Ruku na srce, gaming u 30-40tim godinama ne bi smio biti jedini hobi čovjeku. Ako to jest, nije dobro i nema zavaravanja.
Offtopic, isprike ali moram dati svoja 2 centa o ovom mišljenju s kojim se ne slažem, bez uvrede tebi Inochulum ili ikome drugome.
Meni je 29 godina, evo skoro 30. U životu sam probao više stvari, između ostalog DJ-ing, programiranje, učenje stranih jezika, ronjenje, putovanje,... Dakle sve one stvari koje su socijalno prihvatljive i koje, da kažeš nekome, primjerice jednoj djevojci, ona bi pozitivno reagirala na njih. Ali, da kažem da sam gejmer u 30-tima i da mi je to jedini hobi... Odmah me se križa kao ozbiljnu osobu.
Ali niti jedan od tih hobija me nije zainteresirao ni približno kao gejming i apsolutno ne vidim nikakav problem trošiti na tisuće eura da bi sebi priuštio recimo RTX 5090 kako bi više uživao u onome što te ispunjava najviše. Evo, trideseta godina mi se bliži a gejming bio i ostao i dalje number 1.
Dođe trenutak u životu kad shvatiš da je zapravo više manje sve u životu besmisleno po default-u a čemu jedino ti možeš dati smisao da bi tebi zauzvrat tvoj život imao smisao pa makar to bio samo jedan hobi. Pa makar to bio samo gejming.
Bavio sam se evo DJ-ingom i to ispred publike uživo do prije 6 godina? Uništavao sam sluh, dobio izraženi tinitus u ušima kojeg ću imati dok god sam živ. Zauzvrat? Zabavljao pijanu/drogiranu omladinu koja niti zna kako sam izgledao niti zna šta sam puštao od muzike. E al kao DJ sam faca u očima drugih, a kao gejmer sam jadnik, Ma ajde s tim pravilima...
Jednostavno radite šta volite u životu i ne opterećujte se s ičim. Igre su mi pružile puno više zadovoljstva nego neke druge socijalno jako prihvatljive stvari poput putovanja, DJ-inga i ronjenja.
Sjećam se kad sam prvi put prešao F.E.A.R. (ako se netko sjeća ove igre) pa su mi suze išle na oči koliko je dobra i jeziva igra. Pa Metro 2033, Last Light i Exodus. Pa Batman Arkham trilogija. Pa skupljanje sa društvom i igranje PES turnira između sebe cijelu noć,...
Ali vidi, nije da se ne može i drugačije uživati u gamingu.
Kažeš ronio si... na Mauriciusu? U Australiji na Velikom koraljnom grebenu? Sa kitovima? Velikiđ ražama?
Si bio u Japanu? 3500€ ti kupi skoro mjesec dana Japana, najskuplji je avion do tamo i karta za željeznicu.
Vietnam, Thailand, Kambodia.
India
Machi Picchu? Išta u Južnoj Americi?
Kineski zid? Kina?
Ne voliš putovanja? Planiraš se ženit, imat djecu? Imaš li stan? Uvijek se možeš kućiti, kupit trosoban stan. Živiš sa starcima, teško priuštiv? Kupiš sad, rentaš, useliš se jednog dana ako upoznaš nekog.
Danas se upoznajte preko ekrana, ali to nije bilo pravilo, čak ni tebi od "skoro 30".
Nitko od nas nike rekao "nemojte gejmat, fuj" , ja gejmam sa svim ovim gore nabrojanim, plus rafting, europska putovanja, bliski istok, planinarenje, nisam imao muda skakati padobranom, jbg...
Poanta je da možeš gejmat izvrsno u računalu od 1800-2200€ , a ne sa grafom od 3500€, a ako ne znaš što učiniti sa razlikom u novcu, onda zaista imaš problem.
Pazi da ne bi pisao isti tekst, 10 godina od sada, kako zašto ne ni kupovao rtx 9090 za 6000€ , još uvijek baveći se jedinim hobijem koji imaš, a to je gejming, jer je to jedino što znaš i radiš.
Svijet je ogroman, milioni savršeno zanimljivih stvari za vidjet i doživjet, ne može blejanje u imaginarne svijetove, one koji nisu ni blizu dobro napravljeni kao "prava stvar" biti jedino što ti je zanimljivo...
A ako je, ako si dotle došao, onda se zamisli.
Toliko egzotične hrane i pića za probati, još uvijek ovdje nemamo sve, da ne kažem ljudi za vidjet, kultura za doživjeti, krajolika za vidjeti... u živo.
Ja sam gejmer, ja ne prodikujem protiv toga, ja samo kažem da i u našem svijetu ima milion stvari vrijednih doživjeti.
Ne moraš daleko ni ići. Kupi bicikl, vozi se po kvartu, kupi auto, motor, idi dalje, nađi nekog posebnog, dijeli taj život, polupaj stvari koje nj. zanimaju.
Ne znam... čitajući tvoje, dođe mi žao, više manje "probao biti dj, roniti, sad gejmam"
Nije sve za svakoga, ne treba svatko sve probat, sve vidjet. Da i želiš jedan život nije dovoljan, meni samo bude žao, iz moje perspektive, kad netko predstavlja gaming kao "begin all end all"