Jedna zanimljivost. U zrakoplovce su tada išli biciklisti i motociklisti, jer je najvažnija stvar bila održati ravnotežu u zrakoplovu. Motori su bili slabi, pa je najmanji zapuh vjetra mogao prevrnuti zrakoplov. Pri htvatski letač Novak bio je vrlo povućen čovjek.
mnogo mudrosti,mnogo jada...što više znanja, to više boli.
e kume, treba 'angar opiturat, bar dvi ruke...
2017. pokušao sam doći do više informacija o ovom događaju i Slavoljubu Penkali. I naletio na zid. Google i svi ostali imali su tako bijedno malo informacija da je to bila teška sramota. Slučajno sam naletio na knjigu Zračne luke Zagreb u kojoj je u prvom dijelu sve bilo detaljno opisano. Nažalost, tu knjigu više nemam.
A jesi nabavio ovu knjigu?
https://antikvarijat-studio.hr/posrtanje-u-nebo-proizvod-24076/
https://antikvarijat-biblos.hr/posrtanje-nebo-proizvod-27789/
Nisam. Hvala na linkovima!
Ima jedna jako dobra knjiga na tu temu:
Boris Puhlovski, Hrvatski Ikar. Uspomene prvoga hrvatskoga zrakoplovca Dragutina Novaka, Alfa, Zagreb, 1995. (180 str.).
Vidio sam je na knjižnim štandovima, a vjerojatno se može naći u antikvarijatu.
letjeli su hrvati (na sve strane) još 1493. (godinu nakon kolumbova desanta na ameriku), tijekom i poslije bitke na krbavskom polju. izvadak iz tadašnjeg "noćnog lista" (brejking njuz!, preneseno iz "sumračnog glasnika"):
"Ismail-beg je oko tisuću najiskusnijih konjanika formirao u klin i poveo u juriš na slabo opremljene prve redove hrvatskog pješaštva. Pod udarcima kopita podigao se strahovit oblak prašine, pa branitelji nisu mogli procijeniti koliko Turaka u napadu ima. Kad se postrojba približila, pokazalo se, na sveopće zaprepaštenje, da su Turci teško oklopljeni kacigama i kirasama, te naoružani helebardama. Udar je bio žestok, ali nakon početnog šoka hrvatske snage su se konsolidirale i počele odbijati turski napad. Međutim Ismail-beg je po planu naredio povlačenje svojih ljudi.
Mamac je uspio iznad svih očekivanja. Ponesene iluzijom da dobivaju bitku, hrvatske pješačke postrojbe su se dale u potjeru za Turcima. Kako zapovjednici nisu uspjeli održati preglednost i disciplinu, jedan po jedan naredili su potjeru, kako bi se održala kakva-takva kompaktnost vojske. Uskoro je cijela vojska bila za petama Ismail-begovim mamcem. Kad su i posljednji branitelji protrčali pokraj šume u kojoj je bila zasjeda iz nje su izjahali Mehmed-begovi konjanici i uz divljačke povike udarili na začelje. U istom trenutku, prva turska postrojba manevrirala je udesno i tako oslobodila put za glavninu s Jakub-pašom na čelu, koja je već jurišala prema naprijed. Udar glavnine bio je iznenadan i silovit. U hrvatskim redovima nastali su sveopća pomutnja i šok, koji su se pojačali kad je Ismail-beg napravio još jedan manevar i udario hrvatsku vojsku s lijeva. Kako je s desne strane bile rijeka Krbava, Hrvati su se našli u potpunom okruženju.
Mnoge postrojbe pružile su ljuti otpor, ali on nije dugo trajao. Slabo opremljeno pješaštvo teško je dolazilo do izražaja, gaženo kopitima turskih i hrvatskih konja, a feudalna konjica, znatno teža od turske, bila je prespora za efikasni protunapad. Neki su knezovi pali već na samom početku bitke, a kada je poginuo Ivan Frankopan nastala je panika. Ubrzo je, pavši s konjem, zarobljen ban Derenčin. Osim njega zarobljeni su i knezovi Nikola Frankopan Tržački i Karlo Gusić, a Bernardin Frankopan spasio se bijegom. Bez zapovjedništva ostatak vojske dao se u bijeg u kojem je dio posječen ili zarobljen, a dio se utopio u rijeci. Navodno je od više od deset tisuća vojnika preživjelo svega dvije stotine. Turski gubitci su oko 1.000 vojnika."
dakle, kao što vidimo, turci su već u prvom poluvremenu poveli s 0:1, usprkos nama domaćem terenu i publici. utakmica je završila s 0:2 za tursku a selektor reprezentacije derenčin neuspjeh pravda nedovoljnim poletom u domaćim redovima. igrač utakmice: jakub-paša.
