masu) koje time ne mijenja ni brzinu ni put već se jednostavno kreće prostor-vremenom - ili uopće ne vidimo svjetlost (crne rupe). Zato i GPS satelite moramo stalno naštimavati i kalibrirati iako su nam "iza kuće".

Dakle imamo prvo problem mase tog tijela, ukoliko bi imalo masu ne bi moglo ići tim brzinama. Drugo, ako nema masu, svejedno se mora kretati prostor-vremenom, a kako je pojam neodvojiv, moralo bi putovati negativnim vremenom što bi u ovom svemiru u ekspanziji značilo da bi te mogao pogoditi loptom prije nego je uopće bacim, tj da su uzrok i posljedica odjednom obrnuti ili nepovezani efekti (za nekog promatrača koji neće stić "vidjeti" ništa nakon posljedice (rofl)) što je po trenutnoj logici svemira nemoguće. Zamisli da ti doma dođe kazna za parkiranje iako još nisi ni auto kupio,niti taj parking postoji, niti je komunalni redar uopće rođen. Ili da te pogodi metak koji nije proizveden pa za tebe ostaje nepoznanica da će jednog dana isti tek biti proizveden.

Zadnji problem nam je dakle referentni stacionarni promatrač. U filmu Interstelar je zanimljivo prikazano recimo vrijeme na onom vodenom planetu (nekoliko sekundi) i vrijeme izvan lokalne gravitacije (nekoliko desetljeća). Ali mi kao gledatelji filma imamo ulogu "stacionarnog promatrača" kroz glavne likove pa je situacija relativno jasna, bilo bi malo glupo da film traje 50 godina i da svi skupa na zemlji čekamo da se njih dvoje vrati u svemirski brod ili film gledali iz perspektive kćeri pa čekamo da se netko pojavi kod Jupitera... Uopće ne mislim ni razmišljati što bi takve brzine značile za sve moguće promatrače i njihove međusobne odnose, tj tko bi što uopće promatrao i kada.

TLDR. 

Stoga nije moguće da bilo što unutar ovog prostor-vremena putuje brzinama većima od c, pogotovo ne c na kvadrat jer bi u tom ludom SF mogao postojati u prostor-vremenu koji ne postoji. Također bi morao imati vanjskog (dakle izvan svemira) promatrača koji će to detektirati jer eto nas na zemlji koja ide oko sunca, a sunce oko Galaksije, a galaksija prema onom "Great attractoru" i sve to skupa putuje suludim brzinama u odnosu na "nešto".

A u odnosu na što bi to neko tijelo koje putuje prostor-vremenom koje ne postoji išlo uopće toliko brzo?

 -ne.. tj imaš grešku, na kojoj tad naravno dođeš do pogrešnog zaključka :) ..

-ponovo, polako, kao što uvodno započneš.. neka udaljena galaxija, u tom dijelu je točno i tu skreneš pogrešno.. tj umjesto galaxija, relativnosti, možemo uzeti pikule ili autiće-aute, na cesti, isto je..

-ako auto A vozi 100-kmh, ako auto B vozi 100kmh.. pri čemu je ekšli nevažno kojom brzinom, tj od nula bilo koja.. kao i smjer-vektor, uz 2D-cestu i 3D u prostoru, avioni, planete-galaxije..

.. tad će relativni rezultati biti ovisni o vektoru smjera i brzinama.. tj mogući su rezultati npr dva auta voze paralelno u istom smjeru, tad je njihova razlika-relativna = nula.. tj izgleda im da stoje, tj da nema ceste-planina-sunca.. tj ostalih referentnih točaka, nego prazan svemir tad za ta dva tijela ne možemo čak ni znati kreću li se ili stoje ili kojom brzinom se kreće tijelo A ili B.. kad putuju paralelno, isti vektor, ista brzina..

-kad postoji razlika, bilo u brzini ili vektoru, tad tu razliku možemo vidjeti, izračunati, no i dalje ne znamo koliko u toj sumi pripada kojem tijelu-a-b.. tj znamo razliku-sumu-rezultat, ne faktore koji mogu biti bilo koji uređeni par koji će dati isti rezultat, beskonačno kombinacija pri čemu je beskonačno-više netočnih no s beskonačnim je to tako pa ne postoji manja-veća beskonačnost (kao ni mojh postova) :))

-kad putuju suprotnim smjerovima, na cesti jedan prema drugom, .. tad se brzine zbrajaju (ili ćemo u formuli zbrajati uvjek pri čemu će neke vrijednosti biti negativne pa je rezultat oduzimanje, tu već treba znanje OŠ matematike za razumjeti) :) .. tj kad imamo sudare, tad možemo imait i veće brzine od nemoguće kao brzine svjetlosti, tj bilo koja brzina ispod je teoretski moguća, 0,9 brzine svjetlosti, ako auto-a-b idu jedan prema drugom takvom brzinom, tad će suma-rezultat biti veća brzina ... ako putuju paralelno bit će nula, ako putuju u suprotnim smjerovima opet duplo.. tj problem zbrajanja i relativne reference-točke pa je zapravo svejedno plus ili minus, tj brzina udaljavanja i mjerenja za galaxije koje se udaljavaju (zato i postoji teorija bigbanga) nam daje rezultat koji može biti veći od brzine svjetlosti, mada pri tome ni jedna galaxija ili bicikl-auto-čestica ne mora putovati ni brzinom svjetlosti.. 

-tj dobro započneš no pogrešno skreneš da je rezultat isto što i pojedina brzina, nije.. rezultat je suma, dok je sve ostalo relativno tj ovisi o vektoru i referentnoj točci a suma-rezultat nam tad daje i nemoguće brojeve koji su matematički točni, odnosno objekt A može stojati dok objekt B ide dvostrukom brzinom ili se oba kreću jednakim brzinama po pola-50% ili bilo koji omjer 0-100% podjele te brzine.. no rezultat koji možemo promatrati-mjeriti kao udaljavanje galaxija je samo rezultat.. nije to pojedini faktor A-B .. a tumačiš ga upravo kao A ili B.. i tu je greška, tj tad kad ne napraviš grešku vidiš da brzina čestice-tijela nije prešla 'granicu' mogućeg mada rezultat to može i dalje je točan tj nije otvorio crvotočinu-čudo kao objašnjenje nego elementarno znanje-logika-matematika.. no ne smije se pogriješiti u 'gledanju' i tumačenju onog što vidimo ili tumačimo kao rezultat.. tj rezultat nije pojedini faktor, rezultat brzine je suma vektora dvaju promatranih tijela, ne jednog za sebe..

-dakle, nema se što za otkriti, tj ima ali ne pogrešnim tumačenjem rezultata, pri čemu i dalje vrijedi da je brzina C nedostižna za sve što je materijalno-maseno-tvar.. tek čestice kao fotoni-svjetlost mogu na tu granicu a možda i preko kao neutrini no tu već ovisimo o točnosti ili pogrešci u mjerenju jer na toj skali je sve problem, tj dovoljno je nepreciznost mjernih instrumenata ili efekt leptirovih krila da se dođe do pogrešnog rezultata, što je tad više kao gatanje iz graha-random nego znanje-logika.. no tako se recimo uči i dovoljno dobra metoda je za manje-niže probleme.. za svjetlost i svemir nije dovoljno dobra metoda no bolje nemamo (kao i demokracija)..