IT posao Njemačka

 Nece tebe nitko "skolovati" dok ima onih "drugih". Odnosno, sam se moras izboriti medju masom, ako me razumijes. Dok ti trazis nekoga da te "skoluje" drugi rade nocne smjene i imaju koncentraciju nakon toga da rade na sebi samima. Za njih ne postoji izgovor..., a imas i one koji ne rade, koje financiraju roditelji i mogu 'ladno raditi na sebi 24/7. Mozda to zvuci ovako okrutno, ali svijet je danas okrutan. Uostalom, pristati na rad i ucenje bilo cega iz IT sektora je stvarno ono "preopsirno", ocajno i neozbiljno na kraju krajeva. Za pocetak se odluci sto bi zelio jer je IT sektor poprilicno velik, pa kreni sa osnovama, pa lagano i dalje...

konradiktorne odgovore nisu davali isti ljudi 

Imati mišljenje ne znači biti u pravu. Ovdje bi valjda Vidoviti Milan najbolje presudio tko je u pravu....

Zelis uci u sistem sa izradjenim pravilima i zaobici ta pravila. Zasto? To vec ima covjek doma. Ili imas znanje i konkuriras sa svima na trzistu rada ili ga nemas i trazis nekog, tko bi ulozijo vrijeme i novce u tvoje usposabljanje. E pa sad, valjda po nekom izradjenom sistemu, koji se u takvim slucajevima u ciljnom okruzenju koristi. Ili kako si to zamislio? 

EDIT: Da se dopunim. Nisam zelio, da bi ovo ispalo u smislu ponizavanja ili pokroviteljski. Htjeo sam samo naglasit, da Nijemci imaju dosta dobro razradjen proces "pripravnistva" i da ionako brez izkustva Nijemci ne polazu mnogo na samo obrazovanje. U duhu: "Mene ne zanima, gdje si ti dosao do znanja, nego koliko si jih u stanju upotrijebit za rjesavanje mog problema." Sto znaci, da vas "pripravnistvo" ceka u svakom slucaju, pa ako je vec tako, zasto ne bi bilo formalizirano.

 inace se Vani kroz praksu stjece iskustvo i preporuka...

pa se onda nema problema sa time da netko zavrsi strojarstvo kao moja supruga, koja na zalost  ne zna sta je tlocrt/nacrt/bokocrt, dok sam ja na primjer "bio" po nasim standardima propalica u skoli, a sad radim u jednoj od najjacih IT firmi u DE. Bez fakulteta, doduse sa ogromnim IT iskustvom ali diplomom Ivore skole informatike.

Sto se tice znanja i iskustva u HR to se dosta vidi po ovakvim forumima ili FBu gdje netko nesto napise, pa se sve svede na to dal je napisao nesto pravopisno tocno... sto sa samom temom nema veze. Dok taj isti koji ne zna pravopis ima placu o kojoj 98% hrvata koji znaju pravopis moze samo sanjati.

Problem nije to, da bi bio ti u krivu, nego opcenita situacija na trzistu. Realna situacija u branzi je daleko od romantike. Na mojem podrucju (proizvodna informatika) je potraznja tolika, da sam kao freelancer razprodan po godinu ili dvije unaprijed. U 2017 i 2018 godini sam fakturirao (!!!) preko dvije tisuce sati u godini. Ako ubrojite voznje i rezijske poslove (sastanke, telefone, knjigovodstvo,...) znaci blizu smo 3.000 sati u godini. To je 70 sati na tjedan! Zasto vam ovo pisem? Da vam predstavim realnost "druge strane". 80% seniora je kronicno preopterecenih. I sad se postavi u kozu poslodavca... ima ekipu (ili vse njih) od nekih pet do osam ljudi u kojoj su maksimalno dva senior arhitekta (jer smo - i zbog stanja na trzisto - poprilicno skupi, a i rijedki) i 3 do 6 nekih poluizradjenih mladjih ljudi. Projekti ovise o "nama" (seniorima). Sad razmislite, tko ce vam biti mentor: netko nalik meni, tko u prosjeku radi dvanest do petnest sati na (radni) dan i cesto ponesto i vikendom? Ili netko, tko ni sam dobro ne zna, o cemu je rijec, jer je tek prije dvije, tri, mozda pet godina zapoceo karieru?

I ne zaboravimo... ovdje ne trazimo krivca, tko je zabrljao. Nije krivda ni na poslodavcima, jer se jednostavno nije dalo predvidjeti razvoj dogadjaja ovak, kak danas jeste. U 30 godina su se stvari drasticno izmjenile u zadnjoj deceniji pogotovo. To je u stvari samo jedna generacija razmaka. Za poslodavce su stvari jos mnogo gore: on dobije mladog, zainteresirang covjeka, nekako organizacijski uspije razporedit resurse, da ga priuci na posao, sto ga kosta nekih 50 do 100 tisuca evra, da bi taj mladi djecko sad, kad ima dvije do tri godine nekog izkustva dobio bolju ponudu. Jer ovaj drugi poslodavac moze ponudit mnogo vise, zbog tog, sto nije ulagao onih 50 do 100 tisuca u place "pripravnika" i "mentora". Primjera radi: bio mi je ponudjen projekt, koji me nije bas privlacijo (iz sasvim osobnih razloga - zbog obitelji mi nije odgovaralo globalno raditi po svim lokacijama). Zato sam postavio malo vec brezobraznu satnicu 125 evra + troskovi putovanja i smjestaja izvan drzave dodatno. Prihvatili su brez pregovaranja. 125 evra znaci tisucu evra na dan! Sad malo pomislite, kako su ocajni poslodavci.

Kao solution provider (jer to programeri u biti jesmo) sa tim, sto dodjes spreman i naoruzan sa znanjem poslodavcu dajes do znanja dvoje: prvo, da te moze u kratkom roku puno opteretiti i drugo, da si navikao uz neki uobicajen posao odtrcati onu ekstra milju i uciti/vjezbati jos nekih dvadesetak sati na tjedan ono, sto te zanima. I kao u slucaju gore, kad sam naveo "onog drugog poslodavca" je sad ovaj, kome se obracas, isto tako spreman kompenzirati tu tvoju investiciju sa visljom placom. Jer je manji riziko za njega, nego u prvom sucaju. Jer, ako se navezem na komentare malo vislje: situacija je takva, da nema idealiziranja i romantike u poslu. Ako si koliko toliko nadprosjecan, vrlo brzo napredujes tako u financijskom smislu, kao i po ljestvici odgovornosti. Trziste je nasiceno juniorima (i pripravnicima), jer je branza postala u zadnjoj deceniji ponovo interesantna, ali je izmedju vladalo neko zatisje i na strani seniora je manjko ogroman. A to negativno utjece na odnos do mlajih kolega, jer vas (mi) jednostavno zbog preopterecenosti nismo u stanju mentorirati, kako bi trebalo.

Utrka kako privuci i zadrzati zaposlene, od uredskog voca i pica, zajednickih dorucaka, raznih aktivnosti na teret tvrtke (fitnes, koncerti, tekme,, fleksibilno radno vrijeme,.. ), prosle godine je dobila jos jednu stazu. Neograniceni godisnji odmor

https://www.byte5.de/news/vertrauensurlaub-bei-byte5/

Ja sam doslovno 13 mjeseci bez radnih obveza u firmi. Mjesecno u JIRI upisem 15-30 sati, i to su uglavnom navuceni sati. Prije 6 mjeseci rekao sam im da mi je dosadno i da trazim drugu firmu, sef se prepao. Imam sve manju zelju ici na radno mjesto gdje cu citav dan smisljati kako ubiti vrijeme. Od nas 13 mislim da 4 osobe imaju konkretne cjelodnevne obveze. Ne kuzim kako to kod njih funkcionira.

Nije stvar u idealizaciji inostranstva kao takvog, vec je problem, da u Hrvatskoj 17,5% (a u "mojoj" Sloveniji 12,5%) pucanstva nije u stanju redovno platit osnovne zivotne troskove (rezije). Ne znam, kako je u Hrvatskoj, ali u Sloveniji mnogo zaposlenih za puno radno vrijeme nema primanja, da bi presli inad tzv. granice siromastva. Ako pogledate sliku, koju sam dodao (izvor: eurostat), primjetit cete, da su obadvije drzave u samom vrhu, a ciljne drzave, o kojima ovdje pricamo na samom dnu ljestvice domacinstava, koja nisu u stanju prezivjet iz mjeseca u mjesec. Znaci, da su razlike tako velike, tako nezamisljive, da sto se cini idealizacijom u jednoj i mozda cak pretjerivanjem sa jadikovanjem u drugoj okolini.

Vjerojatno bi bilo pitanje postaviti obrnuto: u kojem pravcu krenuti i koje jezike uciti. Ako krenete u Njemacku, Italijanski vam nece biti od velike pomoci, se Engleskim mozete donekle proc, dok vam Njemacki otvara sva vrata.

Znam, niste pitali za taj jeik, nego programski jezik, ali i tu je princip pojednak. Ako se zelite baviti sa izradom web stranica, PHP i JavaScript (uz HTML, CSS i mnostvo frameworka) su obavezni. Ako se mislite baviti tzv. embedded devices, tad su C, C++ ili Pascal jos uvjek tata-mata. Ako mislite u financijski sektor, VBA vam je nuzan (zbog prosirenosti Excel-a kao kalkulativne alatke). Ako zelite amalizirati vece kolicine podataka, Python i/ili R su skoro da obavezni. Za rad sa relacijskim bazama SQL. Java i C#, te tome nalik derivati su danas nekako odabir za opcenito programiranje.

Ima toga jos, ali za prvi utisak neka bude dovoljno. 

Da, u pravu si. Ja sam zbog napomene jezika na pocetku veoma uzko intrepretirao njegov zapis. Sto se tvog pitanja tice, sam se profilirao/fokusirao na proizvodnu informatiku i to povecini na MES/MRP nivo, razmjenu podataka sa ERP, SCM, isl. Sa ostalim segmentima informatike se ne bavim aktivno, vise se posvecujem sporednom ucenju potreba procesa proizvodnje i logistike (skladistenja i transporta). Kao programer poznajem mreze na amaterskom nivou, kao i virtualizaciju, odrzavanje servera, isl., ali se sa tim ne bavim. Skoro sam "uvezo" jednog kolegu iz Hrvatske, da mi asistira, ali se izkazalo, da mu programiranje nije bas jaka strana, pa sam ga prebacio kod jednog klijenta u IT odjel u sistemsku podrzku, ali to je vise iznimka, nego pravilo. Zasto?

Kada bih želio raditi ono što je najtraženije na tržištu, što bi to bilo? To me zapravo zanima..

Na to pitanje je skoro nemoguce odgovorit. Vjerojatno su Java, C#, Python, PHP, JavaScript (u svim okusima) i SQL nekako najsire trazeni/prihvaceni. Iskreno ne znam, jer imam sasvim drugaciju paradigmu: orientiram se na specialne njise, gdje potraznja mala i gdje konkurencija skoro da ne postoji. Jer na najtrazenijim podrucjima je i najveca konkurencija. Uzmimo npr. C/C++ i Delphi (Pascal): trziste je dosta malo, ali postoji. Programera, koji se jos sjecamo svega tog isto tako skoro da nema. Sto znaci: nadjem oglas, posaljem odgovor i podpism ugovor - obicno u roku jednog radnog tjedna sve skupa.

EDIT: A ako gledamo sire od samog programiranja, su virtualizacija (npr. VMVare Horizon, isl.) i docking kontejneri trenutno vrlo interesantna nisa.