Brkaš lobiranje i korupciju.
Brkaš lobiranje i korupciju.
Svi brkaju a ponekad i odgovaraju...
C64/TurboModul-OpenSourceProject.org.cn.部分作品为网上收集整理，供开源爱好者学习使用
Brkaš lobiranje i korupciju.
Svi brkaju a ponekad i odgovaraju...
Mišljenje prosječne osobe o lobiranju je obično negativno, iako je to normalni poslovni proces.
Lobiranje nema veze s korupcijom. No ako u lobiranju dođe do podmićivanja u svrhu davanja lažnih rezultata, to nije lobiranje već klasična korupcija.
Lobisti ne potkupljuju donosioce odluka već ih informiraju.
Lobisti su vani jako cijenjeni, kod nas ne smiješ ni reći da si lobist. 
Kao da čitam dnevnik malog Perice.. nije šija nego vrat. Točno. Lobiranje je unutar zakonskih normi dok korupcija nije. Kao vožnja dopuštenom brzinom ili preko.. a zaključak je? Korupcija postoji dok je samo stvar naziva ili dokaza u sudskom postupku .. itd. Štoviše... Čak i kad je ne možemo dokazati to ne znači da ne postoji mada je pravno to tad upravo tako.
C64/TurboModul-OpenSourceProject.org.cn.部分作品为网上收集整理，供开源爱好者学习使用
Kao da čitam dnevnik malog Perice.. nije šija nego vrat. Točno. Lobiranje je unutar zakonskih normi dok korupcija nije. Kao vožnja dopuštenom brzinom ili preko.. a zaključak je? Korupcija postoji dok je samo stvar naziva ili dokaza u sudskom postupku .. itd.
Razlika je ogromna.
Brkaš lobiranje i korupciju.
Ne postoji propisana vrsta i stupanj naobrazbe da bi netko bio lobist - pa tako osoba A kaže osobi B, koja je lobist, da je npr. dobro piti Domestos kao preventivu od korone, a osoba B orno prione na posao lobiranja. Referiram se na onu Trumpovu epizodu kad je upitao da li bi možda bilo dobro piti dezinficijens - Trumpa nitko (pretpostavljam) nije izlobirao, radi se o elementarnom neznanju, ali Trump je tip čovjeka koji je lako mogao postati lobist da su se malo drukčije posložile karte. Jedan neznalica ide informirati drugog koji također ne zna sve informacije. Zašto su uopće lobisti tako dobro plaćeni kada i njihove mušterije jednako kao i Joe iz Arkanzasa mogu poslati pismo svojem zastupniku?
Brkaš lobiranje i korupciju.
Ne postoji propisana vrsta i stupanj naobrazbe da bi netko bio lobist - pa tako osoba A kaže osobi B, koja je lobist, da je npr. dobro piti Domestos kao preventivu od korone, a osoba B orno prione na posao lobiranja. Referiram se na onu Trumpovu epizodu kad je upitao da li bi možda bilo dobro piti dezinficijens - Trumpa nitko (pretpostavljam) nije izlobirao, radi se o elementarnom neznanju, ali Trump je tip čovjeka koji je lako mogao postati lobist da su se malo drukčije posložile karte. Jedan neznalica ide informirati drugog koji također ne zna sve informacije. Zašto su uopće lobisti tako dobro plaćeni kada i njihove mušterije jednako kao i Joe iz Arkanzasa mogu poslati pismo svojem zastupniku?
Točno tako.
Za lobiste ne postoji "škola", ali postoji krug ljudi (koji se u startu da poboljšati visokim obrazovanjem) te donekle iskustvo u struci.
Trump je dobar primjer - kao lobist, srećom je predmet smijeha (iako je nesumnjivo moguće da su ga neki i slušali u svemu). No da ga je Domestos (ili tko to već proizvodi) platio da to kaže, bio bi kriminalac.
Zato se i kod nas već duže vrijeme predlaže zakon o lobiranju, iako je to teško staviti na papir zakonodavcima.
Ne, tvrdiš da su ilegalni postupci lobiranje.
Lobisti ne potkupljuju donosioce odluka već ih informiraju.
Lobisti su vani jako cijenjeni, kod nas ne smiješ ni reći da si lobist.
Cilj lobiranja je uvjeriti donosioce odluke da donesu odluku koja odgovara zainteresiranoj strani. Da nije moguće neobjektivnim informiranjem utjecati na donosioce odluke, lobisti ne bi ni bili na cijeni.
Dakle, samim time je jasno da je cilje lobiranja dovesti do donošenja odluke do koje objektivnim sagledavanjem podataka ne bi došlo, a razliku u odnosu na mito jest samo u sredstvu - cilj je isti.
Lobisti ne potkupljuju donosioce odluka već ih informiraju.
Lobisti su vani jako cijenjeni, kod nas ne smiješ ni reći da si lobist.
Cilj lobiranja je uvjeriti donosioce odluke da donesu odluku koja odgovara zainteresiranoj strani. Da nije moguće neobjektivnim informiranjem utjecati na donosioce odluke, lobisti ne bi ni bili na cijeni.
Dakle, samim time je jasno da je cilje lobiranja dovesti do donošenja odluke do koje objektivnim sagledavanjem podataka ne bi došlo, a razliku u odnosu na mito jest samo u sredstvu - cilj je isti.
Paaaaaaa... Krivo.
Ali dobro, ostajte svi zajedno u uvjerenju.
Brkaš lobiranje i korupciju.
Jedno je lijepa riječ za drugo...recimo kao kurva i eskort dama
Ja rekoh
Ja rekoh
U stvari, jest (tj možda nije u nebitnoj Hrvatskoj, ali jest u puno bitnijem potrošaču nafte, USA):
https://www.nytimes.com/1969/01/11/archives/us-charges-auto-makers-plot-to-delay-fume-curbs-us-charles-plot-to.html
https://www.jstor.org/stable/41171960
Brkaš lobiranje i korupciju.
Jedno je lijepa riječ za drugo...recimo kao kurva i eskort dama
Ni približno.
U tvom primjeru prije namještanje komada frendu vs. prostitutka.
Brkaš lobiranje i korupciju.
Jedno je lijepa riječ za drugo...recimo kao kurva i eskort dama
Ni približno.
U tvom primjeru prije namještanje komada frendu vs. prostitutka.
Ti platiš "komadu" da bi je nagovorio da ide s frendom? Ili kakva je već metoda,
jer lobisti su prošle godine službeno, preko papira, iznad stola, dali 3,6 milijardi,
a neslužbeno se procjenjuje i 3-4 puta više (u USA)
Brkaš lobiranje i korupciju.
Jedno je lijepa riječ za drugo...recimo kao kurva i eskort dama
Ni približno.
U tvom primjeru prije namještanje komada frendu vs. prostitutka.
Razlika je u zakonskom okviru. Nešto kao bankarenje i lihvarenje.
Ja rekoh
Opet "bunio"? Nije tema jel se netko buni.
A štetni učinci olova bili su poznati - kako? Pa znanstvenim radom se došlo do toga. Danen je apsolutno u pravu kad kaže da u znanosti istina uvijek ispliva na vrh. Možeš potplatiti jednog, deset ili sto znanstvenika ali ne možeš ih potplatiti sve. Ono što se dobiva utjecajem na znanstvenike je vrijeme = novac.
Ako ćemo pritisak na znanstvenike gledati kao nekakav oblik korupcije onda postoje direktan i indirektan.
Direktan je kad netko financira unaprijed zacrtan rezultat istraživanja koji mu paše ili opstruira istraživanje i objavu rezultata koji mu ne pašu.
Indirektan način, tj. nekakva siva korupcija je ovo što je Danen (možda ne konkretno u njegovom slučaju) pisao o ljetovanju u Dubrovniku. Dakle jedna interesna skupina indirektnim putem daje novac znanstveniku. Taj znanstvenik je svjestan koji su interesi sponzora i svjestan da dogodine na ljetovanje može ići on, a može i netko drugi. Sve legalno.
Opet "bunio"? Nije tema jel se netko buni.
A štetni učinci olova bili su poznati - kako? Pa znanstvenim radom se došlo do toga. Danen je apsolutno u pravu kad kaže da u znanosti istina uvijek ispliva na vrh. Možeš potplatiti jednog, deset ili sto znanstvenika ali ne možeš ih potplatiti sve. Ono što se dobiva utjecajem na znanstvenike je vrijeme = novac.
Ako ćemo pritisak na znanstvenike gledati kao nekakav oblik korupcije onda postoje direktan i indirektan.
Direktan je kad netko financira unaprijed zacrtan rezultat istraživanja koji mu paše ili opstruira istraživanje i objavu rezultata koji mu ne pašu.
Indirektan način, tj. nekakva siva korupcija je ovo što je Danen (možda ne konkretno u njegovom slučaju) pisao o ljetovanju u Dubrovniku. Dakle jedna interesna skupina indirektnim putem daje novac znanstveniku. Taj znanstvenik je svjestan koji su interesi sponzora i svjestan da dogodine na ljetovanje može ići on, a može i netko drugi. Sve legalno.
Sve ovo oko cigareta, šećera i olova u benzinu je promijenjeno kad se financijski interes poklopio sa znanstvenim rezultatima...sve se znalo davno prije,
ali kad imaš npr industriju duhana koja je godišnje već u budžetu imala desetke milijardi dolara za odvjetnike i "svoje" znanstvenike, onda možeš
zavlačiti desetljećima, što se i desilo
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1470431/
Kako se to financijski interes duhanske industrije promijenio? Em su morali plaćati enormne odštete i odvjetnike o kojima pišeš, em se broj pušača, a time i prodaja, znatno smanjio.
Ni naftnoj industriji nije bilo jeftino prebaciti se na proizvodnju bezolovnog. Znači istina kad tad ispliva, ovi je samo usporavaju.
Ni približno.
U tvom primjeru prije namještanje komada frendu vs. prostitutka.
Ti platiš "komadu" da bi je nagovorio da ide s frendom? Ili kakva je već metoda,
jer lobisti su prošle godine službeno, preko papira, iznad stola, dali 3,6 milijardi,
a neslužbeno se procjenjuje i 3-4 puta više (u USA)
Ne, frend plaća cuge, klope, nekad i doživotno. 
Na stranu što neka lobiranja uopće ne traže financijske transakcije (politička, aktivistička itd.).
Isto tako, mislim da je ovih par milijardi jaaaako podcijenjeno...
Ni približno.
U tvom primjeru prije namještanje komada frendu vs. prostitutka.
Razlika je u zakonskom okviru. Nešto kao bankarenje i lihvarenje.
Otprilike tako.
Kako se to financijski interes duhanske industrije promijenio? Em su morali plaćati enormne odštete i odvjetnike o kojima pišeš, em se broj pušača, a time i prodaja, znatno smanjio.
Ni naftnoj industriji nije bilo jeftino prebaciti se na proizvodnju bezolovnog. Znači istina kad tad ispliva, ovi je samo usporavaju.
Npr Philip Morris se jednostavno u USA i većini zapadnih zemalja prebacio na, pazi sad, zdravu prehranu, vježbanje i slično.
Prodaju i promidžbu pušenja su pojačali u Africi i Aziji najviše, tj u dijelu svijeta gdje mogu nastaviti sa starim modelom...
tamo recimo činjanica što je "istina isplivala" ništa ne znači
Kako se to financijski interes duhanske industrije promijenio? Em su morali plaćati enormne odštete i odvjetnike o kojima pišeš, em se broj pušača, a time i prodaja, znatno smanjio.
Ni naftnoj industriji nije bilo jeftino prebaciti se na proizvodnju bezolovnog. Znači istina kad tad ispliva, ovi je samo usporavaju.
Npr Philip Morris se jednostavno u USA i većini zapadnih zemalja prebacio na, pazi sad, zdravu prehranu, vježbanje i slično.
Prodaju i promidžbu pušenja su pojačali u Africi i Aziji najviše, tj u dijelu svijeta gdje mogu nastaviti sa starim modelom...
tamo recimo činjanica što je "istina isplivala" ništa ne znači
Na to su bili prisiljeni. Jedna od najjačih svjetskih tvrtki danas nije ni u prvih 1000. Platili su milijarde odšteta i još toliko za odvjetnike, izgubili sve sponzorske ugovore... doslovno ih je znanost dotukla.
Da budam malo jasniji, jer ono što sam dosad napisao izgleda da nije dovoljno. Uzmimo hipotetski primjer. Znanstvenik dobije silne novce za objavi nešto, pogrešno i neistinito, utemeljeno na krivotvorenim podacima. I još farmaceutska tvrtka potplati urednika i recenzente da to objave. Odlično! No što se dalje događa? Taj rad čitaju drugi znanstvenici, pa onda nastavljaju istraživanje da njegove rezultate potvrde ili opovrgnu. Naravno, nitko ne može doći do istog rezulata jer je istraživanje krivotvoreno. Sada taj znanstvenik, radi sebe, mora braniti svoje rezulate, a napadati one prije objavljene. Na kraju se prvi, krivotvoremi rad citira uz kritički osvrt, ili se - jer je pogreška očita - ne citira uopće. Ne radi se o jednom istraživanju koje onda svi prihvaćaju kao članak vjere. Znanost ide dalje sve dok stvari ne istjera na čistac. U epidemiologiji vijedi nepisano pravilo da se nešto ne smatra kao "dokazano" dok nije potvrđeno trima neovisnim istraživanjima (drugi autori, druga eksponirana i kontrolna skupina). No i nakon toga se nastavlja istraživanje, i na kraju se rade metaanalaze. Gleda se u čemu se rezultati istraživanja slažu, a u čemu ne. Ono istraživanje koje je bilo potplaćeno (autori, urednik, recenzenti) posve se odbacuje iz analize kao kriva brojka. I što bi sad taj korupmirani znanstvenik imao od svega toga? Srušio bi si znanstveni ugled, ništa više. I još nešto: istraživanja otrovnosti olova, efikasnosti cjepiva itd. ne plaćaju farmaceutske tvrtke, ni izravno ni neizravno, nego se financiraju iz državnog budžeta, iz raznih fondova za znanstveni rad. U Njemačkoj, u Juelichu, postoji tako od države financiran isntitut koji se bavi samo ekotoksikologijom, dakle utjecajem industrijskih otrova na zdravlje. Istraživanja koja provede farmaceutske firme za sebe, često se ne objavljuju nego se smatraju poslovnom tajnom.
ovo je napisano u članku:
"U doba ove epidemije mnogo se piše i govori kako farmaceutske tvrtke potplaćuju znanstvenike kako bi mogle što bolje prodavati svoje cjepivo. Može li to biti?"
u praksi vidimo predviđanja znanstvenika koja se ne obistine, vidimo priče od dvije doze, vidimo najave novih sojeva koji će napadat mlade, najave o smrtonosnom četvrtom valu, strašenja još smrtonosnijim sojevim, priče kako ćemo cjepivom doseći imunitet krda. dakle, doslovna neodgovorna laprdanja bez trunke odgovornosti za izrečeno, a sve temeljeno na apsolutno ničemu.
imunitet krda se neće doseći jer i cijepljeni prenose virus. kakvo je onda to cjepivo?
učinkovitost cjepiva od samo 66%, uz najavu treće doze. sve na naš račun.
smrtonosni sojevi su izlazili jednom mjesečno, od britanskom do delta soja. od povećane smrtnosti ništa. laž.
valovi koji će pogoditi mlade? temeljem čega takvo predviđanje?
sav nabrojani narativ za posljedicu ima cijepljenje, a znamo tko zarađuje na cjepivu koje je samo 66% učinkovito, a dokazano neučinkovitije od vlastitog imuniteta za nerizične osobe. dakle, da, itekako imaju znanstvenici razloga da budu potkupljivi, da li jesu ili nisu ćemo saznati za koju godinu, a onda ćemo imati damage control članak kako i u svakom kukolju ima žita. ili obrnuto.
osim toga, pitanje s početka posta, farma industrija "potkupljuje" iliti lobira kod doktora da prepisuju njihove lijekove. jel ima budala koja vjeruje da doktor to radi besplatno ili je ipak stimuliran odnosno potkupljen?
danene, članak je nepotreban, loš i pokušava dokazati tezu da su znanstvenici nepotkupljiva vrsta ljudi, a zapravo i među njima ima postotno jednakog ološa kao i među građevinarima, prodavačima, vozačima tramvaja, ili nekom trećom ljudskom djelatnošću, you name it.
