Sigurno brisanje ssd diska

Može.

SSD Disk nikad ne prodaješ. Ako ima povjerljive podatke i izlazi van tvoje organizacije mora se fizički uništit. Fizičko uništavanje diska je posebna tema.

postoji quick format i format

quick format i uobicajeni delete fajlova u windowsima samo zamijeni jednu binarnu znamenku pa je moguce vratiti podatke, format koji je puno sporiji zamjeni sve znamenke i podaci su unisteni

FORMAT C: /U
/U parameter performs an UNCONDITIONAL format, which
DESTROYS every
- byte of data on a disk by overwriting it with with
blank spaces

Vrhunska komanda još od starog DOs-a

Imašovdje više dobrih "modernijih" načina za full brisanje  SSDa

Kao i svako drugo zapisivanje, akumulira se u ukupni TBW "brojač".

ssd je deklariran na terabytes written vrijednosti koje nikada neces dostici i smijesno je sekirati se oko toga

Da, zauzeće nije veliko ali nije samo ono bitno, ako trošiš puno RAMa, odnosno iskoristiš sav raspoloživi, Windowsi moraju koristiti swap file što može generirati jako puno zapisivanja (a to je ono što troši ćelije SSDa).

Današnje web-stranice odnosno browseri za čas pojedu par GB RAMa pa uz standardno stalno brljanje Windowsa po sistemskoj particiji (update, telemetrija) lako se nakupe deseci GB zapisivanja dnevno što na ukupnih 120 GB i nije više tako malo po jednoj ćeliji, a za 3 godine se to pretvori u TB-e. TBW ne ovisi samo o veličini SSDa već i tehnologiji čipova (SLC, TLC ...) ali uvijek raste linearno sa kapacitetom jer firmware SSDa ima više mjesta za žongliranje sa ćelijama odnosno upravljanje njihovim ravnomjernim korištenjem /trošenjem.
Pogledaj malo kako ti se kreće zauzeće RAMa pri uobičajenoj upotrebi i kolika je trenutna veličina pagefile.sys filea. Njegovu veličinu po defaultu određuju Windowsi u skladu sa količinom RAMa ali može se i konfigurirati u nekom rasponu (nije ga dobro potpuno isključiti). Ako Windowsi moraju često "swapat", vrijeme je za proširenje RAMa, ne samo radi zdravlja SSDa nego i korisnika :).
Korištenje hibernacije je također loše po SSD jer je to spremanje trenutnog sadržaja RAMa prije gašenja (opet zapisivanje) što može biti onoliko GB koliko imaš RAMa (u praksi manje jer nije uvijek 100% pun a koristi se i kompresija). Npr. meni je to prva stvar koju gasim pod Windowsima jer imam bar 64GB u kompovima a relativno male sys particije pa ne bi bilo ni mjesta.

Po ovome ispada da ne trošiš puno RAMa, onda možda nešto drugo generira puno zapisivanja, treba istražiti.

Što ti javljaju programi za stanje SSDa ? npr. CrystalDiskInfo ili HWinfo mogu pročitati SMART atribute SSDa, a i AData ima svoj utility, SSD Toolbox.

Neki SSDovi to "broje" u atributu "07 Data Units written" s neki kao "F1 Total Host writes". Obično su to heksadecimalne vrijednost ali treba znati i koje su mjerne jedinice, obično 512kB blokovi.

Nema nekog čvrstog standarda za izračun koliko mu je života ostalo :) ("Remaining life"), TBW je samo proizvođačeva procjena, granica za garanciju kao što je i MTBF podatak za mehaničke diskove.

 -službeno da, realno ne.. :)

-tj službeno-formalno, standardi-pravila, fizičko uništavanje medija je jedini prihvaćen način, no nikad 100% sigurno, tj imamo filmove pa 'žućo' iz csi serijala može i to s odbljeska naočala preko ratkape.. no on je filmski lik.

-realno.. upravo zbog načina rada-zapisivanja ssd (vs hdd) je dovoljno obično brisanje tj particija.. tj pravila se nasljeđuju iz doba hdd-mehaničkih, pa se za svaki slučaj prepisuju mada je način rada različit.

-npr cd-optički medij ili bilo koji apsolutno prazan, prvi zapis.. tad će pošto svi sektori imaju isti status, nekorišten, biti zapisano u nizu-slijedu, tad brisanje pojedinog dijela ili toca (adresar) ne pomaže, jer dovoljno je pronaći dio i ići dalje, tj kao da u knjizi isčupamo jednu stanicu ili u odlomku jednu rečenicu.. rekonstrukcija-nagađanje i rizik da je ili nije štićeni podatak u onom koji nedostaje je neprihvatljiv dok se crcom i ostalim algoritmima može i nedostajući dio nadoknaditi do neke granice, npr kao što u riječi može faliti poneko slovo pa vrlo točno-vjerojatno možemo pročitiati-razumjeti-znati što piše ili slovo može biti manje čitko, no i dalje dovoljno pogotovo kad se od mogućih tumačenja-čitanja kontekstualno dobije ono što je vjerojatno u nedostajućem slovu-riječi bilo..

-tako rade hdd i optički, linearno zapisuju, pa nije dovoljno obrisati particije-toc, tj adesar sadržaja... nego je potrebno 'prebrisavanje' tj presnimavanje, jer brisanja zapravo nema, tj zato se svaki byte-blok mora presnimiti nekim drugim podatkom-znakom, random, pa i nekoliko puta kako bi se eliminirala bilo koja rekonstrukcija jer za sve postoji rezerva, kao rezervni toc i crc .. a postoje i kreirani su upravo tako-zato da daju takvu robustnost, tj kad imamo jak čekić tad je on jak, tad je potreban jači čekić da bi ga razbili sortofspik..

-realnost 2 .. primjer, samo nema toc-a, adresara.. time je za juzera podatak izgubljen tj moramo znati sve blokove da bi ga pročitali.. no može se, tad soft za spašavanje po principu slaganja puzzlea ide redom i na neki početni blok-byte-zapis traži nastavak.. to je naravno linearno-progresivno teže s većim kapacitetima i količinama podataka, samih blokova, tj kao što je teže složiti veću puzzle slagalicu.. no kad radi algoritam tad nam je jednako teško, osim potrebnog utroška vremena koje može biti sat-dan-tjedan... i to u primjeru kad je hdd ispravan, ne kvar koji ga u radu spriječava jer mora raditi danima za spas-čitanje pa tek tad kopiranje..

-kad se na to doda dod-višesturko prebrisavanje-zapisivanje koje će po čitavom kapacitetu-mediju zapisati npr znak x u svaki sektor-blok, tad to eliminira puzzle riješenje, odnosno tad je jedino fora u tome da se iz ćelije može ponekad uspješno pročitati prethodno stanje-zapis, slabije ali moguće, kao da ispod videosnimke na kaseti pročitamo prethodnu snimku, jer ona je ekšli tu.. kao i radi-tv signal pa ovisno o snazi i udaljenosti jači signal maskira slabiji koji tad ne vidimo, ne čujemo.. no moguće je, pogotovo u analognom svijetu gdje ne postoji konkretna granica kao crno-bijelo ili nula-jedan.. sve između i dalje postoji a ovisno o interpertaciji može se rekonstruirati, kao riječi kojima nedostaje slovo i sl. .. no naravno to permutacijama puzzlea daje umnoženi problem resursa-vremena za pokušaj uspješnog čitanja..

-a ssd.. ponovo, samo nasljeđuje stara pravila.. dok zbog razvoja, trim-a i sl. i internog rada, to nije potrebno, tj u normalnom radu upravo zbog ograničenog broja zapisa po ćeliji, zbog trajnosti, sam kontroler interno podatke razbacuje.. i sve je ok dok postoji toc-adresar, .. kad ga nema, tad imamo problem puzzlea i kombinacije permutacija.. istina, može biti višestruko brže u odnosu na hdd jer je naprosot ssd brži, no i dalje je u satima-danima.. a kako današnji kapaciteti dostižu hdd tako ni ta prednost više ne postoji pa se može reći da je za to potrebno vrijeme-znanje i malo sreće..

-tj to se ne radi bez razloga, ciljano, kad se mora, pogotovo ne đabe, tj kao posao spašavanja je vrlo skupo i upravo zato jer se rezultat ne može znati često se plaća dio paušala fixno, ne po korisnom spašenom podatku nego po svemu, beskorisnim podatcima-megabajtima pri čemu je nevažno jel to važan word-doc, email ili bezvezni sys-exe file osa-appsa koji nam ne treba, pa ako se s terabajtnog diska spasi recimo csgo igra bit će masno naplaćena mada to nije ono što bi jamesbond skrivao-spašavao kao bitan-tajni podatak ili osobni kao slika djece-roditelja što nam je možda nenadoknadiv gubitak osobno no za ostatak svijeta nevažno...

-tj da bi se znalo-razumjelo koliko je teško-lako nešto spasiti, treba to nekoliko puta napraviti, pokušati.. ne samo čitati suhoparnu papirologiju i formalne zakone unutar neke struke i standarda sigurnosti.

-npr pentagon se više treba zabrinuti kad general zaboravi-izgubi aktovku na aerodromu.. nema to veze s medijem-čitanjem, ima s korupcijom-mitom..

-relanost 3.. ako nisam jamesbond, trumpek-putin, sestre kardišijanke.. ili njonjo i ekipa, tad nisam globalno-ostatku zanimljiv, time nisam ni ciljana meta, nit će netko potrošiti znatne resurse da bi dobio moje slike s pecanja ili rođendana.. tj to zabrinjava samo nas osobno i samo za materijale koji bi mogli biti recimo nezgodni.. :) .. a kad bi recimo trumpek bacio stari disk u kantu, tad bi jamesbond-igorenko radio kao smetlar i uzeo taj disk te tako otkrio veliku tajnu.. no bez tog smeće završi na jakuševcu kao oveće brdo.. :) .. ili ne bacim nego ga prodam-dam.. opet, zašto bi netko to radio? treba mu što? uz alate-znanje jer nije to film pa da je dovoljno navući hudicu i biti haker..

-formatiranje.. nije dovoljno, tj vrlo lako je vratiti-unformat, tj to je za ispravan medij, stanje.. rezerva, koja tad u sekundi vrati sadržaj koji je čitavo vrijeme i bio tu.. no to je jedini lak način, tj format nije dovoljan, kao ni delete, tj unformat i undelete su rutinska stvar, lako za par minuta uključujući googlanje i pribavljanje alata-softa :) .. no kad se obriše particija, disk, sve.. tad nema ni rezervne gume, toca.. tad to nije jedan klik, tad je to sati čitanja i to u teoretski idealnom uvjetu može proći.. pri čemu svako korištenje nakon brisanja smanjuje šanse jer se na tad oslobođenom mjestu nešto zapiše i time pregazi-uništi ono što možda želimo spasiti, tj kao loto-šanse.. ili stvar sreće.

-a kad je u pitanju ssd i interni čip-kontroler.. tad je već to samo dovoljno, tj disk može biti npr u uefi-gpt-secbootu+enkripcija, novi defaulti od 2018me.. pa ako je key iz biosa-mbo različit, tad enkripcija ne dozvoljava čitanje itd.. odnosno, da bi na ćoravo rekonstruirali neki obrisan sadžaj npr particije, trebamo znati kako su bile kreirane, tj i tu možemo ići na sreću-defaulte pa pretpostaviti da je gpt, da je bila jedna particija.. no nije jedna nego nekoliko, jedna fat32-boot, jedna recovery-specijalna, .. dok je juzer mogao kreirati bilo koji broj particija uz ograničenje korištenja do 26 slova usa abecede.. tj opet dovoljno permutacija da se to ne radi bez konkretnog razloga i zašto je skupo.. i teško, tj iz tih razloga se za arhiviranje i dalje preferira hdd, jer kad na elektronici ode čip, tad nema ničeg.. nema čitanja kao s ogrebenog cd-a jer to tad nije optika-mehanika nego nula ili jedan a bez čipa je ništa..

-ako se obrišu particije, diskpart-clean.. ako se nakon tog kreira nova particijska shema, pogotovo različito od prethodne, tad su šanse za povratak nikakve tj previše permutacija-nagađanja bez početnog koraka koji bi bilo što olakšao, tj kad slažete puzzle ili tražite izlaz iz labirinta, imate neki početak.. od tog krenete, ovako nema ni početka-ničeg, nema povratka na rezervu, nema logičkog slijeda pa da će možda idući podatak biti u idućem sektoru i ako spojimo dva sektora-bloka tad već možda možemo dalje treći.. 

- to je već dovoljno za 99% tvrditi da su podatci nepovratno izgubljeni, dok 100% ne postoji ni u čemu.. 

-odnosno.. ako smo pentagonov general s tajnim planovima, .. na terabajtnom disku, ciljani-traženi tajni-važni podatci nisu terabajt, možda par mb-gb.. možda par slika, dokumenata, user-pass-šifra.. tj u količini mb je već to samo kao igla u plastu sijena, tj kad imamo funkcionalno računalo na kojem je neki file-dokument, kao stvari u ladici ili ženskoj torbici :) .. i tu već može biti problem nešto pronaći, sitnicu.. sve ostalo je smeće-nevažno.. a rekonstrukcija po sistemu puzzlea je kao da na toj slici koju tek trebamo spasiti-složiti tražimo iglu u plastu sijena.. približno :)

-tj jeste li nekad tražili recimo preko telefona nešto na tuđem računalu? i još je lako kad tražimo nešto po naslovu filea što implicira da znamo što tražimo, pa datum, velićinu, tip filea kao jpeg-avi-txt.. dok na nepoznatom mediju ne znamo ništa pa ni to što tražimo ili ima li išta zanimljivog, usporedivo s pretragom seti-ja po nebu u potrazi za signalom iz svemira..

-kad se nešto konkretno spašava, npr slika djeteta, tad juzer to traži, ciljano.. kad nema cilja, što je važno, što se traži? a bez tog je nemoguće složiti puzzle-sliku, tj onaj tko to radi ima alat, no alat je samo alat, kao i vozač, za korištenje-rezultat je potrebno znanje, cilj, nešto konkretnog.. npr cilj je pronaći bankovni-kartični pin, 4-znamenke.. lako! :) .. bezbroj sektora na disku, svi su puni nula-jedinica pri čemu samo ostale oznake kao početak-kraj i headrer daju interpretaciju tj ako ne znamo što je neki file tad ne znamo ni to interpretirati broj 1 kao jedinicu kao pixel-boju, kao zvuk-ton.. tj to je samo znak, beskoristan, dok su u svakom bloku podataka nizovi brojeva i svaki broj u nizu od 4 znamenke može biti pin.. prije ćete ga utipkati po redu od 0000-9999 nego pronaći na disku osim ako je to file pod nazivom pin za banku i sl. dok ako pokušate tako utipkavati pin na bakomatu nije problem pogađati redom ili na sreću nego što nakon 3 pokušaja imamo zaključavanje i to je beskorisno pa kao metodu pljačke praktički ni u filmovima ne vidimo.. :)

-stotine alata se reklamiraju kao sec.brisači.. s manje-više opcija, npr prebrisavanje radnom znaka x-puta po svakom sektoru medija, do onih koji nude interni pristup čipu-kontroleru pa ih ima proizvođač ali ne daje juzerima, tj tko to želi pribaviti može, ne treba.. dovoljno je znanje-razumijevanje ili obrnuto, pokušajte spasiti neki podatak, tad ćete vidjeti problem-težinu.. tj teoretski je jednako lako dobiti jackpot na eurojackpotu no nije baš da je tako lako, a s računalnim permutacijama je teže jer ih je naprosto daleko više, pa 'najjače' zaštite od probijanja šifre nisu jake-otporne kao neprobojne, jer ne posotji neprobojno, nego dovoljno komplicirane-teške da ih prosječaj juzer ne može u životnom vijeku probiti, time beskorisno .. kao da vam netko obeća da ćete nakon 14 milijardi godina igranja lota dobiti jackpot, osim što ste odavno mrtvi i planeta je već nestala.. no statistika bi to potvrdila kao šansu :)

-što je dovoljno? realnost? .. npr sys-os disk, često zamjena nadogradnjom na veći pa ima smisla.. recimo 240gb na terebajtni.. dovoljno je obrisati particije (diskpart-clean) čime odu sve (četiri ili više) particije i kreirate novu, praznu, automatikom i formatiranje, .. i to je to, ssd je time dovoljno siguran cca 99%, hdd promil-postotak manje... tko želi može presnimavanjem ručno ili alatom snimiti neki sadržaj a tko baš želi može disk zatući čekićem-borerom.. tj to se radi kad se mora, pravila (prošli mjesec sam se nabušio starih diskova, .. godišnje bacanje smeća pri čišćenju prostora ne zato jer nešto znam nego jer su takva pravila u takvoj struci.. i zato se ti diskovi ne poklanjaju pa i kod zbrinjavanja otpada moraš zvati konkretnu firmu, ne cigu.. jer treba potvrda o primopredaji računala i sl.).

-koliko juzera to treba? vs koliko juzera će ostati bez podataka i šanse za spas jer se računalo-partcija-čip zbrljavio-smrzo-crko? .. a kad se želi spasiti lakše je dobiti jackpot + znanje jer alati su samo alati, pa svaka pogrešna odluka može rezultirati da više nije moguće spašavanje ako je do tad i postojala šansa.. a kad se može tad može biti lako-brzo na par klikova u par minuta, no primarno je znanje-iskustvo, ne napraviti pogrešan korak, npr ne koristiti disk a to znači ugasiti win-os-računalo i sve raditi na drugom gdje je to samo storage-disk, ne sys-radni koji stalno nešto radi-zapisuje-kešira.. jer radom se gube i male šanse. zato je znanje primarni resurs zatim ostali..