Uf, dobro izgleda ovaj god mode na screenshotu. Sexy.
Liječe li se škampi i grgeči od depresije, prehlad
- poruka: 49
- |
- čitano: 8.498
- |
- moderatori:
vincimus
Uf, dobro izgleda ovaj god mode na screenshotu. Sexy.
to je ta blaga psiholoska prednost.
Srećom, nemam problema s tzv. cabin fever sindromom iako godinama živim sam. Čak mi je i bolje u vlastitom miru nego u open space uredu.
Srećom, nemam problema s tzv. cabin fever sindromom iako godinama živim sam. Čak mi je i bolje u vlastitom miru nego u open space uredu.
😂😂😂😂👍
Što se tiče psihofarmaka, oni imaju veliki problem s tzv. paradoksalnim reakcijama, a farmaceutske kompanije ne objavljuju oko 50% rezultata svojih istraživanja. Imamo li što bolje od njih? Kako u kojem slučaju. Ali svakako ih ne bi trebali ispuštati u biotope koji nas okružuju (bilo ispišavanjem, bilo neodgovornim bacanjem nepotrošenih lijekova).
Hm, meni je sve u kvartu udaljeno najviše deset minuta hoda, a delam od doma zbog zna se već čega...
vidimo na tvom niku i slici ispod zbog čega...
Touché
Al' istini za volju, account je već dosta star. Jebiga, nemam više 16, 17 godina pa ni nisam toliki "addict" kao nekad.
vidimo na tvom niku i slici ispod zbog čega...
Heh, mislim da si tek drugi lik na forumu koji ga je "dešifrirao".EDIT: Ustvari nisi, mislio sam na potpis.
Doma sam jer su nas sve potjerali, nije do mene.
No da svedemo sve na pravu mjeru. Psihičke se bolesti liječe lijekovima (psihofarmacima) i psihoterapijom (ne nužno psihoanalizom). Neki se poremećaji lakše liječe jednom, a drrugi drugom metodom, a često je najbolje kombinirati obje metode. Svaka je bolest različita, i svaki je pacijent različit pa je na liječniku da izabere najbolji pritup. No problem je u komociji, manjku sredstava (novca) i sl. Čovjek je recimo živčan. Može popiti apaurin, a može isto tako ići šetati, kopati u vrtu, nabijati vreću (da iskali bijes) ili otići u "sobu za samokontrolu" - kako to čine Japanci - pa u njoj bambusovim štapom udarati lutku direktora. No općenito govoreći psihoterapijski postupci su skuplji od lijekova jer zahtijevaju liječnika (psihoterapeuta), a i pacijentu uzimaju podosta vremena i novca. Zato se sve više liječnici oslanjaju na lijekove, ne zbog njihove veće efikasnosti. Slično je i s drugim bolestima. Lakše je popiti voltaren nego otići na fizioterapiju.
Psihoterapija traje i po 5-7 godina, prosjek je oko 5, nekada i vise, dok je u velikim gradovima, gdje su izvori stresa veci, prosjecno vrijeme stanovanja u istom stanu oko 1-2 godine (npr. za UK).
Sama ta cinjenica moze mjenjati navike kojima bi se smanjio stres - nije isto zivjeti preko puta Maksimira (ako pojedincu odgovara bivanje u prirodi) ili u zgradi gdje je za najblizi park potrebno odvojiti ssat vremena na prijevoz.
Pernar je tvrdio da šetnja šumom liječi depresiju, češnjak erektilnu disfunkciju, ulje od konoplje rak itd....a ne da možda mogu pomoći smanjiti simptome ili bolove (ako i to!).
Uuuu, ovo je zaje*ano - tebi stoji, a nijedna neće blizu...
Tako je. Kako ja kažem sam sebi, a sigurno i netko drugi ima takvo mišljenje - vječnost je realnost i osuđeni smo na nju. Uvijek ćeš biti svjestan sebe ili pak jednom nećeš nikada više - za vječnost. Pa sada se misli!
Mislim da su psihički problemi podjednako prisutni i u manjim sredinama, samo je stigmatizacija veća, pa nisu toliko vidljivi. Štef šuti godinama, a onda se jednog lijepog dana samo objesi na tavanu.
Pritisak (stres) stvaraju uglavnom drugi ljudi, mada je to ponekad i recimo zdravlje, neimaština ili osobne pogrešne odluke. U većim sredinama se lakše distancirati i mnogi mladi bježe u gradove upravo da se maknu od obitelji i sela koji u sve zabadaju nos. No onda se svojevoljno upletu u loše odnose, pa je tu i posao na kojem ne možeš birati suradnike, država u kojoj ne možeš birati zemljake, forum na kojem ne možeš birati forumaše...
A rijetko koga roditelji nauče kako se u životu postaviti prema pritiscima i problemima, kako si postaviti realne ciljeve, odabrati kvalitetno društvo, a ne podleći društvenom pritisku.
Uz to neki sretnici imaju biološke predispozicije, a neki proživljenu traumu. Ako imaš zlostavljača u obitelji ili bližoj okolini velike su šanse da nikad nećeš biti skroz svoj.
Istina, ali isto tako u manjoj sredini je lakše održavati kontakte s prijateljima, dok se u gradovima češće javlja osjećaj otuđenosti i usamljenosti.
Istina, ali isto tako u manjoj sredini je lakše održavati kontakte s prijateljima, dok se u gradovima češće javlja osjećaj otuđenosti i usamljenosti.
Meni je 8 sati na poslu i previše druženja s ljudima, iskreno. Jedva čekam doći kući i odmoriti se od toga . Zadnja stvar koja mi pada na pamet je da idem negdje ili da mi netko dođe u goste... za razliku od žene mi koja bi se mogla družiti s ljudima 24/7 valjda bez da joj dojadi.
Na poslu se družiš s ljudima s kojima se moraš družiti, a nakon posla s onima s kojima se želiš družiti. Naravno, uvijek možeš biti sretnik kojem se ta dva kruga preklapaju...
Na poslu se družiš s ljudima s kojima se moraš družiti, a nakon posla s onima s kojima se želiš družiti. Naravno, uvijek možeš biti sretnik kojem se ta dva kruga preklapaju...
Dosta smo bliska ekipa tako da su mi to praktički prijatelji/prijateljice s kojima se družim/smijem/raspravljam svakodnevno u svemu i svačemu - tako da imaš pravo, da.
Zanimljivo..
Pa javna je tajna da psihofarmaci, razni antidepresivi koje doktori i kod nas prepisuju kao bombone, vode ka smanjivanju libida, čak i ka impotenciji..
:-D
Koja "javna tajna" kad svaki lijek u uputama ima izlistane nuspojave, pa tako i psihofarmaci?
GlaxoSmithKline je upravo radi izostavljanja nekih nuspojava na svojim lijekovima pristao na rekordno visoku sudsku nagodbu od 3 milijarde USD.
https://www.justice.gov/opa/pr/glaxosmithkline-plead-guilty-and-pay-3-billion-resolve-fraud-allegations-and-failure-report
Tako da se ja baš ne bih 100% pouzdavao u to što tamo piše.