Suicidalne osobe

Pozz ekipa! Dosta sam vak upoznao forum, pa znam da ima dosta forumasa koji bi cak i mogli znat kj napravit. Znaci, da skratim pricu, morio bih sto manje offa sto vise zapravo konstruktivnih odgovora... Ugl ima ta zenska, koja zbog obitelji prijatelja decka i nekih likova iz kvarta koji ju zajebavaju kljuka tablete, nazalost mogu i potvrdit.. Nego od svih psihica i osoba koje imaju too much slobodnog vremena nasla je mene kao tu osobu kojoj ce pricat ko sto kako i zasto i sad mene zanima kak bi vi odgovorili nekoj osobi koja vam kae da se trpa tabletama nezna ni kojima i trazi vas za savjet? Ni ja iskreno neznam pa eto pitam vas, mozda i bude neceg pametnog

ženska samo pažnju privlači, ko stvarno hoće umrjet ne priča okolo i radi to puno vještije

Budući da tražiš ozbiljan odgovor,prirodno bi bilo da ti prvo postavim protupitanje - imaš li ti volje da ti toj osobi pomogneš?

E sad,bez obzira koji odgovor bio,suicidalne osobe trebaju potražiti pomoć psihijatra,bez obzira na to jeli to čine zbog pažnje ili stvarno imaju problema.

Uzimanje tableta u ovakvim slučajevima je preporučeno kada je to uzimanje kontrolirano od liječnika jer u slučaju da nije,može doći do ozbiljnih problema (npr. u uputstvima za Zoloft (sertralin) se u slučaju prekoračenja doze "preporuča" pozivanje Hitne).

Na tebi je zadatak kao ljudskoj osobi,bez obzira dalo se to tebi ili ne jer jbg nekad se nesto jednostavno treba napravit, da ti tu djevojku nagovoris da potrazi pomoć.Trebaš naći balans u tome,ako si prepasivan neće te shvaćati a ako si pre agresivan možda se udalji od tebe i uništi si život.

Ako imaš volje i snage da pomogneš toj djevojci,najbolje češ to napraviti ohrabrenjem i lijepim riječima (nipošto ne koristiti pristup "Što se žališ,nekome je gore"),zapamti da ti nisi profesionalno obrazovana osoba (disclaimer-ne nisam ni ja) i da je najbolje da neke stvari ostaviš ljudima koji su obrazovani za to.

Ako nemaš volje,a iskreno se nadam da nije tako,onda najmanje što možeš napraviti je poslati je u psihijatra i polako se udaljavati od te osobe.

Uvijek mi je drago pomoći,ako imaš ili budeš imao još kakvih pitanja,slobodno se javi na PP.

Imao sam frendicu koja je sad nazalost pokojna , druzili smo se kao djeca . Isto tako se kljukala svakakvim tabletama i cak je jednom imala napad ispred kluba jer je mjesala tablete i alkohol . Svi su govorilli da to radi da bude u paznji i nitko joj nije pomogao . Mi smo se prestali druziti aktivno tako da nisam znao tocnu situaciju al sam znao cut svasta o njoj . Da je u komuni ( bila je ) itd , ona je nastavila sa sranjima i kljukanjem tableta . Nazalost jedan dan sam saznao da se ubila tj objesila , nisam vjerovao al nazalost to je istina bila . Vlastita majka ju je nasla u njihovom stanu . Jos dan danas se sjecam toga sprovoda i ostao mi je u pamcenju , jako ruzno je bilo vidjeli toliko mladih njenih prijatelja na njezinom sprovodu , mozda joj je netko mogao pomoci ali nitko ju nije shvacao ozbiljno . 

Ako imas priliku pomoci curi , pomozi joj . 

Sad ću napisati nešto o ćemu uopće ne volim pričati, ali pošto je situacija takva...

Uglavnom, i ja sam bio depresivan i suicidalan kroz jedan period svog života.

Radilo se o zadnja 2 razreda osnovne škole, i čitavoj srednjoj školi. Bila je riječ od verbalnom i fizičkom maltretiranju od strane ''kolega'' iz razreda. Govorim o puno načina na koji su me maltretirali (period iz osnovne škole); Bio sam ponižavan, popljuvan (doslovno), pretučen (govorim o lomu ruke) i masnicama po čitavom tijelu kroz zadnje dvije godine osnovnog školovanja...

U razredu je kružila takozvana knjiga, u koju su ''popularni'' klinci pisali sve i svašta o klincima koji nisu bili na njihovom... ajmo reći nivou. U toj knjizi su bile uglavnom gluposti, ali i par stvarno okrutnih stvari.

Poput komentara na moje krpane i lijepljene tenisice, staru odjeću, zvali su me ciganom i šiptarom i to je ostavilo dubok trag na meni. 

Moji roditelji su taman tad ostali bez posla i teško smo živjeli, pa nisam mogao (ni želio) ići na ekskurziju krajem osmog razreda. Naravno i na račun toga je bilo svega...

Moji roditelji su se borili svim snagama da me sklone iz tog razreda, žalili se ravnatelju, pričali sa roditeljima tih klinaca, ali ništa nije koristilo.

Za ovaj dio sam imao snage napisati, a ima još toga ali jednostavno ne mogu to podijeliti u ovom trenutku.

Došao je kraj osnovne i početak srednje škole, mnogi bi rekli novi početak i zaborav na prošla događanja.

U startu je i bilo tako, stekao sam nove prijatelje i bilo je super u početku. A onda se jedan od tih klinaca iz osnove prebacio kod mene u razred. Brzo nakon toga sam opet ostao sam protiv svih.

Fizičkog maltretiranja je bilo, ali i psihičko nastavlja. Pad samopouzdanja, gubitak povjerenja u ljude (koje osjećam i skoro 5 godina nakon završetka srednje), i u jednom periodu napadaji agresije i fizički napadi na kolege (uslijed verbalnih provokacija).

Upisao sam boks jer sam osjećao potrebu da zaštitim sam sebe, međutim ni to nije pomoglo. Radi fizičkih konflikta i prijetnji su me poslali kod psihijatra (koji je zaključio da sam 100 posto normalan).

Na kraju sam od žrtve postao taj koji vrši teror, prema riječima veoma cijenjenog ravnatelja koji je jedva završio osnovu školu, i još bolje cijenjenog školskog psihologa (čitaj zanimanje na kojem sviraš kurcu 8 sati i piješ kavu).

Bio sam nemoćan i na rubu psihičkog sloma, te sam pokušao izvršiti samoubojstvo.

I na kraju jedina stvar koja je pomogla je bila promjena sredine. Odselio sam se, prvo u drugu državu, pa zatim u drugi grad u ''lijepoj'' našoj.

Upoznao skroz nove ljude, počeli su izlasci, druženja, djevojke i život je krenuo na bolje. Ostavio sam taj ružni period svog života iza sebe i napokon krenuo ispočetka.

Nekad dođem kod roditelja u staro mjesto, čak i sretnem nekog od tih ''kolega'', i bude mi drago kad čujem da su oni propalice, a ja sam ostvario neki uspjeh u životu.

Moja poanta; budi uz tu curu, jer očigledno nema nikog drugog i pomogni joj da se riješi tih ''prijatelja'', dečka i ostalih ljudi koji joj ne donose niti će joj donijeti dobro u životu.

Upravo joj to i treba, još jedan koji će ju odjebat. 

Sve ovisi koliko ti ona znači u životu. 

Očito si jedina osoba s kojom se osjeća kolko tolko normalno. Okružena je, situacijama i stvarima koje ju čine depresivnom

te ju za početak pošto nije spremna za profesionalnu pomoć, pokušaj odvojit od istih.

Ako si joj jedini prijatelj, neka ti postane najbolja prijateljica. Posveti joj se. Idite se šetat, na planine svejedno. Opet, koliko ti je stalo da joj pomogneš.

Mnogi ljudi depresiju shvaćaju olako, kao potištenost u najboljem slučaju ali ona je teško psihičko stanje. Gubitak racionalnosti. 

 Uspjeti u životu danas znači vratiti se u staro mjesto i biti sretan što drugim ljudima ide lošije već tebi.

Postao si jedna od onih osoba koje si mrzio i koje su te činile jadnim. Čestitam.

Krivo si me shvatio,ovo sam napisao u slučaju da OP ima iz nekog razloga previše sranja u svom životu ili nešto i jednostavno ne želi/ne može se baviti problemima te osobe.

Osim toga i sam sam rekao da joj treba pomoći,kao ljudska osoba.

Što se tiče psihijatara,slažem se da su ovi državni pomalo za k. ali to je više zbog prenapučenosti sustava.Što se tiče tableta one bi više trebale biti (po mom mišljenju) nešto što će ti pomoći da se uzdigneš,ali ćeš ih naravno kada dostigneš neku visinu odbaciti.Psihijatri su dobri kod reguliranja unosa tableta (ali ne i kod vremenske dužine uzimanja jer je zdravstvena politika u nas vječno nekoga držati na tabletama jer je to jeftnije od nabavljanja više psihijatara).Nakon nekog vremena osoba treba raširiti krila i početi sređivati svoj život,a dobri prijatelji su najbolji temelj za to.Da oprostite na izrazu,jebo ti život u kojem svaki dan moraš popiti jednu tabletu kako bi normalno funkcionirao.To ne bih poželio ni najgorem neprijatelju.Sam sam pio Zoloft jedno kratko vrijeme (2 mjeseca),ne zbog depresije nego zbog toga što sam 'ekstremno emocionalan' i znam par ljudi koji ga piju ili su ga pili iz različitih razloga.Istina je da nikad ne biste rekli na tim osobama da to uzimaju...

Privatni psihijatri su izrazito skupi i neki nemaju novca za to i zato ljudi trebaju bit potpora drugima i jednostavno ne bit zlobni debili.

Prvo - kolko je stara?

Poznavao sam (i jos poznajem) dosta cura koje su suicidalne , rezu se itd. pa ti mogu rec da o pristupu ovisi to kolko je ona u glavi odrasla.

Najbolje bi bilo je uputit na to da potraži stručnu pomoć, ali to treba izvest spretno,jer ako joj kažeš "odi psihiću" samo bi mogao pogoršati stvar. Btw. ponekad i samo slušanje može pomoći više od bilokakvog savjeta.

I također kada si s njom pokušaj je odvratiti od crnih misli, nek bude sretna.

Zaboga, kao da ne razumijete da je gospođica opisana u uvodnoj riječi najobičnija attention whore (iako je izraz pomalo pogrdan, nije mi cilj ni namjera uvrijediti dotičnu) koja svim silama želi da je se doživi u društvu. Iz tog položaja u svojoj društvenoj grupi proizlaze svi njeni problemi, čak možda i depresija s kojom se tu vrlo olako koketira. :)

 Kako je prepoznati se u drugoj osobi i registrirati se na forum samo da možeš napisati da si bolja od nje? :)

 Jedini znanstveni članci koje korisnici ovog foruma čitaju su moji postovi u temi Friendzone klub. :)