Jesam li jedina na svijetu koja se boji petardi?

Volim rokati petarde, te ne samo u ovo doba godine, kada ih legalno možemo nabaviti, pa popunimo zalihe za cijelu godinu, nego već tijekom cijele godine da ih imam za posebne prilike.

Velike pobjede moga Dinama ili kada jednostavno želim roknuti petardu da se malo proveselim.

Imam i pesa, iako nije kao neki cucki ili babe kojima smeta sve kaj druge ljude veseli, pa se boje petardi, ipak mu smeta kada ekipa počne rokati uoči i oko ponoći za Novu.

Malo je nemiran, al' ga brzo prođe.

Petarde su nekim zabava, a nekima problem i muka. To vam je tako, nismo svi isti. Kako su već neki forumaši rekli, svakome nešto smeta. Ne može manjina određivati pravila većini. Jesam za zaštitu onih slabijih(u ovome slučaju ovih strašljivaca od petardi), al' privatni strahovi nisu razlog da se nekome određuju pravila zabave iliti kaj ja znam već, jer eto proizvode buku.

Ak' netko ima stvarnih psihofizičkih problema sa petardama ili sa drugima, te ne može promijeniti uzrok tih svojih problema, najbolje je potražiti doktora bez ikakve uvrede.

Razumijem ja te koji se toga boje, al' oni moraju razumijeti da nismo svi isti, te da je različitost stvorila ovaj divan vrli svijet u kojem živimo, te nije toliko bitno kakav je taj svijet, nego kako se mi u svojem životu postavljamo prema tome. Nemreš promijeniti druge, al' možeš sebe.

Dakako onaj tko baca na druge nedužne petarde ili to radi zlurado da drugima smeta isto tako nije normalan, te bi trebao odgovarati.

Kao i ovi  grinchevi kaj bi drugima htjeli kvariti zabavu.

 Ne bojim se petardi isto kao što se ne bojim ni opijanja uz cajke. I jedno i drugo smatram primitivnim načinom zabave. Razumijem da ima ljudi koji vole primitivne načine zabave. Razumijem da ima i primitivnih ljudi koji vole primitivne načine zabave a ne razumiju da to nekome smeta. Razumijem i da su bezobzirni i da ne žele mijenjati sebe nego druge.

@Milka30

To je pravi put. Dresirani vojni cucki se uopće ne boje pucnjave, jer ih ekipa trenira tako da pored njih puca sa kalašem....

Malo treba proraditi sa svojim pesom, jer je teško očekivati da će se drugi prestati zabavljati radi tebe i tvojih problema...

Ne ulazim u tome tko je sada u pravu, nego realno gledam na problem petardi...

Smeta mojoj staroj ,jebiga otkad je rat prošo čim netko zalupi vratima ona dobiva frasove.

Meni osobno ne smetaju u ovim blagdanskim danima ali mi svakako idu na kurac kad se nađe balavurdija koja se sjeti baciti mi pod prozor u neko doba noći .

Ovako nisam neki radikalist koji bi to zabranio.

To je ta "zabava", "običaj". To je to prazničko veselje.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/djecaku-amputirane-obje-sake-jer-mu-je-petarda-eksplodirala-u-ruci/939149.aspx

 Baš to.

Jedan moj vršnjak (zapravo malo mlađi, nebitno) je kad smo bili mali bacao one starije ful jake Mege.

I stari bio kraj njega (policajac) i jedna je zatajila, on dođe do nje, vidi da nje fitilj skroz izgorio, uzme upaljač i zapali ju opet, te, prije nego je uopće krenuo bacat, eksplodira mu u ruci.

Ja sam bio sa strane, našao sam prst, i stavili smo ga u led.

Stara mu zamotala ruku, i vodili ga u bolnicu.

Na žalost, prstu nije bilo spasa...

I onda, 5 godina poslije, njegov mlađi brat zafitilji piraticu frendu za vrat, hrpa krvi i opeklina.

I opet, evo baš danas, vdim starijeg brata (ovaj bez prsta) opet pali petarde i roka...

I sad vi nekaj recite.

Zasluženo.

A kaj se tiče psa, ja svoga uvijek ufuram u kuću kad najjače bacaju petarde, ali je teške naravi, pa neće ostati unutra, i onda kad ovi počnu rokati, toliko se uplaši da mu se u očima vidi strah....

A zapravo je lovački pas, kak je tek plahim psima....

Niko se nepita kako je bilo dogijima u ratu, jednostavno ugurajte čepove ili vate u uši dogijima i nema problema.

Zapravo,grozna činjenica je ta da u leglu uvjek imas 2-3 psica koji se boje pucnjave,bez obzira na to bio pas lovački ili ne.

"Uzgajivači" bacaju petarde pored 10-tak dana starih psica i prate koji trzaju-ti se psići odvajaju i ubijaju-to je ono grozno i razlog za navodnike!

Ja zaista volim zivotinje i imam totalno drugaciji pristup-takve pse poklanjam,jer u pravilu nisu dobri za lov!

Ja tim poklanjanjem radim gresku,jer taj pas svoje "plašljive" gene prenosi dalje na potomstvo,sto mi se kasnije obije o glavu,ali nemam srca ubiti!

90% uzgajivaca ubija "škartove" i zato nikada nemas policijskoga/lovackoga psa koji se boji pucnja!

Ako se ne varam u pitanju je pojas koji masira?

Mozes probati,ali u pravilu takve stvari stvaraju ovisnost i ne rade ono što bi trebali!

  No,ja sam vec rekao da psu treba masirati "napete točke" na tjelu.Masiranje je češkanje!Obicno to bude taj hrbat(kako sam ga ja nazvao),gornji dio vrata,prsa...zavisno od psa!Potrebno je na svakome psu pronaci napeti dio misica i ceskanjem mu "razbiti" napetost/te ga time smiriti!Ako pas ceskanjem trese zadnjom nogom,polu zakopljenim oćima umiri se totalno-to je znak da ste mu pogodili tocku napetosti!

Dakle,treba ga smiriti i ceskati,ne dati mu da bježi,nego ga smirivati,smirivati,ceskati!Tek kada on pocne zanemarivati petarde-dati mu nagradu,NE PRIJE!

Nešto slično, pojas ili elastični zavoj se omata oko psa da stvara pritisak na akupunkturne točke i psu daje osjećaj sigurnosti. Ne znam da li funkcionira, nismo to do sad isprobavali ali vidjet ćemo. Ne mislim ga stalno držati na tome, samo tokom 2 dulje dnevne šetnje, 2 kraće odrađujemo blizu kuće tako da se tu osjeća sigurno i ne bježi.

Kužim ja šta ti želiš reći, upoznata sam tom metodom, samo što je ona predviđena za pse koji su odrasli u normalnim uvjetima. Nero, moj labrador se na taj način uvijek smiri,ne traži čak ni nagradu nakon toga ali moj drugi pas ne. Srećka, mješanca srednje velikog špica sam uzela s ulice i tog psa ni azili nisu htjeli uzeti jer mu se nitko nije mogao približiti. Pas je zlostavljan do te mjere da mi je trebalo skoro tjedan dana da pusti da mu stavim ruku na glavu a 6 mjeseci nije pustio nikoga da mu priđe osim mene.  Kod mene je nešto više od godinu i pol i nama je još uvijek svaki dan borba 3 koraka naprijed 2 nazad. 

Ne možeš ga smirivati masažom jednom kad je naumio pobjeći jer tad grize. Jedino kad se potrefi da mi je na rukama u tom slučaju sakrije glavu meni u vrat i onda ne bježi, ali jasno je da ga ne mogu cijelu šetnju nositi na rukama jer nikad ne znaš kad će negdje nešto puknuti.  Možda ćemo jednog dana moći petarde ignorirati, ali trenutno dok pas vidi svaku nepredviđenu situaciju kao direktan napad na njega ta metoda nije primjenjiva. 

 Ako misliš na ono kaj izgleda ko pancirka  (ja i tetak ismijavamo to, ali sličnost je neminovna), teta ima takvu (kupila još dok je bila u Švajci) i nikakvog učinka.

Premda ona ima nekog malog psića, nekaj ko maltezer, a mali psi su općenito puno teži za smirivanje i kontroliranje, a i ona širi negativnu energiju konstantno oko sebe; da sam ja njen pas ne bih ju iz principa slušao 

Ajde, ti bar poznaješ metode i imaš dovoljno razuma da znaš postupak provesti do kraj.

Uglavnom, definitivno javi rezultate, ako šljaka da preporučim nekim ljudima koji imaju iste slučajeve kao ti.