imao sam i ja interesantnih situacija..
jednom sam sanjao da hodam po sobi, al u snu je ta soba imala drukčiji raspored elemenata, kreveta, stola, vratiju, prozora.. i u snu to sve lijepo divno krasno.. jedino je bio bed kaj nisam mogao te elemente koje sam vidio opipati.. kad god bi ih dotaknuo, oni bi imali drukčiji oblik ili bi ruka prošla kroz njih, kao da ih nema.. tada me počela loviti panika, jer je soba bila u polumraku. rukama sam tražio prekidač za svjetlo na zidu i makar sam ga vidio, nisam ga mogao dotaknuti jer je ruka prolazila kroz njega. odjednom sam se počeo buditi i ispalo je da ja zapravo stojim pokraj zida gdje nema ništa, nema prekidača koji mi je malo prije bio pred očima, samo zid.. i sve one slike iz sna su nestale, našao sam se na totalno drukčijoj strani sobe nego kaj je to u snu bilo prezentirano.. kad sam sav zbunjen pronašao prekidač, onda mi je tek bilo jasno kaj se dogodilo. nije bio uopće ugodan osjećaj..
starci mi pričaju da sam ko mali znao iskočit iz kreveta, otrčat do kupaone, upalit svjetlo i vratit se natrag u krevet.. ko da se ništa nije dogodilo.
par puta mi se dogodilo ono naglo iskakanje iz REM faze.. pred očima mi se još vrte scene iz neke noćne more, strah i panika prisutni a istovremeno vidim i svoju sobu u mraku. tijelo nepokretno, ukočeno, ne mogu se okrenut, "zaštitit", pokrit dekom.. užas.. nije mi se već dugo to dogodilo, nadam se da ni neće..
ono što bih zbilja htio jest lucidno sanjanje.