Legalni monopol u hrvatskoj

To bi već bio oligopol.

  I složio i ne bih se složio s tobom, obzirom na monopol možemo gledati s više od dvije strane.

Najplastičnije ću pokazati slobodu tržišta ali i konkurentnost upravo s BUG magazinom, možeš a i ne moraš kupiti, nije imperativ, ali da je stručan i konkurentan JE!

Primjer sa "slobodom" tržišta pa i sa "konkurentnošću" bio je primjerice jedan Audi, Zubak Sesvete, kod kojeg možeš kupiti Audi, kvalitetan auto, ali sve jedno, nikada nemaš baš sve opcije koje imaš recimo kada kupuješ u Njemačkoj, znači po ono nešto cug fur Deutschland. Masu puta sam imao prilike vidjeti neke opcije koje nisu bile dostupne u Hrvatskoj, a kada sam sam kupovao auto, kada sam izrazio neku svoju želju, nju nisam mogao niti nju bilo kako mala, ispuniti.

Treći oblik monopola su još neki državni, u RH mastodonti, koji mogu gurati monopol, pa do kuda gre, kao na primjer Hrvatska Elektroprivreda, Hrvatske željeznice, razne Hrvatske Ceste, Hrvatska Pošta kao i neke što su do nedavno imale monopol, kao T-Com, HTV, u Zagrebu ZET, pa TAXI usluge, dakle one usluge koje žive i uživaju od prometa što ga čini normalni puk, a kvaliteta usluga, nemoj slučajno "talasat" jer ćeš napraviti situaciju sličnu seljačkoj buni i završiti kao Mata Gubica.

Evo vam jedna ekskluziva; kada je Golf dobivao seriju 3, Hrvatske Pošte su 90-tih trebale dobiti njemačke aute s 5 brzina, dok je Zubak imao kontigent kod sebe brazilske s 4 brzine. Da ne mora prodavati narodu one s 4 brzine brazilske, trampio je 1 za 1 one njemačke, ostalo je sve povijest, zamračeno, popapala maca.

U Hrvatskoj demokracije u principu još nema, ima samo za one momke i cure koju si je mogu priuštiti ili ju dijele i stvaraju. Recimo oni koji kreiraju cijene goriva, svakodnevno i.

Što se tiče konkurentnosti, e vidiš vrageca, ili ju diktiraš ili si van gabarita mogućnosti zdravog poslovanja. Kada malo bolje razmislim, postoji nekoliko primjera zdrave konkurencije, ali ne i generalno proizvodnje originalno hrvatske, recimo urari, koliko marki zasatupaju, kakva im je usluga, ili postolari, gospoda Igrec ili Strugar u Zagrebu, oni nešto stvaraju, originalno i kvalitetno. Da mogu, i da imam toliko vremena, mogao bih elaborirati puno detaljnije i šire, tako da ću za sada ostati samo na ovom. Po meni, glavna misao je "kvaliteta" u bilo kojem smislu, a kada hrvatski narod bude imao veću kupovnu moć, i kvalitetne navike kako životne teko i kupovne, onda će mo moći razgovarati o nečemu višem, konkretnijem.   

Ako sve firme imaju jednake početne uvjete, onda neće ni jedna propasti, ali nemaju sve jedna uvjete.

Links je JEDINI uvoznik koji se drži zakona.

Postoji preporučena cijena ispod kojih se proizvod ne smije prodavati.

Objasnio sam to već, pa se neću ponavljati.

Zašto Links neda svoj uvoz webshopovima? zato što mu ruše cijenu robe, a to ne smiju, jer samim time se ne drže preporučene cijene

koju zahtjeva proizvođač.

Dakle Links je uvidio da webshop ruši cijene njegovim memorija i napajanjima, i jednostavno im je ili odsjekao robu,

ili im smanjio rabat na 3-4%, tako a ne mogu srušiti cijenu proizvoda.

Evo ja sam jedan mjesec stavio Mushkin memorije na akciju -20%, već slijedeći dan me zove Miljac i kaže "ne ne rušit cijene".

I to je to, dobri smo si, i naravno vratio sam cijene gore. Ja od toga ne gubim, gube kupci, ali zato je zakon ispoštovan.

Da ESYS, ABIS, MOL i drugi odsjeku webshopovima rabat na 3-4 da ne mogu rušiti cijene proizvoda,

problem monopola bi bio riješen. Ili ćeš se držati preporučene cijene, ili ćeš dobiti manji rabat da ne možeš

rušiti cijene.

I da vidiš kako bi svi webshopovi stavili normalne cijene, a ne sa 2%, nego normalne cijen sa 8-10%.

A onda bi spušili jer ne mogu dati uslugu kao neke trgovine. Webshopovi recimo naplaćuju slaganje

konfiguracije, ne svi ali većina, jer nema servis i uvjete, a njima je to gubitak vremena.

Svojim kupcima omogućavam besplatno slaganje konfiguracije, besplatno održavanje (dakle čišćnje PC-a od prašine itd,

makar mogu i sami jer ne trujem PC nalijepnicama), te ako kupac kupi OS, mogu mu ga pre-isntalirati i ostavljam kupcu

samo da se registrira i aktivira OS i to je to. Ako tko želi, dobije Linux for free pre-instaliran.

Također kad netko od mojih kupaca dođe da im pojasnim "kako nešto napraviti sa PC-om", uvjek odvojim vremena za njih.

Treba prebaciti Win XP na hr jezik? Nema problema, 5 minuta posla. Da, meni je to 5 minuta, njima noćna mora.

"Koliko sam dužan?" Ništa, neke se stvari ne kupuju novcem...

Sve firme imaju jednake uvjete.

Zatim, po kojem to zakonu ne smiješ prodavati ispod RSP-a?

Na stranu to što se sad mogu sjetiti bar 30 - 40 IT firmi koje su uvoznici (MSan je samo jedan, istina najveći, ali ne i jedini, niti uvozi sve) i koje mogu diktirati dosta toga, ali ne i kako će se krajnji trgovac postaviti u kojoj prilici.

Koji je to zakon koji ne dozvoljava ekonomsko formiranje cijena na tržištu, nego propisuje dogovaranje trgovaca oko što više cijene?

Neću tvrditi, ali ako se ne varam, Links je radio nezakonito ukoliko je tražio korekciju cijene.

Dogovor između konkurenata na tržištu su strogo zabranjeni.

Naravno da je sve podložno dogovorima i može biti regulirano međusobno sklopljenim ugovorima, ali inače preporučena cijena je upravo i samo to, preporučena cijena. Amazon npr. uobičajeno ima tridesetak posto niže cijene (MSRP blu-ray-eva je oko $40, dok su realne cijene $20-25) i to je barem vani standardna praksa. Čudno mi je da bi kod nas bilo dijametralno suprotno, čini mi se da je Bukva u pravu...

Stvar je u tome da ne možeš sniziti ispod nabavne cijene...

Dakle, ako si dobio proizvod za 100kn - 10% rabat +23% PDV = 110,70kn + 10% marže (zarada) = 121,77kn, ali preporučena cijena je 123kn i ispod te se ne smije prodavati,

dakle ide još 1 posto gore na cijenu proizvoda.

Ali šta rade webshopovi u vezi rušenja cijene.

Dobiju proizvod, za 100kn - 10% rabat + 23% PDV = 110,70kn, i na to lupe 2% rabata = 112,91kn, i tako prodaju proizvod i ruše mu cijenu.

Dakle to je 10kn ispod preporučene cijene.

Ok, nema veze. Ali šta ako cinena tog proizvoda na tržištu padne na 90kn. Kako da ga ja prodam za 90kn, kad ne smijem (tada) ispod nabavne cijene,

jer mu je nova preporučena cijena 90kn?

Nikako, jer 100 - 10% + 23% = 110,70kn, dakle ispod toga NE SMIJEŠ prodavati proizvod po zakonu.

Tada ti uvoznik odobrava storno -> stornira mi račun od 110,70kn, te mi radi novi račun:

75kn (nova ulazna cijena proizvoda) - 10% rabata + 23% = 83,025kn + 10% marže = 91,3275kn, zaokružim na 91,99kn i to je to.

O tome ti pričam, ne namještanju cijena, jer nitko osim uvoznika ne odlučuje o cijenama.

Neću proizvod od 123kn prodavati za manje nego što sam ga platio, a neću ga prodavati ni za 500kn jer ga tada nitko neće kupiti, kužiš?

EDIT: Evo ti slika autodijelova (kad se na shop logiraš ne kao krajnji kupac, nego kao firma za daljnju prodaju), pa će ti biti laške shvatiti termin "Preporučena cijena":

http://tinypic.com/r/2cgdg8w/7

Pogledaj prvi artikil. Ulazna cijena mu je 150kn, jer je na rasprodaji (sniženje od 76%, te nema dodatnog rabata),

dakle mene taj dio košta 150kn + 23% PDV = 184,50kn, i sa 20% bi ga mogao prodavati za 221,40kn, ali ne smijem,

jer uvoznik odlučuje o preporučenoj tržišnoj cijeni tog artikla, i smijem ga prodavati za minimalno 620kn ili više, jer to mu je preporučena cijena...

 To dogovaranje jest protuzakonito i neki već jesu kažnjeni radi toga.

Jesi li se ikad malo ozbiljnije bavio IT-jem?

Upravo su proizvođači / glavni zastupnici ti koji najviše ruše cijene kod većih tendera. Ovo za fizičke osobe nije ni kikiriki.

U primjeru kakav navodiš AZTN je već rekao svoje - i kaznio uvoznike koji su diktiranje RSP-a provodile "stiskanjem" krajnjeg partnera.

Isto tako, obzirom da većinu robe ionako uvozi više uvoznika, ne možeš generalizirati, dapače, RSP je nešto što je davno zamrlo upraksi.

Ti neki dobavljači još nikad nisu dobili sudsku tužbu za to, kao neki drugi. Imaš slučajeve i na AZTN-u za čitanje.

Nitko ti ne može nabiti RSP kao bilo što relevantno. To je davno zastarjelo, nitko ga se ne drži niti pravno može. Ako netko i pokuša, lako ga se kazni. Hardver je danas samo kolateralna šteta, ili prodaje se "usput".

U praksi funkcionira dok se netko ne zakači na to. Zakoni se itekako poštuju i provode, i opet, ako netko pokrene priču.

Proizvođač nema tu što uvjetovati, najčešće nije pravni subjekt u RH, a posebno kad raznim uvoznicima diktira različite uvozne cijene i norme poslovanja. Sama cijena danas ne pokazuje kvalitetu.

Opet tupite o zakonski obvezujućim RSP? Ne pričajte gluposti.

To se neće niti može održati. Dovoljan ti jedan web shop koji će promijeniti uvoznika i ponuditi što želi po kojoj cijeni želi. Proizvođače nije briga dok god dobivaju svoju cijenu. Imao sam posla s uvoženjem nekih stvari i dok god proizvođač dobije svoju cijenu na 1k kom. apsolutno mu je svejedno hoćeš li ti to podijeliti besplatno ili prodati, sve dok god poštuješ uvjete servisiranja i zamjene - dakle, dok ne narušavaš ugled proizvoda lošom podrškom.