Projekt, nedoumice!

Pozdrav decki,
Stvaram projekt, imam par nedoumica pa bih molio koji savjet.

Prvo da objasnim o cemu se radi...
Godinama se bavim sto harwerom sto softwerom i nedavno mi je sinula ideja koja je u svim segmentima ostvariva.
Problem je u tome sto nemam love za prototip i nikako za samu implementaciju iz tog razloga moram naci drugu stranu

koja bi financirala hardver i placala odrzavanje (sofwersko prvenstveno a i hardwersko "zamjena i sl...").
Uskoro cu potencijalnom financijeru projekta predstaviti ideju, nadam se vec sljedeci tjedan.

Imate li kakve sugestije za prezentaciju?
Jasno mi je da bi bilo korisno neke stvari potkrijepiti sa "hard fact´s" i u planu je navesti ih u samoj projektnoj
dokumentaciji, bi li bilo dobro imati je uz sebe tijekom prezentacije ili napraviti je nakon zelenog svijetla?

Jos jedna stvar koja me muci, placanje odrzavanja (hardwersko softwerskog rijesenja koje planiramo implementirati) Imam cifru koju sam mislio iznjeti a nisam siguran na cemu bi se ta cifra trebala temeljit!!!
1)Na broju radnih sati koje utrosim?
2) proizvoljna cifra?
3) nesto trece?
Pod dva mi djeluje narealnije iako pretpostavljam, bi u projektnoj dokumentaciji trebalo navesti koji su to troskovi?

Zahvaljujem decki na pomoci i savjetima

- naravno, četvrto. To je kombinacija navedenih, plus autor-copyright (umjetnički dojam, ono što si ti smislio 'now how', ne copy-paste). U suprotnom bi kuhar iz mcdonaldsa bio jednak francuskom šefu ili slika Picassa dječjim uradcima. Po istom kriteriju možeš (moraš) tražiti višestruko više od same satnice (satnicu možeš isplačivati codemankyju).

- jasno ti je da je finacijerov interes upravo suprotan, tj on bi taj dio kolača za sebe. Ostalo je tržište, cjenkanje. Koliko si dobar i tražen toliko ćeš izvuči (nakon krvavog cjenkanja) ako financijer može na tebi zaraditi više nego na drugom projektu. Teoretski bi podjela bila 50:50, realno može biti od 0-do-100 bilo koji omjer. Zapravo i država uzima svoj dio, proizvodnja (materijalni trošak-fixni trošak) itd.. pa se tad kolač dijeli na 3-4.. i više dijelova, približno jednakih. Upravo je fixni-materijalni trošak, jedini opipljivi-mjerljivi (matematički), porez je porez (relativan) dok su apetiti tvoji i financijera recimo jednaki samom trošku (u teoretskoj matematičkoj formuli). U toj formuli bi tebi išlo 25% prodajene cijene. Naravno, to nećeš dobiti, jer si anonimac, jer je financijer taj koji dikrtira uviejte... pa vidi što ti se isplati. Upravo zato starna cijena mora biti višestruko nabita. Pogotovo za soft projekte, jer moraš pokrivati tim prihodom idući period razvoja nekog novog proizvoda.. (uz podrazumijevane troškove održavanja).

-naravno, ako si mislio prodavati proizvod klijentima, direktno naplaćivati i tako se refinancirati.. da, to je OK, ali vjerojatno nisi do sad vodio firmu. Prva godina je lagana (oslobođen si raznih nameta..) i tad 50% firmi nestane jer su porezi i ostali fixni troškovi iznad prihoda. Pa ako je neka aplikacija-proizvod (samo za usporedbu, trenutno je fiskalizacija aktualna) recimo kao pc-kasa-printer-soft (OS-win-linux..).. dosta ih nudi free barem prvih nekoliko mjeseci ili ovu godinu, dosta je cijena oko 50-300kn mjesečno. Ako na temelju takve cijene isklaikuliraš prihod.. podsjetnik da ti trećina ode na porezna davanja, svoju polovinu će uzeti financijer.. ako si dobro izračunao i posao ide po planu, preživjet ćeš. Ali.. većina ipak propadne, jer konkurent može uvjek ponuditi nešto za kunu manje ili free... i od planiranog broja klijenata ti ostane jako malo, pogotovo u prvoj godini poslovanja jer nitko ne zna za tebe, nisi brand-ime, nisi poznat nikome (ni interesantan).

Da si nogometaš bilo bi isto pravilo, nepoznat=jeftin, poznat=skup, mada rade isti posao i trče po travi za svinjskom kožom...

Ideja... ideja je OK, ali se ne ostvaruju tako lako, tisuće ih pokušava, malo tko stvarno uspije. Sreća, veze, kvaliteta.. bilo što (kao pjevačica Zaza s pariških ulica). Financijer zato svoj novac ne da tako lako. Moraš ga 'namamiti' izuzetnim proizvodom, skoro kao kamen mudrosti i zaradom. Naravno, on nije naivan, naravno prvom prilikom će te eliminirati i preuzeti ostatak kolača za sebe. Svaki partner u poslu postane gori od konkurenta ako je pravi novac u pitanju. Pa nakon tog, razmisli, dali si toliko dobar ili je jednostavnije raditi za plaćicu i nemati tih briga ali ni takvog rizika. Zarada je uvjek proporcijalna profitu. Ako si profitom namamio financijera, tad se rizik možda isplati. Ako se nisi preračunao.... npr idejom da ćeš ti financijeru ponuditi npr 10-20% i da će on time biti zadovoljan. Tad zapravo tražiš banku.. on nije banka ni dobročinitelj.

Ako si cifre potrebne za posao (ili poželjne) dobio računanjem npr 100-klijenata (bilo koji broj), postavi si pitanje, što ako ih bude polovica tog broja (lako za višak).

-btw, za razgovor sa financijerom, postoji dress code, zlatni lanac-drogdiler, SUV-univerzalan lovaš, rolex-poslovnjak.. ako si žensko izbaci sise i nogu, ako si muško moraš imati čvrst stisak.. onaj tko plaća račun je uvjek u pravu, njegovi vicevi su najsmiješniji, ... tako to ide u postupku ulizivianja. Ponos ili svoje pravo lice privremeno pospremi dok ne uspiješ u biznisu.

Elaborati i poslovni (papirnati) planovi su za školarce, pravi poslovi se sklapaju uz janjetinu, kumstva, guženje... ovisi što je nekom od njih trenutno želja. TeamBuilding je samo jedan od naziva koji zvuči pristojnije, poslovni sastanak ili bilo koji drugi naziv se svodi na isto.

-To su sitnice koje te čekaju u poslu, još par savjeta, ne ulazi u cifre koje su iznad tvog ranga (osnovna mamilica, novac, jednako kao kod pecanja). Ako počneš izguraj do kraja.