Programiranje u C++-u - pitanja i odgovori

Mislim da vam neće dati zadatak iz meni i njemu poznatih razloga :D ... Inače, koristi Switch i Case, puno elegantnije... I ne možeš koristiti a, b, c, d, bla bla, moraš baš ići na 1, 2, 3, 4, itd, itd... Tu ti pomaže Case... I nemoj sve konvertirati u minute, koristi naš Time Format, svejedno ti je, lakše čak...

nije, ne mozes onda mnozit sa int-om kasnije

ma necu ga rijesit i bok, kad sam slozio sve if-ove za jednu liniju unosa imao sam preko 400 linija, znaci ukupno oko 1500 linija if-a, drugacije ne znam rijesit.

odnosno dalo bi se to kad bih znao konvertirat const char (A) u int odnosno pridruziti char nekom intu

Kada s Caseom zamijeniš 1 sa 9, onda možeš... Inače, ja sam ga riješio uz pomoć drugog fakultetlije u domu (FER, računarstvo, programsko inženjerstvo), pokazao mi je neke svoje skripte s faksa i uputio kako da riješim te sam čak i shvatio način na koji to treba uraditi... Ukupno 59 linija koda...

Evo vam zadatak, imali smo isti...

Mora biti u formatu x, y, z ili x,y,z...

Edit: Sklonjeno rješenje zbog kojekakvih prigovora.

Očito nisi upoznata s načinom rada ovdje: pomoći ćemo ti ako si sama sebi voljna pomoći. Nisi napisala što ti je problem u ovom zadatku tj. dokle si stigla i gdje si zapela. Gdje je code onoga što si do sada napravila?

Poprilično neozbiljan nastup nekoga tko se tobože sprema za ispit.

Radim program koji generira ždrijeb za utakmice. Dio koda čiji mi je rad nejasan je ovaj:

while(check == 0) {
   for(i=0; i<(broj-1)*2; i++) {
      printf("%d. KOLO:\n", i+1);
      for(j=0; j<broj/2; j++) {
        a = j;
        do {
           prvi[j] = rand() % broj;
           drugi[j] = rand() % broj;
         } while(prvi[j] == drugi[j]);

         for(k=0; k<j; k++) {
            if(prvi[k] == prvi[j] || drugi[k] == drugi[j] || prvi[k] == drugi[j]
             || drugi[k] == prvi[j] || *(tab+prvi[j]*broj+drugi[j]) == 1) {
              j--;
              break;
           }
         }

         if(j==a) {
           printf("%d - %d\n", prvi[j], drugi[j]);
           *(tab+prvi[j]*broj+drugi[j]) = 1;
         }

         check++;
         if(check > 1000) {
           for(i=0; i<broj; i++) {
              for(j=0; j<broj; j++)
                 *(tab+i*broj+j) = 0;
            }
            check = 0;
            break;
         }
      }
      if(check == 0)
         break;
      printf("\n");
   }
}

- polja prvi i drugi označavaju domaću i gostujuću momčad

- varijabla broj je broj momčadi za ždrijeb

- polje tab, veličine broj*broj je prije petlje ispunjeno nulama i kako se neki par izvuče, tako se na pripadajuće mjesto u tablici mjenja u 1

- varijabla check služi za slučaj da u nekom kolu ostane još jedan par, ali su se oni već susreli u prošlom kolu. Zbog toga što su ostale samo dvije momčadi, nemoguće je dovršiti to kolo pa se cijeli ždrijeb briše i kreće isponova.

Problem je u tome što program ponekad ne prihvaća boldani uvjet (to pretpostavljam pošto treba otprilike 3x više vremena da se izvrši i s tim uvjetom nego bez), tj. redovito se događa da dobijem istu utakmicu u različitim kolima iz nekog nepoznatog razloga (???). Provjereno je da je polje tab ispunjeno nulama prije petlje, provjereno je da se polje tab mjenja u nule samo kad se ždrijeb briše, provjereno je da se polje tab pravilno ispunjava jedinicama. Kad se drugi put upiše ista utakmica, polje tab se ne mjenja (vjerojatno zato što je već upisana jedinica na tom mjestu).

EDIT: sve varijable su pravilno deklarirane i checku je pridružena nula na početku. Pseudoslučajni odabir je izveden pomoću timea, izvan ovog dijela koda.

Editor na forumu me opako zahebava s formatiranjem koda 

Sve su ti to jednostavne stvari, evo ono najosnovnije:

class Autobus
{
public:
    Autobus(); // podrazumjevani konstruktor
    ~Autobus(); // destrutor

private:
    char* ime; // podatkovni clnanovi klase
    char* tip;
    int brojSjedala;

};

Ovo je klasa Autobus, članove klase stavljaš pod privatne i javne, pod javne staviš one koje dohvaćaš iz vanjskog koda. Postoje podatkovni i funkcijski članovi klase, podatkovni su varijable, a funkcijski funkcije, odnosno metode.

Dakle, ovdje imaš podrazumjevani konstruktor, to je posebna funkcija koja služi za stvaranje objekta, i imaš destruktor - koji služi za uništavanje objekta, još imaš tri podatkpvna člana, koje možeš dohvatiti samo unutar klase.

Još ovdje moraš dodati konstrutor kojim postavljaš vrijednosti podatkovnih članova klase, dakle konstruktor koji kao funkcija ima tri argumenta koje u tijelu konstruktora dodjeljuješ podatkovnim članovima klase, a možeš i na donji način.

Autobus(char* ime, char* tip, int brojSjedala)

          : ime(ime), tip(tip), brojSjedala(brojSjedala) {};

Ajde lipo napiši taj konstruktor u kod, pa iz maina preko ovog konstruktora statički kreiraj objekt autobus1, ovako:

Autobus autobus1("Bananko", "Man", 89);

Još samo trebaš vidjeti jesi li dobro napravila, odnosno napisati funkcijski član DajPodatke, kojeg strpaš pod public i koji ispisuje podatkovne članove objekta.

Dakle:

void DajPodatke()

{

    cout<< ime << " " <<  tip << " " << brojSjedala << endl;

}

Pošto ćeš ovu funkciju strpati pod public članove klase možeš je pozvati iz maina preko objekta kojeg si kreirala.

autobus1.DajPodatke();

Daj cio kôd, a inače ti taj uvjet neće raditi, jer si napisao br_kol=22, umjesto br_kol == 22, zašto uvjek tu griješite...

Dalje, šta si htio dobiti sa ta dva uvjeta gdje provjeravaš pismeni ili usmeni, obadva su ti ista.

Ugl. daj cio kôd, pa ćemo vidjeti.

#include<iostream>
using namespace std;


int main()
{
    int brojKol = 22, pismeni, usmeni, kolokvij;
    if(brojKol==22)
    {
       cin>> pismeni;
       cin>> usmeni;
       if(pismeni<6 || usmeni<6)
       {
          cout<< "Pali ste" << endl;
          kolokvij = 0;
       }
       else
          kolokvij = pismeni + usmeni;
    }
   
    return 0;
}

Ovo radi.

Pod private se stavljaju članovi klase za koje ne želiš da korisnici koji koriste klasu imaju pristup njima, da ih ne bi mjenjali, kad staviš pod public imaš tom članu pristup preko instance klase, odnosno objekta, to je ono što su te učili kao jedno od načela OOP - enkapsulacija.

Skrivanje podataka je jedno od 4 svojstva C++a. Iz nekog razloga možda ne želiš dati direktan pristup nekoj varijabli u klasi pa ju postaviš kao private tj. za nju napraviš javne get i set metode koje pristupaju tom članu. Npr;

#include <iostream>
using namespace std;

class Sat{
    private:
       int sec, min, sat;
    public:
       Sat() : sec(0), min(0), sat(0) {}
       void setSec(int sekunde){
          sat = sekunde / 3600;
          min = (sekunde - sat * 3600) / 60;
          sec = sekunde % 60;
       }
       int getSec(){
          return sat * 3600 + min * 60 + sec;
       }
       void ispis(){
          cout << sat << ":" << min << ":" << sec << endl;
       }
};
int main(){
    Sat Budilica;
    Budilica.setSec(4000);
    Budilica.ispis();  // 1 sat, 6 min i 40 sec
    cout << Budilica.getSec(); // 4000
    return 0;
}

Sada bi bilo pogrešno dati direktan pristup članu 'sec' unutar funkcije main jer bi ostale članske varijable (min, sat) ostale nepromijenjene u slučaju da su sekunde veće od 60. Zato je sada poželjno zabraniti direktan pristup tim članskim varijablama već im pristupati isključivo preko get i set metoda koje će se pobrinuti da sve članske varijable budu inicijalizirane kako treba.

Ne pišemo zadaće. Pogotovo ne petkom.

Ali ako si napisao nešto koda i zapeo, postaj ovamo pa ćemo ti pomoći.

Genijalac s V. ili XV.? Nadam se da si svjestan, da neke skole nisu jos imale 1. kolo...

ovako sam nesto radio al ne ide nikako 

int main()

{

float a1=0, a2=1, n=1;

while (n<10000)

{

n++;

a1=a1+a2;

a2=a2+a1;

cout<<a1>>endl;

cout<<a2>>endl;

}

system PAUSE.......

A sad?

#include <iostream>
#include <cstdlib>

using namespace std;

int main()
{
    float a1=0, a2=1;
    int n=1;
   
    while (n<10000)
    {
        n++;
        a1=a1+a2;
        a2=a2+a1;
        cout<<a1<<endl;
        cout<<a2<<endl;
    }
   
    system("pause");
    return 0;
}

Ali ne kužim što bi to trebalo raditi...

EDIT: sad vidim, evo ti na što je floki mislio:

#include <iostream>
#include <cstdlib>

using namespace std;

int main()
{
    int prvi=0, drugi=1, suma=0, n=1;
   
    while (n<10000)
    {
        n++;
        suma=prvi+drugi;
        prvi=drugi;
        drugi=suma;
        cout<<drugi<<endl;
    }
   
    system("pause");
    return 0;
}

Btw. ne razumijem toliku fascinaciju floating point tipom, kada sam ja počinjao s programiranjem integer mi je bio puno prirodniji jer nije bio sklon "mušicama" kojima je float sklon, a koje ja tada nisam razumio. :S