Black Myth: Wukong

kao kineski knock off god of war ;)

Probaj bez FG. Digni distance na najače sa FG ima tu lufta.

 Zašto ja imam 20 fpsa više od tebe a ti imaš brži gpu od mene? Zbog procesora?

 Pa da!

 Budem uskoro nek mu jos malo cijena naraste

Ne razumijem koncept ove igre nikako. Svakih 100 m je boss a između ima 3i po protivnika, ne mogu napredovati u skilovima nikako. Cilj je valjda izginit po 50 puta za proć svakog bossa?? 

Koje ste vi pahuljice. Igra vas pobjedi i plačete za easy modom. 

Ma mi samo ne dopuštano lijenim developerima da nam oduzimaju vrijeme. Mogli su staviti save prije bossa, ali tako ne bi mogli napisati da igra traje 100h ili koliko već. Od toga 40% prolaziš istu stvar. To je kao da snime film od 2h, a od toga 48 minuta koriste iste kadrove. Pitam se tko bi to gledao.

Pa skuži mehaniku igre onda. To i je predivno da ti bude challenging i da moraš mijenjati pristup, abilitije, skillove, koristiti potione.
Zato postoji ovakav žanr.

Jel' ima nešto što ti ne možeš, ne znaš i nisi predvidio? Uistinu si dosadan i nerviraš s tim preserom. Ja, ja pa ja, nije ni čudo što si toliko puta banan, iritiraš.

tko se sjeca nekih davnih vremena, dobro zna kakve su nekad igre bile - kratke i sadrzajno siromasne, ali igrale su se tjednima,mjesecima..... bas zato sto je trebalo svladati mehaniku, nauciti sto gdje smijes a sto gdje ne smijes. bez save game koji bi ti omogucio brz i bezbolan povratak na tocku gdje si izginio....

negdje putem igre su postale sve kompleksnije, sadrzajnije, vizualno mocnije, ali se svelo na povremeno stiskanje neke tipke, da se odrzi iluzija interakcije igraca s igrom.

rijetke igre danas imaju taj zdravi balans koji nudi j trazi obadvoje.

10-15 sati za prijeci neku single player igru je smijesno bas zbog te pojednostsvljenosti, gdje se igrac vodi za rukicu cijelo vrijeme i ustvari mu se ne dozvoljava da grijesi, kamoli da se te greske kaznjavaju.

10 sati nije bilo dovoljno za prijeci 2 levela u ghost 'n' goblinsima, ili slicnom arkaderu, da ne spominjem neke lucas arts i ine avanture i slicno... dok ne naucis.

Pa covjece znas gdje je sve otišlo kad ljudi ne igraju sami nego sjednu i gledaju nekog kako prelazi igricu LOL. I onda jos u moru interneta gdje imas svaki moguci tutorial i "how to" upute i dalje neznas kako se neke igre igraju.

Danas je bitno da se sklepa golema mapa i 70% nepotrebnog sadržaja i grind side questova, i uz kamilica gameplay da 150h doslovno trčih kroz mapu i misije bez potrebe za ikakvih skillom itd...

I onda kupe igru za koju ih navuce grafika pa se bune na sve živo jer ta igra nije mainstream, ima dušu i tijelo i sadržaj za koji moraš učiti i sam se trgnuti a ne da spustis difficulty do poda i na hack n slash princip bezidejno prospamaš kroz misije.

Uzmite svoje vrijeme proučite protivnika, ne žurite, svaki potez ima svoje vrijeme i odaberite combat equipment koji bolje leži protivniku, doslovno promjena oruzja moze znaciti easy ili hard playthrough kroz bossa. Također nitko vam ne brani da malo farmate experience na slabijim protivnicima i uz to si levelirate dodatno lika prije velike akcije 

Ajde da kao stari gejmer kažem svoje viđenje stvari. Najdraže akcijske avanture su mi stari Tomb Raideri od 1-4. To su igre po mom guštu, jer moraš naći riješenje problema, a ne izvježbati vještinu. Znači nekad, tijekom 90-tih su se igre bazirale na riješavanju problema bez skilla, što znači bez drilla. Skill ili vještina je nešto što se postiže dugotrajnim ponavljanjem i svakome je dostupno. Pitanje je koliko je osoba spremna uložiti vremena kako bi razvila skill. Ekipa koja igra soulslike igre se ponaša da je bolja od ostalih, a jedina razlika njih i ostalih gejmera je u uloženom vremenu, a ne inteligenciji. Ne budite smješni, niste ništa pametnije od ostalih gejmera.

U mom slučaju, ja ne igram soulslike igre jer smatram da ne poštuju moje vrijeme. Da imaju quicksave ili checkpointove prije važnih događaja, kao npr. bitke s bossom, vjerovatno bi odigrao. Ovako mi ne pada na napamet trošiti vrijeme trčeći od checkpointa do bossa svaki put kad umrem. Uzalud potrošeno vrijeme. To je jedina velika zamjerka uz drill koju imam na ovu igru i općenito soullike igre. Svijet i priča su mi zanimljivi i zbog njih ću vjerovatno odigrati igru, ali sa trainerom kad nađem neki dobar. Ako neko zna za trainer koji radi nek ostavi link.

S tim da treba naglasiti razliku u izradi igara između istoka i zapada, istok je uvijek forsirao drill.

Nemam ništa protiv da igra bude izazovna, odigrao sam valjda 500 igara do sada i sve sam ih prešao i svaka ima neku svoju logiku i način na koji se igra. Ovu igram već 20 sati i još uvijek ne kužim logiku igre (valjda je ovo neka istočnjačka gaming filozofija koja je meni potpuno nepoznata.) Dakle, kao i svaka normalna igra, kreneš sa laganim protivnicima ili questovima gdje igrač uči osnovne kontrole i mehaniku igre i polako dižeš težinu i složenost. Ovdje se prvih 10-ak minuta šećeš po rosnim livadama, bereš tratinčice i rokneš par neprijatelja sa jednim ili dva udarca i onda dođeš do prvog bossa koji te ubije čim te pogodi, a udarce lansira tolikom brzinom i agresivnošću da je to x1000 od bilo čega što si vidio dotad u igri. Obzirom da na raspolaganju imaš jedino neki bijedni štap i evade manevar igra te očito tjera da učiš poteze protivnika (pri čemu izgineš prvih 10-ak puta dok ovaj ispuca sav arsenal koji moraš naučiti) i onda ga moraš izbjegavati i mlatiti 10-ak minuta jer mu svaki tvoj udarac skine 0,01% healtha. I onda ga prođeš i opet par laganih protivnika pa opet boss još luđi od prethodnoga. Opet gineš, učiš poteze, mlatiš ga 10-ak minuta...i tako evo već 20 sati. Prošao sam valjda 20 tih bosseva i stvarno mi se čini da su vizualno i zvukovno prekrasan svijet (koji je vrlo ograničen i linearan) usrali sa neviđenim brojem bosseva i traćenjem vremena jer u biti nemaš previše mogućnosti za istraživanje i onda jedino što ti ostaje je provesti sate mlateći sa čudovištima svih vrsta. Balans težine protivnika je nepostojeći. OK, svi bossevi su pain in the ass i svi dosad funkcioniraju na isti princip ali u nekim dijelovima i ovi sporedni likovi su negdje prelagani, na drugim mjestima te dotaknu dva puta i mrtav si. Postave neke idiotske strijelce na krovove i ovi deru rafalno po tebi, a ti im ne možeš ništa jer moraš optrčati pola mape da im dođeš sa leđa i onda ih možeš napasti. Bilo gdje na rubu uzvisine ili platforme ne smiješ dovršiti light attack combo jer lik ode u provaliju svaki put...Ne pamtim da sam ovoliko uživao u igri i istovremeno se ovoliko živcirao.