Nezahvalno je prosudbu donositi na osnovu mišljenja pa ću se za stvarni komentar strpiti da ih (i ako ih) probam.
Ono što mislim je da kod bluetooth slušalica dodatno plaćaš ANC, bluetooth (uređaj i licencu), DAC, bateriju, pojačalo, software, support, ime, agresivni marketing i još su vruća roba koja osvaja tržište pa se se sukladno tome formira i cijena.
Druga krajnost su kineske žičane "no name" slušalice kod kojih plaćaš samo dva drivera i nešto plastike, spužve i metala. Koliko košta samo brand dovoljno je usporediti neke Takstar slušalice i identične takve na koje je nalijepljen Kingston Hyper X brand. To je onaj marketinško-logički dio priče.
Drugi dio priče je tehničke prirode.
- ograničenja bluetooth-a i codeca koji se koriste - maksimalni bitrate APTX codeca je 350kbps, a AAC-a kojeg Apple koristi je 250kbps. Znači APTX je samo nijansu iznad, a AAC debelo ispod bitratea karakterističnog za MP3 kompresiju.
U prijevodu, zaboravite na svoju FLAC kolekciju jer će bluetooth codec sve to komprimirati na MP3 rezoluciju ili, u slučaju Applea, čak će i vaša MP3 glazba biti dodatno komprimirana. Sad bi se moglo pokrenuti pitanje koliko je slušatelj u stanju čuti razliku između 250kbps i 800-900kbps koji je najčešći FLAC bitrate. Ili da preformuliram, imaju li FLAC, LDAC, WAW, svi uređaji koji su ikad napravljeni za reprodukciju zvuka iznad 250kbps ikakvog smisla ili je sve to jedan veliki marketinški trik?
- drugi tehnički problem je naguravanje sve te silne elektronike u prostor koji nudi jedna slušalica kad oduzmemo driver. Dok se svi u potrazi za boljim zvukom trude odvojiti komponente kako bi se smanjili međusobni utjecaji, ovdje se to sve nalazi unutar dva kubna centimetra. Ili ovi prvi prodaju maglu (ima i toga definitivno), ili su ovi drugi čudotvorci. A nisu. Zato ove slušalice zvuče puno bolje nego ove. (imam i jedne i druge).