Što se tiče prehrane, nakon 5 godina paženja sam naučio jednu stvar. Naime, ja sam tip koji jako brzo jede i može pojesti ogromne količine jer sam od djetinjstva imao jako otvoren želudac i bio jako nervozan i osjetljiv na glad. S godinama je došlo do kontroliranja pa sam zato sad u optimalnoj kilaži, ali da se ja vodim svojom potrebom za hranom, koja je pak emotivna, a ne potrebita, imao bih minimalno 10kg viška.
Uglavnom da, stvar koju sam naučio je da treba slušati svoje tijelo i voditi se onime kako vašem tijelu odgovara. Ja sam godinama doručkovao temeljito jer je to glavno pravilo stručnjaka i onda sam skužio da bez obzira koliko pojedem u 7 ujutro, najkasnije do 12 umirem od gladi. Smatram da to nije moja biološka potreba nego više emocionalno vezano. Primjetio sam da kad bih za doručak pojeo bananu i jabuku ili tako nešto laganije, jednako bi me držalo do podne, kao i kad sam mazao zobene sa jogurtom, medom i bademima.
Od tada sam doručak smanjio na komad voćke, rano ručam (između 11 i 12h) i relativno rano odradim večeru (između 16 i 18h) i to mi bude zadnji obrok. Jednostavna promjena i začudim se kad stanem na vagu jer vidim da sam smršavio, a ne osjećam se da jedem manje osim tog doručka što je naravno dovoljno kalorično da radi razliku.
Pošto sam taj period hranjenja dosta suzio, mislim da je slijedeći logičan korak da eksperimentiram sa intermittent-om.