Tak se i ja i moja doktorica držimo za rukice dok razgovaramo.
U medicini postoji poznata uzrečica da dobra anamneza čini više od 70 % točne dijagnoze, dok fizikalni pregled i dodatne laboratorijske ili radiološke pretrage uglavnom služe za potvrdu onoga na što je anamneza već ukazala.
Inače, istraživanja pokazuju da liječnik u prosjeku prekine pacijenta već u prvih 20 sekundi izlaganja (izvorno u poznatim studijama poput one Beckmana i Frankela iz 1984., a kasnije potvrđen u modernijim istraživanjima gdje je medijan vremena prije prekidanja iznosio tek 11 do 18 sekundi)
Paradoks moderne medicine, iako svi priznaju da je razgovor s pacijentom najmoćniji dijagnostički alat, liječnici u praksi pacijentu rijetko daju priliku da svoju priču ispriča do kraja
U idealnom svijetu bi dijagnostika izgledala poput one iz doktora Housea. A to znači da je svaka sitnica bitna, ne samo iz simptoma nego iz života pacjenta. U praksi je to nemoguće provoditi.
U medicini postoji poznata uzrečica da dobra anamneza čini više od 70 % točne dijagnoze, dok fizikalni pregled i dodatne laboratorijske ili radiološke pretrage uglavnom služe za potvrdu onoga na što je anamneza već ukazala.
Inače, istraživanja pokazuju da liječnik u prosjeku prekine pacijenta već u prvih 20 sekundi izlaganja (izvorno u poznatim studijama poput one Beckmana i Frankela iz 1984., a kasnije potvrđen u modernijim istraživanjima gdje je medijan vremena prije prekidanja iznosio tek 11 do 18 sekundi)
Paradoks moderne medicine, iako svi priznaju da je razgovor s pacijentom najmoćniji dijagnostički alat, liječnici u praksi pacijentu rijetko daju priliku da svoju priču ispriča do kraja
Upravo to. Godinama pijem antihistaminike radi alergijskog rinitisa, a kad su se pojavila i oticanja/angioedemi poslali su me na malo žešće pretrage. Nikad mi nije dokazana nikakva alergija, a niti uzrok angioedema. I to je ok, jer je to poprilično neistraženo područje. Antihistaminici pomažu.
Ali me raspizdilo kad sam nakon hrpe pretraga dolazio na Sv. Duh kod doktora na pregled (od 5 minuta koji sam čekao satima) da vidimo što ćemo dalje, a on je imao par praktikanata koji su samo pretipkavali moje nalaze, a kad je doktor došao on je to šutke čitao i čim sam ja počeo nešto svoje pričati oko toga što sam primjetio da se događa (a znam da svaka sitnica može biti bitna jer je tako i u software developmentu) skužio sam da me on uopće ne sluša i da to što ja pričam uopće nije bitno, on ima svoje metode.
Ako što mogu garantirati i svega tog iskustva s doktorima to je da bi me AI puno bolje saslušao i sve to što kažem uzeo u obzir za neku analizu. I mogao bi mu to nadodati i nakon pola sata kad se sjetim, a ne čekati sljedeći pregled za 2 mjeseca.
U medicini postoji poznata uzrečica da dobra anamneza čini više od 70 % točne dijagnoze, dok fizikalni pregled i dodatne laboratorijske ili radiološke pretrage uglavnom služe za potvrdu onoga na što je anamneza već ukazala.
Inače, istraživanja pokazuju da liječnik u prosjeku prekine pacijenta već u prvih 20 sekundi izlaganja (izvorno u poznatim studijama poput one Beckmana i Frankela iz 1984., a kasnije potvrđen u modernijim istraživanjima gdje je medijan vremena prije prekidanja iznosio tek 11 do 18 sekundi)
Paradoks moderne medicine, iako svi priznaju da je razgovor s pacijentom najmoćniji dijagnostički alat, liječnici u praksi pacijentu rijetko daju priliku da svoju priču ispriča do kraja
Najviše cijenimo dijagnostičare pa kirurge. 👍
