Hrvatska Posta "Laz i Prijevara"

Meni je ovo prestrasno!

 Npr da je neko dobio povecanje plate? :)

 Prozivaš Lenova33 da probleme riješava bijegom, a što ti radiš? Ostaješ na poslu gdje te se sustavno ponižava i omaložava, smatra te se čovjekom drugog reda, i sve trpiš s spuštenom glavom. To što si nešto rekao, to nije ništa. Što si točno poduzeo? Ništa. Najlakše je očekivati od drugih da naprave posao umjesto tebe. radiš u državnoj tvrtci gdje ne možeš dobiti otkaz, norme su vam 30% koliko se treba napraviti kod privatnika i još se žališ... Daj otkaz, dajte svi otkaz ako je tako komplicirano i naporno, pa pogledaj kako je to raditi kod privatnika.

Hvala ti baranjacMAN za možda najdetaljniji prikaz zašto sustav ne funkcionira, nikad nemam ništa protiv svog poštara, svi poštari i dostavljači su pregaženi u ovoj situaciji.

Jednom sam vidio da je dostavljač dostavio meni paket, a onda otišao popišati se u šumu iza kuće da ga nitko ne vidi. Moja pomisao je bila čovječe dragi što nisi ništa rekao da trebaš na wc.

Lako je reći mijenjaj posao ako ti ne paše, što ako voliš svoj posao ali trenutno ne funkcionira. Radim kod privatnika u turizmu a kakvo je vrijeme sad, od turizma nema ni t. Zar da mijenjam posao na neki lošiji ili da se potrpi ova prolazna kriza?

Jedino glupo iskustvo kod Pošte što sam imao je kad si doma i čekaš paketić a na kraju odeš raditi, vratiš se navečer i vidiš cedulju. I onda sutra ideš po paket ako možeš, ako ne prekosutra. Pa na taj paketić koji je poštar trebao dostaviti plaćaš ležarinu, parking u gradu i gubiš 1h vremena. To je bilo prije 2godine kad sam još kupovao od Kineza, jedan je od razloga zašto sam i prestao.

Zato hvala baranjacMAN jer je sve to objasnio zašto se događa.

Druga stvar je, sve usluge koje koristim, razmišljam primati digitalne račune da imam što manje posla sa bilo kakvim dostavama/poštama dok se stanje ne popravi.

Ponekad sustav mora do kraja puknuti da bi se vidjelo stanje, kao i ovaj potres u Petrinji, sve je to isto. Bude išlo na bolje.

Spacecraft , život je jedan, i relativno brzo prođe, i zašto onda dio života protratiti na radnom mjestu koje ti izaziva stres i frustracije ? Kaj trebaš rak dobiti pa tek onda početi razmišljati kaj u svom životu možeš promijeniti nabolje....??

 

Istina, donekle.

 

Nekad je bilo normalno da po zavrsetku skole nadjes posao, i iz njega odes u mirovinu. Nitko te nije dirao, radio si svoje, posao je bio siguran. I takvi koji su mjenjali poslove su bili redovito oznacavani kao "problematicni", s njima nesto nije stimalo, jedan-dva (bolja) posla, ok, sve preko toga je obicno bio znak da se nisi mogao negdje uklopiti, ili da to nisi htio.

 

Danas je najnormalnije da covjek promjeni hrpu poslova, vecina poslodavaca to vise ni ne gleda osudjujuce.

 

Jednostavno, radis dok smatras da ima smisla i dok si zadovoljan. Ne samo financijski, vec i radnom okolinom, radnim kolegama, uvjetima i slicno. Kad nisi - trazis si dalje neko drugo rjesenje za koje smatras da ce biti bolje.

 

Pronaci novi (ne nuzno bolji) posao nije lako, tijekom godina sam puno puta svjedocio gdje su ljudi dobivali poslove, bez dana iskustva, bez potrebne skole, cak i bez ikakvih znanja o poslu kojeg ce raditi, raznorazne "curice" upitne inteligencije ali neupitnog izgleda su dobivale poslove za koje nisu imale apsolutno nikakve kvalifikacije, i tu ne pricam o nekim uredima i slicno, sjecam se prilike gdje je "eminentna" hrvatska firma, informaticka trgovina/servis trazila djelatnika, nas par je bilo u najuzem krugu testiranja (treci krug), pred kraj testiranja se pojavio neki lik, "manageru" koji je testirao i odlucivao o tome koga ce zaposliti je doveo neku curicu, otisli su za drugi stol, kad se vratio rekao nam je samo da je testiranje gotovo i da ce nam javiti rezultate.

 

Naravno, pogadjate tko je zaposlen.

 

Da ne duljim, nije lagano, ali ko hoce, uvijek se nesto moze pronaci, mjesec-dva, dok se ne ukaze nesto bolje. Proizvodnja, pomocni radnik, autopraonica, svasta sam probao, i svaki posao ma koliko "bezvezan" bio i koliko bio udaljen od posla koji me je interesirao je posluzio da naucim nesto novo, sto bi eventualno nekom buducem poslodavcu bilo interesantno.

 

I ako ikada iz bilo kojeg razloga na trenutnom poslu dodjem do nekog stupnja nezadovoljstva - kratko i nemilosrdno se pokupim i odem, trazim si nesto drugo, uvjeren da cu u kratkom roku pronaci nesto - bilo sto. A dolaziti svaki dan na posao s frustracijom, i istu nositi sa sobom kuci s tog posla, ne pada mi na pamet.

 

@bunker

 

Sve stoji kaj piše Bunker.

 

Promjena posla? Uvijek ako klima nije na istom dobra. Mnogi dođu npr. na državne jasle preko veze ili tome slično trpe do penzije, jer nemaju dalje kuda.

Ništa ne znaju, nitko ne treba njihovu pamet, a vole biti uvaljeni u plaćeni posao bez posebnih ili nikakvih odgovornosti.

 

Na jednom sajmu poslova vezano za ICT imao sam prilike upoznati lika koje je imao 10 godina Petrinjske, te je po vlastitom kazivanju rekao da mu je toga bilo dosta, te se krenuo baviti i raditi posao vezan za forenziku hardvera.

Na mojem bišem IT poslu, radio je jedan diplomorani kriminalist koji nije bio baš za kriminalistiku, te se sada bavi informatikom. Rekao mi je da nije mogao gledati leševe ljudi....

 

Privatno, ne mogu trpiti šugavu klimu na poslu, te ću uvijek nastojati promijeniti posao, da meni bude bolje.

Nikome se nisam prodao, te sam svjesno donosio svoje odluke. IT ili portir, svejedno. Al' nikome se prodati.

 

 

EDIT: ljudi kada nešto prođu u životu postaju jači. Pogotovo oni kaj su prošli rat, logore, svakojake razne životne situacije. 

Borba životna.

Ne zaboravi da možeš naići na nekoga tko će te postavit u tu tvoju opisanu situaciju.

Hoćeš i dalje pisati isto?

Ne zaboravljam. Ocekujem to. Svakako svatko sebi kroji sudbinu.

1. Pa evo, ja sam ti skočio sa jednog mjesta na drugo za 75% veću plaću. Nakon 6 mjeseci je narasla za još 20%.

2. Nekako ne poznam ljude koji su nakon promjene bili jadni. Jadni i jadniji su bili oni što su ostajali. To mi nekako ne izgleda jako, više bespomoćno.

I ne, lutrija i sportaši nisu anomalije, to su sasvim normalne stvari, ali kao što vidimo, nije baš da razumiješ svijet oko sebe.

Love2ml86 , članak 247 zakona o obveznim odnosima kaže da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora ( https://www.zakon.hr/z/75/Zakon-o-obveznim-odnosima ). Prema tome, i djelatnik kao ugovorna strana ima pravo kreirati , dodavati, brisati stavke iz ugovora, štoviše može ga sam sastaviti ....

E sad, zašto neki djelatnici ne koriste to svoje pravo je plod vjerojatno neznanja ili žurbe da čim prije nađu posao i počnu raditi.

Za visokoobrazovane kadrove, managere, razne stručnjake, sportaše, glumce, pjevače, doktore, pilote...je skoro pa pravilo da je svaki ugovor plod višetjednog pregovaranja i da ćeš teško među tim kvalitetnim kadrovima naći dva identična ugovora makar npr dva doktora radila u istoj organizaciji.

Ja u zadnjih desetak godina ( ok, u mirovini sam , imam primanja i onda nisam u istoj poziciji kao netko koji je bez trenutnih primanja ) nikad nisam naprvu potpisao ponuđeni ugovor, uvjek sam ga doradio shodno mojim željama i ako ga poslodavac nije takvoga htio potpisati odustajao sam od takvih poslodavaca.

I obrtnici se polako uče pameti i sve detaljnije i pažljivije sklapaju ugovore sa klijentima da bi izbjegli naknadni cirkus sa garancijom na radove, odgovornost za ugrađene materijale , detalje oko toga tko bi očistio za njima i sl.... Naravno da nebuš sa malerom sklopio dogovor da ti liči stan dok nisi sve te detalje dogovorio... Isti princip vrijedi i kada sklapaš ugovor sa poslodavcem.

U obližnjoj pizzeriji rade dva dostavljača, znam obojicu, i znam da su posve različite uvjete i plaću dogovorili iako rade posve identičan posao. Znači da se polako ta svijest o mogućnosti kreiranja stavki ugovora polako ulazi i u ajmo reći za manje atraktivna i manje kvalitetna radna mjesta.

Čak im je i TNT pao :D

Love2ml86 , vremena su se promijenila.

Za visokokvalitetna radna mjesta je skoro pa pravilo da se sa svakim zaposlenikom zasebno dogovaraju uvjeti pa je prema tamo i svaki ugovor drugačiji makar se radi o istoj firmi i istom radnom mjestu ( doktori, piloti, glumci, odvjetnici, visokokvalitetni stručnjaci raznih profila...).

Za srednja i niže kvalitetna radna mjesta poslodavci imaju veliki problem da uopće pronađu i na duže staze zadrže radnu snagu, tako da će itekako pristati na promjene u ugovoru koje zaposlenik zatraži. Jedini je tu problem što dio osoba koje apliciraju za takva radna mjesta baš i nisu pravno educirani te uopće nisu svjesni svojih prava i mogućnosti pa potpišu bez da uopće probaju promijeniti neke stavke ugovora. Zato treba raditi na njihovoj edukaciji i kroz čim više kanala im dostaviti info da i oni mogu kreirati i editirati ugovor.