Sadržaji koji povezuju 5G i koronavirus uklanjat ć

Nada i duhovnost pretpostavljaju ''više'' biće?

 Da, ali i to je nagađanje. Svodi se na - vjerovanje. Možemo mi svi filozofirati na tu temu, ali to je činjenica. Tu si gdje jesi i ne znaš zašto i što će biti na samome "kraju". Ako ga uopće ima. To se može ignorirati, ali neće nestati to pitanje. Jedino ako stvarno kada "otegneš" ne znaš ništa jer te nema. Ako...

Polje medicine je posvećeno poboljšanju ljudskog života. Kršćani su kroz povijest konzistentno pokušavali sprječavati napredovanje u ovom polju. Razlozi zašto je to bilo činjeno nisu teški za naći. Kršćanska teologija je od početka bila ustanovljena na boli i patnji. Bilo koje polje ljudskog nastojanja da ih pokuša umanjiti, bilo je unaprijed osuđeno na neprijateljstvo iz crkvenih redova. Osim toga, o bolestima je Biblija uvijek poučavala da su rezultat djelovanje Boga ili zlih duhova. Pružiti racionalna, prirodna tumačenja, potkapa autoritet same Biblije. U ovom članku ćemo pogledati kako su kršćanske crkve, od svojih samih početaka uvijek stavljale prepreke na putu napredovanja medicine u smanjenju ljudske boli i patnji.

Moramo zapamtiti da prije nego što je Kršćanstvo došlo do moći, grčki racionalizam je počinjao krčiti put u racionalni i znanstveni pristup razumijevanju bolesti, njihovih uzroka i lijekova.

Suprotno prosvijećenom, racionalnom pristupu starih Grka, razumijevanje Biblije o bolestima, njihovim uzrocima i lijekovima, može se opisati samo kao pred-znanstveno.
Kada je Kršćanstvo steklo kontrolu nad Rimskim carstvom, ovaj pred-znanstveni stav, udružen s pouzdavanjem u natprirodna iscjeljenja konkretno je značio da su grčka medicinska znanja bila uspješno zagušena skoro tisuću godina.

Nakon što su nadmoćno zatomili grčku medicinu, kršćanske crkva su činile najviše u svojoj moći da spriječe razvoj medicinske znanosti. Neki primjeri:
- seciranje i fiziologija
- cijepljenje
- higijena
- upotreba anestetika tijekom porođaja

Sav taj napredak je vrlo brzo srušen, jednom kada je Kršćanstvo steklo dominaciju u četvrtom stoljeću n.ere.

Prema takvom pogledu, Bog je slao bolesti ljudskim bićima kako bi pokazao Svoje nezadovoljstvo.

Ponekad je Bog jednostavno omogućio Sotoni da zada bolesti ljudima; radi se o čirevima kojima se osuo Job da se testira njegova vjernost (Job 2, 7; 2, 3-3)

Gušenje grčkog racionalizma u medicini

Od najranijih vremena, crkveni očevi su bolestima pripisivali natprirodne uzroke. Origen (185-254) je pisao:

Protiv Celzija 8:31
Demoni su ti koji stvaraju glad, neplodnost, zagađenost zraka, pošasti; oni lebde sakriveni u oblacima niže atmosfere, i privučeni su krvlju i dimom koji im neznabošci nude kao svojim bogovima. 

Na sličan način Augustin (354-430) piše da:
Sve bolesti Kršćana valja pripisati tim demonima; ponajviše oni muče svježe-pokrštene Kršćane, o da, čak i nedužnu novorođenčad. [6]

Grgur Nazianus (329-389), tvrdilo je da su tjelesne boli prouzročene sotonom i da ozdravljenje dolazi "polaganjem ruku" radije nego preko lijekova. Sv. Nilus (430) i Sv. Grgur Tourski ( 540-594), u svojim zapisima, daju primjere grješnosti ako se prednost daje lijekovima radije nego pouzdanju u moć molitve. U svom pismu redovnicima Sv. Anastasius, Sv. Bernard (1090-1153)
upozorava ih protiv uzimanja lijekova za liječenje njihovih bolesti. Uzimanje lijekova je bilo, u skladu s izjavom čovjeka koji je imao vrstu pasa nazvanu po njemu, "ponašanje nedolično njihove religije i protiv čistoće njihova svetoga reda! 

Naravno ova averzija prema uzimanju lijekova i savjetima liječnika ima svoj biblijski temelj. Smrt kralja Asa je bila pripisana njegovom traženju liječnika umjesto Boga za izlječenje:
Kralj Asa... Razbolio se trideset i devete godine kraljevanja, od nogu, te mu se bolest veoma pogoršala, ali ni u bolesti nije tražio Jahvu nego liječnike.
2Ljetopisi 16, 12

Tako je postala standardna praksa, da crkveni autoriteti odvraćaju od ideje da bolesti imaju prirodne uzroke. Postoji dio crkvenog kanonskog prava gdje stoji:
Contraria sunt divinae cognitioni praecepta medicinae
[Medicinski recepti su suprotni božanskom znanju] 

Četvrti Lateranski Koncil (1215) je zabranio liječnicima tretirati bilo kakve pacijente bez pozivanja teoloških stručnjaka iz crkve. Oni su također zabranili svećenicima, đakonima i pod đakonima obavljati kirurške zahvate. U 1243., dominikanski red je zabranio sva medicinska djela da se donose u njihove samostane.

Naravno, praksa seciranja leševa kako bi se nešto naučilo o ljudskoj anatomiji i fiziologiji, bila je krajnje odbojna ranim kršćanima. Ponovno je teološku bazu ovog gađenja lako razumjeti: doktrina tjelesnog uskrsnuća zabrinula ih je da će ova, tako sakata tijela imati nekih problema s ponovnim oživljavanjem tijekom konačnog općeg uskrsnuća. Stoga je crkveni Otac Tertulian (160-225) etiketirao Herofilusa, velikog liječnika Aleksandrijske škole, kao "mesara". Sv. Augustin upotrebljava slične izraze za opisati sve liječnike koji izvode seciranje ljudskog tijela.
Znanost medicine je, tako, postala snažno povezana s bezbožništvom da je nastala latinska izreka, Ubi sunt tres medici ibi sunt duo athei [Gdje tamo su tri liječnika postoje dva ateista.]. 

Znanost niti ne traži svrhu, ona je vezana za kako, a ne zašto. Istražiti da, svakako!

Neće reći da traži, ali ide u tome smjeru. Tko kaže da ga odgovor na to pitanje ne zanima, vjerojatno laže. Imamo svijest i razum. I pitamo se...

...svašta, pa i to "ultimativno", konačno pitanje postavljamo.

Imao bih stvarno dosta toga da napišem. Proživio sam 1992-1995 u Bosni i vidio sam "vjernike", mase "vjernika" na sve tri strane.....i kao što rekoh ne bih da diskutujem o tome a i onako smo napravili digresiju na temi pa usput predlažem moderatorima i lock!

Opskurne stranice kao što je Znanost i Biblija smo davno prošli...daj link i pokaži ljudima s kojih stranica skidaš te podatke.

Dunning krugera si valjda shvatio, uhvati se nećeg drugog kolega.