Zaposlenici Rockstara radili i do 100 sati tjedno

 ajmo reć da sam se krivo izrazio, odnosno bio sam neprecizan

naravno da troše milijune na zaposlenike, milijune na plaće i to bez dionica i bonusa troši i uljanik, kako smo mogli saznati zadnjih dana - oko 45 milijuna svaki mjesec troši na plaće radnika

ja sam više mislio na onu gore izjavu da će neki developer nakon par igara završiti na sejšelima s par milijuna dolara na računu - e to sumnjam, jer da bi toliko uštedio još toliko će i potrošiti u međuvremenu

a baš da obični/prosječni rockstarov zaposlenik zaradi 2x po par milijuna dolara nakon nekoliko igara to mi je malo čudno, ali eto možda se opet varam

Teško da je prosječni zaposlenik radio 100 sati tjedno, kao što sam i siguran da će oni koji su najviše sudjelovali biti i nagrađeni.

Što će dobiti? Možda cash, možda zaradu po postotku prodaje, možda dionice, možda...

Želiš? OK, idemo. Ne želiš? Postoje druge opcije.

Imam ja par dobrih prijatelja tamo u IT indistriji, priča ima svakakvih, ali je tamo jako rijetko ne biti nagrađen ako se radilo i zaradilo, kao i obrnuto.

Nije ti to samo za glavne likove. I "raja" dobije nešto, bez brige, inače bi se to nakon prvog projekta "zatvorilo" samo od sebe.

Na stranu što se dobije i kod nas u ozbiljnijim firmama. Od ozbiljnog plaćanja prekovremenog do razno raznih bonusa po projektima.

ne pravim se grbav, ok možda sam fulao cifru, ali eno imaš gore kolike su im plaće pa zbrajaj, meni se 1-2M $ sa strane u čarapi ne čini kao nemoguća misija sa takvim primanjima sa nekih 40-45god.  pogotovo ako je uključen na takvim kapitalnim projektima kao RDR... 

Nije to nista

Frend je u srednjoj skoli za vrijeme raspusta odigrao 114h wow-a u tjedan dana

 Ma da sve divno i krasno... I onda kazu da nece isplatit bonuse radi losih poslovnih rezultata, pa saznas da su bonusi ipak isplaceni glavnim sefovima :) A s jednim njihovim bonusom se moglo platiti bonuse doslovno tisucama "obicnih" radnika...

I da, ne placaju se u svim odjelima prekovremeni.

Da mi je samo znati od kuda vadiš te podatke o "nestanku srednje klase", kad istina ne može biti drukčija:

https://liberal.hr/clanak.php?id=1721

https://liberal.hr/clanak.php?id=1034

Komentari ljudi koji su zapravo u privatnom sektoru okusili SAD su točni; ako radiš tvoj rad će biti nagrađen.

Malo edukacije o ekonomskim temama prije komentiranja ne bi škodilo.

Malo se skače s teme Rockstara i sličnih industrija u SAD na globalno stanje.

Najbogatiji se neće obogatiti na developerima koji u zadnji čas izbacuju high-end produkt na tržište: obogatit će se na jeftinoj radnoj snazi svud po svijetu.

Ove priče o 1% bogatih i ostalima koji životare - to je jeftini populizam.

A koliko kapitalizam propada - pa vidljivo je, eto socijalizma i komunizma svud prodire po svijetu...

 Sve drugo ok samo ovo nije nikako točno, ni približno. U doba industrijske revolucije, nakon nje i onom što je prethodilo radničkim pravima i promjenama odnos bogatih i ostatka je bio daleko lošiji nego danas. Današnji bogataši nisu ni sjena prijašnjima, broj siromašnih (objektivno siromašnih, definicija onog što mi danas smatramo pod siromaštvo ne može se usporediti s onim kako su izgledali i živjeli siromašni s recimo onima iz 19st) je bio puno veći. Recimo najbogatiji čovjek tada Rockefeller, njegovo bogatstvo se procjenjuje, u usporedbi s danas, na nekih 6-8 puta više nego što ima najbogatiji čovjek danas. U SAD-u si imao bogate industrijalce i zemljoposjednike, bankare, u EU u to vrijeme još imaš i plemstvo (oni su ustvari zemljopojednici), dalje prema rusiji nećemo ni ići oni i dalje imaju feudalni sustav u to vrijeme.

Srednji sloj u današnjem smislu nije ni postojao, a ono što bi mogli nazvat nekakvim srednjim slojem (npr. bubam, liječnici, oficiri, manji plemići, siromašniji trgovci....) su bili dalo iznadprosječno bogatiji od ostatka populacije, ne zato jer su bili stražno bogati nego jer je ostatak populacije bio neusporedivo siromašniji. A tu pričamo o 90% populacije, radnika i poljoprivrednika (koji normalno nisu obrađivali svoju zemlju). 

Ta vremena uglavnom ne možemo nikako dovoditi u usporedbu s današnjim. Te dvije stvari su toliko van onoga na što smo danas navikli da se svaka usporedba čini kao karikatura ili pretjerivanje. Biti siromašan onda je značilo umrijeti od gladi. "In the early 1840s the UK was relatively less affected than the rest of Europe. Yet thousands of working-class people still starved to death, including in England, Scotland and Wales, in part as it had become illegal to give poor people aid. In Ireland, which was part of the UK at the time, the Great Famine struck in 1845, and close to a million died of hunger and related disease." Biti siromašan danas (izuzev ekstremnih pojedinačnih primjera, koji najčešće imaju kao uzrok neke druge, socijalne ili medicinske uzroke) znači biti podstanar.

Stvari se poboljšavaju nakon 1920-tih i vrhunac je negdje do 70-tih. Dobivaš stvarni, pravi srednji sloj i smanjuje se razlika između pogatih i siromašnih. Kako? Velikim dijelom s onim što se danas smatra najvećim zlom i izvorom svih nejednakosti. FIAT novac i krediti. Nakon 70-tih krenuli smo opet prema sve većoj nejednakosti, no nismo još ni približno došli do onog gdje smo bili prije radničkih prava. 

"istovremeno se odnos bogatstva drastično promijenio - u vrijeme kad su se radnici izborili za 8-satno radno vrijeme i bolje plaće odnos općeg bogatstva je bio (bubam) 30% kod bogatih, 70% kod ostatka amerikanaca"

U vrijeme kad su se radnici izborili je negdje druga polovica 19 stoljeća (SAD 1869, UK 1884 druge europske zemlje kasnije, no do kraja I. svjetskog rata otprilike). U vrijeme kad su se žene izborile za pravo glasa je sufražetski pokret odnosno kraj 19. i početak 20. st. U vrijeme kad je izumljen kotač se samo iznimnim jezičnim akrobacijama može smatrat početak 21-tog stoljeća, jel tako, iako tehnički, kotač u to vrijeme je izumljen, odnosno već je izumljen, odnosno postoji kao izum u to vrijeme.

Kad ti je pisani jezik medij kojim komuniciraš, kao što je ovaj slučaj, onda je bitno kako si nešto napisao. Mi ostali ne znamo kontekst koji nisi izrazio, a htio si.

 da ti odgovorim sad kad sam uspio otvoriti te linkove s liberala

uh, ne znam što reći... daješ linkove na tekst koji je vrlo pažljivo i manipulativno sročen i gotovo pa uopće nema veze s ovim o čemu pričam

dakle nisam govorio o raspodjeli dohotka, nego raspodjeli ukupnog bogatstva

također sam, koliko sam mogao, izbjegao dijeljenje na siromašne, srednje i polubogate upravo iz razloga da se izbjegnu ovakve manipulacije brojkama

pojam sredje klase i radništva nisam koristio u tom smislu, govorim od 10% najbogatijih i svima ostalima, jer radnik je jednako onaj što radi u tvornici za 2.500usd mjesečno, njegov poslovođa koji ima možda 5.000usd i šef pogona koji ima 10.000 usd mjesečno (bubam)

naravno da sva trojica nisu u istoj situaciji, no isto tako nitko od te trojice nije bogataš poput vlasnika te tvornice koji spada u onih 10% na vrhu, zato se uzima prosjek sve trojice

samim time te liberalove analize su promašene u ovom slučaju

najbliže što ti mogu objasniti jest da pogledaš razliku radnika s kraja 19. stoljeća koji je radio 16 sati dnevno za mizeriju, živio u zajedničkim radničkim zgradama koje su ličile na zatvor, a osobna imovina kućanstva se svodila na par prnja i zdjela, te američkog radnika iz razdoblja 30-ih ili još bolje 60-ih i 70-ih

taj drugi je nemjerljivo napredovao u odnosu na prvog, radio je 8 sati dnevno, priuštio si vlastitu kuću, auto, možda čak i onaj obični radio-uređaj te nije imao briga hoće li mu djeca biti gladna ili hoće li ih moći školovati - to je napredak prvih 90 godina

u odnosu na tog drugog radnika iz 30-ih, onaj današnji također može kupiti kuću, automobil, djeca mu nisu gladna i može ih školovati te ima, ne radio, nego desetak različiti ekrana, od mobitela do televizora i računala, no to je napredak kroz tehnologiju i uopće ne pokazuje živi li današnji radnik bolje i komfornije od onog iz 30-ih

znači današnji radnik radi jednakih 8 sati dnevno, ako ne i više, živi jednako komforno kao što je živio onaj iz 30-ih, naravno u odnosu na ostale ljude iz svojeg vremena - što znači da napretka u posljednjih 90 godina zapravo nema, situacija je ista ili je taj napredak drastično, ali drastično manji u odnosu na napredak prvih 90 godina

to što je zdravstvena zaštita bolja, što imaš mobitel i auto sa abs-om, što sve to više košta nego bi koštalo radnika iz 30-ih, jesu čisti napredak kroz tehniku i trendovi potrošačkog društva - više zarađuješ, ali više i trošiš da bi bio u prosjeku "srednje klase"

ne možeš mi reći da smo kao radnici "napredovali" samo zato jer danas imam wc i veš mašinu u stanu za razliku od moje šukunbabe koja je wc imala na kraju seoskog dvorišta, a veš prala u potoku, jer je tada svima bilo tako i "komforan život" je imao sasvim drukčije faktore

okani se slijepog prihvaćanja tekstova iz liberala i razmišljaj svojom glavom - isto vrijedi i za mene ako mi u raspravi uspiješ dokazati suprotno, ali ne uz pomoć ovakvih "liberalnih" manipulacija brojkama

 možda odnos vlasnika tvornice i radnika, te raspodjela bogatstva koje zajedno stvaramo tim radom - na početku industrijske revolucije vlasnici tvornica maksimalno su iskorištavali radnike za minimalnu plaću, poput nekad slične situacije s feudalcima i kmetovima, da bi kroz idućih 90 godina se situacija za radnika popravljala nauštrb naravno dijela profita tog istog vlasnika tvornice

na istom smo tom mjestu gdje smo bili prije 90 godina i danas, 8-satno radno vrijeme i plaća koja jedva pokriva troškove suvremenog života, baš isto kao i kod onog radnika iz 30-ih godina čija je plaća u prosjeku pokrivala zahtjeve tadašnjeg komfornog života

sve bi to bilo u redu da je to maksimum koji možemo postići, pa ćemo biti zadovoljni i rastom uvjeta koji čine komfor suvremenog života - no, obzirom da se raspodjela bogatstva drastično mijenja u korist bogatih, jasno je da smo mogli i dalje napredovati u kraćenju radnog vremena i povećanju plaća

no taj dio zajedničkog bogatstva s kojim bi to bilo moguće se prelijeva negdje drugdje, zato je to napredak za bogate, a za nas ostale i ne baš toliko

 nije isti - prije 200 godina poslodavac te je mogao natjerati da radiš 16 sati za crkavicu, 100 kasnije taj je odnos za radnika drastično bolji

još 100 godina kasnije u tome se promijenilo nije ništa - dakle po tom pitanji nismo napredovali skoro pa ništa, osim sitnih ustupaka pod pritiskom javnosti poput izjednačavanja muškaraca i žena u radu (a i to je još proces u tijeku) 

nije stvar samo u pitanju da li investirati ili povećati plaću radniku - riječ je o tome što radnik u toj raspodjeli ima sve manje u odnosu na ukupnu zaradu

naravno da nije svugdje tako, negdje su troškovi za radnike poslodavcu sve veći, margina profita se smanjuje i on zarađuje manje od svojeg djeda od kojeg je naslijedio tvornicu

no, ukupno gledajući udio radnika u toj raspodjeli je sve manji - da nije tako, ne bi se događala sve drastičnija razlika u raspodjeli tog bogatstva na američkoj nacionalnoj razini

primjerice, imaš manji udio u vlasništvu nekog biznisa, biznis raste, raste profit - raste i tvoj dio profita - živiš sve bolje, no profit ne raste u istom omjeru jer onaj što ima 90% uzima sve veći udio

tebi je bolje, da, no nije ti toliko bolje koliko bi moglo biti da su omjeri isti kao i ranije

u redu, to je kapitalizam - cilj mu je povećavanje bogatstva, no isto tako je i cilj društva/civilizacije/države da se napredak nastavi za sve u istom omjeru ili barem približno istom, a ne da bogati postaju sve bogatiji nauštrb napretka ostalih

 gdje sam napisao da radnik treba biti u razini s vlasnikom?

ono što treba biti je da od općeg napretka u jednakom omjeru korist imaju i vlasnik i radnik, dakle ako cijela firma napreduje, da onda jednako napreduju i vlasnik i radnik

naravno, ne na pojedinačnoj razini, zbog toga imamo države koje trebaju stvarati uvjete i regule da se ta raspodjela nastavi

raspodjela bogatstva je iznimno ozbiljna tema, na tome se, između ostalog, dobivaju izbori - možda to jest populizam u smislu izbora, no isto tako je i realni problem

zar nam je cilj, mislim nama kao društvu u cjelini, da se to nastavi? da taj "wealth gap" i dalje nastavlja rasti i do kada bi trebao rasti?

zar doista u tome ne vidiš problem i opasnost po cijelo društvo?

 Pa i napreduju. Vlasnik dobiva svoje, radnik svoje. Firma se razvija i dalje. Ako ima konkurenciju i ne razvija se, propada.
Država se tu nema šta miješati. Ne može ona propisivati tko bi što trebao sa svojim novcem raditi niti se mješati u ugovore dviju strana. Imao si države koje su to regulirale i zovemo ih socijalističkima.
Odnos zarade radnika kod poslodavca/vlasnika je reguliran ugovorom. Radnik, ako pristane na taj ugovor, prihvaća i plaću koja mu ide i očito je da misli da je za svoj posao dovoljno plaćen, bez obzira koliko firma zarađivala. Ako smatra da ima pravo na više, jer firmi dobro ide zbog njegova rada, to ima pravo i tražiti. Ako ga vlasnik odbije, a kvalitetan je radnik, takav vrlo brzo kod konkurencije može dobiti posao za plaću koju želi i tamo zarađivati više, jer će oni kao firma onda napredovati.
Nema tu država što regulirati jer na kraju nije država ta koja određuje tko će zarađivati (osim ako nije socijalistička), nego ti i ja jer mi biramo kome ćemo dati novce. Logično je onda da će onaj kome svi plaćamo za usluge, našim izborom, i imati veću zaradu.
"Wealth gap" i njegovo povećanje je samo još jedna propaganda američke ljevice i ljevice općenito, jer čim je netko bogat, treba mu sve oduzeti, zločinac je i njegovi radnici robuju. Čim je on bogat, znači da mora biti siromašnih jer je on to nekome ukrao, što naravno ne odgovara istini. Činjenica je da globalno ljudi sve bolje žive, a ta statistika se poprilično popravlja upravo zahvaljujući tome što je Kina u svojem gospodarstvu ukinula sve socijalističko i prepustila ga tržištu. Normalno da su tamo ljudi počeli bolje živjeti.
Činjenica je da ljudi žive bolje upravo tamo gdje se država najmanje mješa u poslove i opasnost za pojavljivanje velikog wealth gapa se pojavljuje upravo tamo gdje država ima najviše utjecaja.
Isto tako je činjenica da bogatstvo nije ograničeno, uvijek ga se radom može multiplicirati.
Ono što država treba napraviti je osigurati jako i efikasno sudstvo, osigurati sigurnost ljudima (opremljena vojska i policija), smanjiti birokraciju i smanjiti poreze i namete. Tek tada će ljudi imati mogućnost biti bogatiji. Više će ih pokrenuti svoje poslove, manje oporezivanje znači pad cijena i rast plaća. Dolazit će strani investitori i zapošljavati ljude. Jasno, tu je preduvijeti i da sami ljudi ulažu u sebe i svoje obrazovanje. Nitko te neće zaposliti na temelju ničega.