Programiranje u C-u

onda možda bolje ovako:

for(int pokusaj = 0; (uneseniBroj != slucajniBroj); pokusaj++)

To je gore i napisano. Samo što je usput dodana varijabla koja broji pokušaje tako da se ne mora posebno pisati ispod petlje. Slično kao:

for(i = 1, fakt = 1; i < n; fakt *= i++); // računanje faktorijela

/* Napišite program koji učitava proizvoljan broj znakova, te ispisuje koliko ima slova, brojeva i ostalih znakova.
Kraj učitavanja niza određen je oznakom za prijelaz u novi red('\n').
Za unos znakova koristite funkciju getchar(),isdigit(),isupper() i islower, uključite biblioteku <ctype.h>*/
#include<stdio.h>
#include<ctype.h>
void main()
{
int slova=0;
int brojevi=0;
int ostaliZnakovi=0;
int znak;
puts("Unesite neki niz znakova:");
while((znak=getchar())!='\n')
{
if((islower(znak))||(isupper(znak)))
slova++;
else if(isdigit(znak))
brojevi++;
else
ostaliZnakovi++;
}

printf("Slova: &d\n",slova);
printf("Brojevi: %d\n",brojevi);
printf("Ostali znakovi: %d\n",ostaliZnakovi);
getchar();
}
Prepisao sam kod iz knjige i kada ga kompajliram ne javlja nikakvu gresku a kada unesem u program samo napise da je ostalih znakova 1 dok su ostali 0 ?

Ne znam gdje je greska.

/* Napišite program koji učitava niz od deset cijelih brojeva, te ispisuje samo one koji su parni. Ako u nizu ne postoji nijedan
parni broj,program treba ispisati odgovarajuću poruku.*/ Kako ovo boldano da ostvarim napisao sam da mi izbaci iz niza parne brojeve, kako da mi izbaci samo jednu poruku da u nizu nije paran broj uvijek mi izbaci vise poruka jer mi to nude po petljom for.

#include<stdio.h>
void upisi(int x[10])
{
    int i;
    for(i=0;i<10;i++)
      {
          scanf("%d",&x[i]);
      } 
}
void trazi(int x[10])
{
      int i;
      for(i=0;i<10;i++)
        {
            if(x[i]%2==0)
              printf("%d\n",x[i]);
        }
}
void main()
{
        int i,a[10];
        printf("Unesite 10 cijeli brojeva:\n");
        upisi(a);
        printf("Parni brojevi su:\n");
        trazi(a);
        getchar();
        getchar();

}

Jednostavno, u funkciji koja ti ispisuje parne brojeve samo u petlju dodas da broji koliko je parnih brojeva pronadeno. Ako na zavrsetku petlje imas nula parnih brojeva, tada ispisujes poruku da niti jedan paran broj nije pronaden.

Ovako:

void trazi(int x[10])
{
      int i, parni=0;
      for (i=0;i<10;i++)
      {
          if (x[i]%2==0)
          {
             printf("%d\n",x[i]);
             parni++;
          }
      }
      if (!parni)
         printf("Nije pronaden ni jedan paran broj\n");
}

EDIT: preduhitren

1. znakovni niz je znakovno polje.

2. znakovni nizovi se ne uspoređuju pomoću operatora == već znak po znak ili funkcijom strcmp(i).

Program učitava polje brojeva a zatim ga predaje funkciji getMinMax koja preko pokazivača (call by reference) vraća najmanji i najveći broj broj u tom polju.

Da, varijabla x ima svoju adresu u memoriji. Tu adresu je moguće dobiti sa &x.

Da, i pokazivač ima svoju adresu (pokazivač je ustvari brojevna varijabla, a broj koji sadrži je memorijska adresa). Njegovu adresu možeš dobiti sa &p, adresu koja je pohranjena u njemu sa p, a ono što se nalazi na adresi koja je u njemu pohranjena sa *p.

Da, ta se vrijednost tamo sprema.

Sa naredbom "p = &x;" u pokazivač p smještaš adresu varijable x. Pokazivač tada "pokazuje" na varijablu x. Reći da pokazivač pokazuje na neku varijablu je isto što i reći da je adresa te varijable spremljena u pokazivaču. Možda se pitaš možeš li broj 55 shvatiti kao adresu i natjerati pokazivač da pokazuje na adresu 55? Možeš, to radiš sa "p = x" (iako bi takvo što stvarno jako rijetko imalo smisla, jer u praksi ne znaš što će se nalaziti na kojoj adresi u memoriji).

Prvi ispis će dati 55 ("*p" znači "ono što se nalazi na adresi koja je spremljena u pokazivaču p; ili vrijednost varijable na koju pokazuje pokazivač p"). Drugi ispis će dati adresu koja je spremljena u pokazivaču (0xblablabl).

Hvala na objasnjenju, možeš li još samo ovo pojasniti "deferenciranjem pokazivača" jel to ovaj izraz p=&n;.

Rekao si ovo:

Pokazivači su također varijable pa i same svoju adresu. Na njihovoj adresi se spremaju adrese drugih varijabli.  Pokazivači   pokazuju na adrese, no deferenciranjem pokazivača se može doznati vrijednost na adresi na koju pokazivač pokazuje.

Sad me zanima kada napisem u kodu p=&x sada p pokazuje samo adresu od varijable   n, a da saznam vrijednost koja se nalazi u varijabli n kod ispisa samo mogu staviti

printf("%d",*p) da bi mi pokazalo vrijednost koja se nalazi u varijabli n, mogu li ikako saznati vrijednost na varijabli n pomoću ovog izraza npr neka mi kod ovako izgleda.

#include<stdio.h>

void main()

{

    int suma; /*Deklarirana je varijabla suma i njena adresa je 1245024*/

    int *p;   /* Inicijaliziran je pokazivač neka znam njegovu adresu neka je 1345668*/

    suma=77;/*Dao sam varijabli suma vrijednost 77*/

    p=&suma;/*Ovaj izraz p=&suma (tj. pokazivač) samo pokazuje adresu od varijable suma 1245024*/

    printf("%d",*p);/* Dok izraz pod printf("...") i uz *p pokazuje koja se vrijednost nalazi na adresi koju pokazivač pokazuje.*/

}

Jesam li dobro shvatio ovo?

* Dereferenciranje

Prvo pitanje: ne. "*p = niz[0]" znači "na adresu na koju pokazuje p postavi vrijednost (ne adresu) prvog elementa polja". 

Drugo pitanje: nisam siguran jesam li dobro shvatio što misliš sa "pristupati". Ugl., toj funkciji šalješ adresu min i max varijabli jer te funkcija traži pokazivače (dakle adrese) (na brojevne varijable), a ne same brojevne varijable.

Dobra je ideja razmišljati o pokazivačima kao o običnim brojevnim varijablama koje u sebi sadrže adresu, jednostavno zaboravi da se one nazivaju "pokazivači". 

Pokazivač nije ništa drugo doli adresa.

Za ovo drugo, da, barem ako si pod "vrijednost pokazivača" mislio na "vrijednost na adresi u pokazivaču" (i radi se o operatoru pridruživanja, ne jednakosti, no to valjda znaš).

  if(niz[i]>*pMax) *pMax=niz[i];

Ovako pročitaš:

ako je niz[i]>*pMax - *pMax varijabli dodjeli vrijednost varijable niz[i]

Varijablu funkciji u obliku pokazivača predaješ tako da kao argument funkcije predaš adresu te varijable.

Što time dobijaš? - Promjena varijable koju si predao funkciji preko pokazivača je vidljiva u kodu iz kojeg si predao varijablu ako si u funkciji napravio izmjene varijable.

#include <stdio.h>

void PromjenaVarijable(int *pokazivac)
{
    int broj = 10;
    *pokazivac = broj;
}
int main ()
{
  int a = 5;
  printf("Varijabla prije poziva funkcije: %d", a);
  PromjenaVarijable(&a); //predajemo adresu varijable funkciji
  printf("\nVarijabla poslije poziva funkcije: %d", a); // a = 10 - promjena vrijednosti varijabe koja je
  return 0;                                             // napravljena u zasebnoj fukciji preko pokazivača je vidljiva
}                                                       // u main funkciji

Pozivom funkcije sa argumentom adrese varijable smo u stvari napravili ovo: int *pokazivac = &a - deklaracija i inicijalizacija pokazivača.

Nema razlike u ta 2 zapisa. Inače, malo vezano uz zapise, C++ ima čudno pravilo da se deklaracija oblika "int* a, b;" ne shvaća kao "int* a; int* b;" već kao "int* a; int b;" (dakle zvjezdica se odnosi samo na neposrednu iduću varijablu) 

Za drugo pitanje, isti je rezultat u obje verzije. 

Napisao sam ovaj program da malo bolje shvatim stvari:

Program radi ja sam jos sebi uvalio ova dva printf-a da vidim adresu najvećeg u nizu i početnog u nizu, i dobivam isti rezultat da se početni i najveći nalaze u istoj adresi zašto?

Ispis je:      

Najveca vrijednost u nizu je:27

Adresa najveceg u nizu je: 0012FF38

Adresa pocetnog u nizu je: 0012FF38

#include<stdio.h>
#include<stdlib.h>
void main()
{
int x[10]={3,4,17,-1,-13,24,27,9,21,14};
int i;
int *pMax;
pMax=&x[0];
for(i=0;i<10;i++)
{
if(x[i]>*pMax)
*pMax=x[i];
}
printf("Najveca vrijednost u nizu je: %d\n",*pMax);
printf("Adresa najveceg u nizu je: %p\n", pMax);
printf("Adresa pocetnog u nizu je: %p\n", &x[0]);
system("pause");

}