Neobični hobiji: probao sam Cobol

 Ti si isti ko moj stari, pa počne nabrajat čime su oni za njegove mladosti sušili i dimili, drvoredi svega i svačeg, pa ga pitam - a di su ta stabla, što nismo posadili mi nešto, pa me stera u materinu. :D 

Dalje, nemam voćki jer su stariji susjedi koji imaju voćke, kao hobi prešli na 100% autarhičnost (imaju i solare i kompost) pa suhe klade za loženje nema u krugu 1km, a da nije u njihovim spremištima za drva. Mi smo prestali ložiti prije dvije godine, pa se za preostala drva napravila "Sothesby" licitacija jedno nedjeljno jutro. Očistili dvorište i spremište za drva kao horda pomahnitalih dabrova. 

Tako da imam 1 i pol kladu hrasta koju evo sječem već 3. put za dimljenje i mogu reć da je odlično.

Velik dio Amerike inače dimi na hrastu. 

Pitao sam starog hoće li ić pitat susjeda za komad trešnje, pa je rekao da ga je zadnji put udavio nekom pričom, tako da eto - hrast.

 Mala ispravka, moja rodbina sa ćaćine strane su generacijama bili seljaci i drvodjelje/tesari (iako je on 3. generacija inžinjera/električara), ja nisam ni seljak ni električar već samo seljačina. A očito se ni od gena drvodjelje nije uhvatio korijen.

-take one to know one.. pa se ja kao čoban, (običan domesticus, lat.nomen, uličnim šetačima znan kao belgijski ovčar) pridružujem, kroz obiteljsko ime (gens) koje je već izgubilo značenje, kao seljačina al' stručan-specijaliziran!! :) ne neki običan ili pejorativ seljo ..

-e da.. dimljenje.. treba za to imat volje-želje, vremena.. ne radi se to za novac, to se radi za ekipu, za sebe i sebične potrebe.. nešto što smo dijelom već zaboravili, no povremeno eto, pojavi se.. šteta, no da je često ne bi bilo ono nešto-posebno, kvaka22..