Kao sto je vecini poznato, SSD-ovi i opcenito flash memorije imaju niz prednosti pred klasicnim metodama pohrane podataka (prvenstveno mislim na mehanicke diskove-HDD), poglavito u brzini pristupa, prijenosa, i mehanickoj otpornosti na udarce i vibracije.
Kao jedna od vecih mana, ucestalo se spominje "trosenje" samih celija flash memorije i posljedicno, neispravnost same memorije. Iz istog razloga, proizvodjaci su tome doskocili metodama wear levelinga, a i nekim preporukama vezanim za onemogucavanje defragmentacije, iskljucivanje virtualne memorije, i sl.
Izgleda da se ocito radilo na povecavanju limita od 10.000 write ciklusa za flash memorije, pa stoga ovaj clanak, gdje su istrazivaci primjenom topline uspjeli "oporavit" problematicne celije.
http://phys.org/news/2012-12-taiwan-defeat-limits-memory.html
"Tajvanski Macronix je pronašao rješenje za slabost trosenja flash memorije . Ogranicenje flash memorija je jednostavno da ih se na kraju vise ne može koristiti; sto ih vise brisemo, to prije . Ciklusi pisanja-brisanja slabe izolaciju celije, zbog cega ona propada. To se tipicno dogadja nakon 10.000 ciklusa. Inzinjeri Macronixa imaju rješenje da se flash memoriji podari novi zivot. Oni predlazu "self-healing" NAND flash memorije kao rjesenje koje može prezivjeti vise od 100 milijuna ciklusa."
Ovo se cini kao izgledno rjesenje za navedeni problem trosenja, a redovitom obnovom celija, prakticki bi takve memorije postale neunistive...