Ja sam trenutno nekih 15-tak sati u DLC-u, predobro.
Meni je trebalo cca 70h za prelazak. Riješio sam mislim sve bossove ili barem 99%. BB i Sekiro su i dalje vrh od From Softwarea. Elden bi bio uz njih da su se malo suzdržali oko količine sadržaja. To je komotno mogla biti igra i dvije velike ekspanzije. Baš me umorilo zadnjih par sati. I zadnji boss je nekako "mah", barem faza dva. Nekako mlaki sendoff. Pogotovo nakon Melanije koja je sranje, ali i čist zabavan fight,
A Shadow of the Erdtree mi izgleda fora pa ću vidjeti. Još nisam uspio prodati disk pa možda odigram i DLC pa onda stavim opet na prodaju.
Meni je trebalo cca 70h za prelazak. Riješio sam mislim sve bossove ili barem 99%. BB i Sekiro su i dalje vrh od From Softwarea. Elden bi bio uz njih da su se malo suzdržali oko količine sadržaja. To je komotno mogla biti igra i dvije velike ekspanzije. Baš me umorilo zadnjih par sati. I zadnji boss je nekako "mah", barem faza dva. Nekako mlaki sendoff. Pogotovo nakon Melanije koja je sranje, ali i čist zabavan fight,
A Shadow of the Erdtree mi izgleda fora pa ću vidjeti. Još nisam uspio prodati disk pa možda odigram i DLC pa onda stavim opet na prodaju.
Meni je više do sadržaja na kraju, nije to velika zamjerka, ali onaj snježni dio pred sam kraj (ne sjećam se kako se točno zove) ono što je u magli, e to mi je bilo malo previše, nakon 60 sati igranja mi se više nije dalo lutati kroz maglu u kojoj ništa ne vidim. I također bilo je nekoliko minibosseva pred kraj koji su bili stvarno nerelalno teški, ono drvo sa onim vitezovima i strijelcima, to nisam uspio doći ni blizu da ih zakoljem pa sam samo zaobišao. Ali inače me ne bi smetalo još istraživati, nije da sam se zasitio igre.
Završio i DLC
Igra: Elden Ring Shadow of Erdtree
Žanr: RPG/Souls
HLTB: 50 sati
PROS: Izvrsna nova oružja DLC ,ima još bolji artstyle nego base igra, Borba jednostavno otkida (mislim na kontroliranje vlastitog lika te hrpa mogućnosti/buildova)
CONS: Isprazan prevelik svijet Boss bitke su prenaporne Stuttering je i dalje tu
Nisam igrao DLC odma na početku jer nakon više od 2 godine od main igre jednostavno mi se nije dalo, općenito ne volim DLC nakon što sam završio main game a prošlo je nekoliko godina. Kao da ideš zapaliti cigaru ponovno koju si odavno ugasio. No reko ajde moram i to odigrati, base game je bio odličan. Nisam ovdje ostao razočaran i dalje je to Elden Ring ali ovdje se itekako osjetio prazan open world ( svega par dungeona ) hrpa praznog hoda, tražiš scadutree fragmente jer to je jedino bitno u DLC i možeš ga završit za 10 sati, svega 5 bossova trebaš pobjediti, ja uvijek igramo polako volim sve pretražiti a ovdje sam većinom gubio vrijeme, osim par dobrih oružja i zabavne borbe tu i tamo jašeš u prazno...
Poneki dobar boss (poput Baylea) ostalo naporno iako sam većinu dobio vrlo brzo nije mi to to, chainaju previše napada imaš vremena samo za heal, u bossevima volim uživati učiti njihove poteze, ali ovdje to nema smisla chain od hrpu neprekidnih napada bez mimica koji odvlači pažnju gubio bi vrijeme satima na određene boss bitke, ovako sa overpower buildom i agresivno što prije želiš to riješit i ići dalje. U DLC se jako osjetio open world bez ikakvih oznaka, Miyazaki neće nam IQ opasti ako u open world igru staviš quest ubij tog i tog bossa, i koji uskličnik za poneki quest, lutati okolo mapom i gubiti vrijeme nema smisla. U base gameu donekle bilo okej jer znaš aha tu sam to područje je za početni lvl, odeš u Caeild dobiješ po nosu aha tu nisam dobrodošao još i to je odrađeno dobro. Ovdje možeš u svim smjerovima imaš lost grace koji ti pokazuje gdje dalje da završiš ali po tome onda ćeš vidjeti samo 30% mape...
Open world pogotov u DLC gdje dođeš sa visokim lvlom možeš svugdje a ne znaš gdje treba ići gubiš hrpu vremena a mapa 80% prazna nije to to. I sad shvaćam zašto je na steam recenzijama DLC prošao tek prosječno. 190 sati 2 new game + te DLC na kraju. Dosta ove igre za sva vremena... Da ima questove i priču kakvu bi trebala imati ovakva velika igra to bi bilo čisto savršenstvo i vraćao bi joj se uvijek jer buildovi i borba te hrpetina mogućnosti su maestralni... Ali tako je kako je... Idemo dalje na neke druge igre
Ocjena: 7,5 / 10
Kakva igra, imam 12 sati na PS5, 0% piše progress , ali kakav gušt, svijet je čudo, ova razina težine je zarazna hah, ne znam jel sam mazohist, ali za razliku od drugih igara, moram ozbiljno razmišljat kako ću se na kojem dijelu mape borit, a o bossovima da ne govorimo. Zasad sam uspio ubit samo onog u špilji s vukovima, a ovaj na početku, tree sentinel, malo mi fali. Izabrao sam astrolog template tak da sam u bliskoj borbi malo slab, ali sad su već spellovi dovoljno dobri da ove slabije protivnike mogu začas sredit. Mislim da kad završim da će mi bit najbolja igra koju sam igrao, a DLC će se obavezno uzet, i ovaj nastavak kad izađe.
Zato sam igru izbrisal i stavil na tržnicu - i to onaj bundle sa Shadow of the Erdtree - i nije još otišlo.
Stvarno nisam dobio taj dojam, ovo mi je najzanimljviji otvoreni svijet u kojem sam igrao, gdje god dođem i koji god novi dio mape otkrijem, ko dijete sam, jedva čekam vidjet kakva će sad čuda naić :D. A i ovaj đir gdje je broj cut scena stvarno minimalan isto pozdravljam.
Zato sam igru izbrisal i stavil na tržnicu - i to onaj bundle sa Shadow of the Erdtree - i nije još otišlo.
E ovo je i meni na početku bilo čudno, nama koji nismo igrali soulslike igre, teško se naviknut da nema questova i ruke koja te vodi, ali evo sad kad sam se naviknuo, uopće mi ne fali, i predobar osjećaj napretka, kad sam se na početku mučio s onim konjanicima i ekipom s mačevima, a sad prođem kroz njih ko kroz maslac.
Meni nije bio problem smjer kuda ici. Mislim da je to logicki slozeno. Ovo mi je najbolja open world igra koju sam igrao, ali mi nije najbolja souls igra.
Zato sam igru izbrisal i stavil na tržnicu - i to onaj bundle sa Shadow of the Erdtree - i nije još otišlo.
E ovo je i meni na početku bilo čudno, nama koji nismo igrali soulslike igre, teško se naviknut da nema questova i ruke koja te vodi, ali evo sad kad sam se naviknuo, uopće mi ne fali, i predobar osjećaj napretka, kad sam se na početku mučio s onim konjanicima i ekipom s mačevima, a sad prođem kroz njih ko kroz maslac.
Potpisujem od riječi do riječi :)
Nakon 110h+, smartam ovo jednom od najbolji igrica koje sam igrao do sada.
Početak je težak ako nikada nisi (kao ja) igrao ovakve igre bez neke "bodem te u oči" vodilje.
Meni nije bio problem smjer kuda ici. Mislim da je to logicki slozeno. Ovo mi je najbolja open world igra koju sam igrao, ali mi nije najbolja souls igra.
Koja ti je najbolja, sad kad sam otkrio ovaj žanr, mislim da ću ga se neko vrijeme držat. Iako, kad pređem ovaj osnovni Elden Ring, pa DLC, pa ovaj nastavak koji izlazi u petom mjesecu, mislim da ću imat do zime šta za igrat, al eto, ak ću neki popis radit :D.
Meni nije bio problem smjer kuda ici. Mislim da je to logicki slozeno. Ovo mi je najbolja open world igra koju sam igrao, ali mi nije najbolja souls igra.
Koja ti je najbolja, sad kad sam otkrio ovaj žanr, mislim da ću ga se neko vrijeme držat. Iako, kad pređem ovaj osnovni Elden Ring, pa DLC, pa ovaj nastavak koji izlazi u petom mjesecu, mislim da ću imat do zime šta za igrat, al eto, ak ću neki popis radit :D.
A gledaj ja sam ih sve igrao u svoje vrijeme pa nije isto kao da sad krenes igrat te igre.
Najdraze su mi Dark Souls 1 i Bloodborne

Pa ona zlatna maglica pokazuje smjer u kojem ide igra... To što možeš otići na sasvim drugu stranu je nešt drugo
Odigral i Dark Souls 3 i jako dobra je igra, al ne na razini iznad navedenih.
Sekiro i Elden mi nikak ne odgovaraju.
Bloodborne je remek djelo u igri osjećaš baš istinski strah to mi je ujedno i bila prva igra ovog žanra.
Dark Souls 1 je danas malo... recimo loše je ostario i treba ga malo doraditi za bolji ugođaj sa fixevima, ali debelo najbolji dizajn svijeta.
Pričali su mi godinama to za Demons Souls, koji je ok igra, ali Dark Souls...
Bloodborne mi je osobno genijalan, ali draži mi je Dark Souls 1, pa 3.
Zaboravili ste i Sekiro - to je remek djelo.
DS1 je igra koju sam odigrao 2011e na PS3 i otad sam zaljubljen i subjektivno mi je to najdraža igra, ali nekom tko dolazi sa Elden Ringa je dosta clunky.
ER mi je fenomenalan, najbolji open world. 2022 kad sam krenuo igrati sam osjetio sreću od igranja nove igrice koju nisam osjetio jako jako dugo. Kritika su određeni bossevi koji su jednostavno nepravedni, njihov character tracking pomiješan s agresijom, nedostatkom očitog telegrafiranja napada i nasumično povezivanja comboa je kombinacija koja mi se ne dopada kao nekom tko želi preći solo. Erdtree DLC je to digao stepenicu više, to nije zabavna težina i bossevi su mi bili samo naporna prepreka istraživanju koje jednostavno nema premca u drugim igrama.
Bloodborne ima najbolji ugođaj, ali ima možda dva dobra bossa u main gameu, DLC je famozan što se bosseva i glazbe tiče. Lore isto top, combat također.
DS3 mi je super, Elden Ring ali bez skakanja i linearan s puno "omaža" prema DS1. Super bossevi, DLC-i i zaključen Lore. Meni rame uz rame DS1 iako su različiti.
Dark Souls 2 se nisam uspio natjerati preći iako sam bio pri kraju, DS1 je bio toliko dobar da sam ušao u DS2 naivno da će biti isto samo još više. Rekao bih da je u najbolju ruku prosječni soulslike. Prepun glitcheva, količinski daleko najviše bosseva, ali kvalitetom apsolutna katastrofa. Programirani u pauzi za WC. Clunky spore kontrole, kažnjavanje istraživanja time da ti smanje hp pri smrti, Adaptability stat koji je neobjašnjen, gangbanganje kako bi se postigla težina igre što je potpuno fulano. Kao da su ju radili ljudi koji su pročitali recenziju o Dark Soulsu bez da su ga odigrali.
Sekiro mi nikad nije sjeo. Dvaput sam počeo i odustao nakon 10ak sati, nekako sam bio zasićen japanskim settingom, moram mu dati još jednu priliku
Kad sekiro klikne igra je vrhunska. Određene boss borbe su najbolje u gamingu uopce po meni. Bas spektakl

Guardian Ape je meni najdraži boss fight uopće. Baš mi je ostao u super sjećanju. Još da si ga nisam spoilao slučajno prije igranja bio bi mi i draži.
Sekiro sigurno ima najbolju borbu od svih From Soft igara. U ostalim FS naslovima se još možeš "šlepati" i brute forceati neke stvari. Ovdje jako jako teško (da ne velim baš nemoguće), ako ti borba ne legne kako treba.
Guardian Ape je meni najdraži boss fight uopće. Baš mi je ostao u super sjećanju. Još da si ga nisam spoilao slučajno prije igranja bio bi mi i draži.
Sekiro sigurno ima najbolju borbu od svih From Soft igara. U ostalim FS naslovima se još možeš "šlepati" i brute forceati neke stvari. Ovdje jako jako teško (da ne velim baš nemoguće), ako ti borba ne legne kako treba.
Da.
Nije online pa ti nitko ne moze pomoc i umjesto tebe sredit boss-a.
Najmanje mainstream fromsoft igra

DS 1 i 2 jednostavno nisam mogao odigrati,i to remastered,meni je takva grafika i mehanika apsolutno odbojna za igranje.Ostale soul igre su remek djela uključujući Lies of P,od tih mi je Sekiro na posljednjem mjestu.Prvo vjerojatno Elden Ring,pa Bloodborne DLC,DS3...
DS1 je igra koju sam odigrao 2011e na PS3 i otad sam zaljubljen i subjektivno mi je to najdraža igra, ali nekom tko dolazi sa Elden Ringa je dosta clunky.
ER mi je fenomenalan, najbolji open world. 2022 kad sam krenuo igrati sam osjetio sreću od igranja nove igrice koju nisam osjetio jako jako dugo. Kritika su određeni bossevi koji su jednostavno nepravedni, njihov character tracking pomiješan s agresijom, nedostatkom očitog telegrafiranja napada i nasumično povezivanja comboa je kombinacija koja mi se ne dopada kao nekom tko želi preći solo. Erdtree DLC je to digao stepenicu više, to nije zabavna težina i bossevi su mi bili samo naporna prepreka istraživanju koje jednostavno nema premca u drugim igrama.
Bloodborne ima najbolji ugođaj, ali ima možda dva dobra bossa u main gameu, DLC je famozan što se bosseva i glazbe tiče. Lore isto top, combat također.
DS3 mi je super, Elden Ring ali bez skakanja i linearan s puno "omaža" prema DS1. Super bossevi, DLC-i i zaključen Lore. Meni rame uz rame DS1 iako su različiti.
Dark Souls 2 se nisam uspio natjerati preći iako sam bio pri kraju, DS1 je bio toliko dobar da sam ušao u DS2 naivno da će biti isto samo još više. Rekao bih da je u najbolju ruku prosječni soulslike. Prepun glitcheva, količinski daleko najviše bosseva, ali kvalitetom apsolutna katastrofa. Programirani u pauzi za WC. Clunky spore kontrole, kažnjavanje istraživanja time da ti smanje hp pri smrti, Adaptability stat koji je neobjašnjen, gangbanganje kako bi se postigla težina igre što je potpuno fulano. Kao da su ju radili ljudi koji su pročitali recenziju o Dark Soulsu bez da su ga odigrali.
Sekiro mi nikad nije sjeo. Dvaput sam počeo i odustao nakon 10ak sati, nekako sam bio zasićen japanskim settingom, moram mu dati još jednu priliku
Uh ja igram solo, znači crno mi se piše. Uspio sredit Godricka i Tree sentinela, čak došao na 16%, ali znači prave grdine me tek čekaju.
Ma oni su ok, telegrafiraju napade, daju prostora za kontranapad i pošteno kažnjavaju pogreške. Ako si sredio Margita solo onda si dobar. Nije nemoguće, pred kraj igre je to više izraženo, međutim u DLC-u je pravilo, a ne iznimka. Meni je skroz ok da me se kazni kad napravim grešku pa da učim iz pokušaja u pokušaj dok ne savladam protivnika. Artorias fight iz DS1 je savršen primjer toga, tko zna, zna.
Lies of P je sjajan, neočekivano mi je dobro legao. Negdje na pola igre sam, ali izašao je novi Monster Hunter u međuvremenu...