svi energetski izvori su manje-više obnovljivi a ugljikovodika ima svugdje po svemiru u obilju. švelica ("deca, jel vam zvecka?") me je efektno poučila u školi: sve je kemija. onaj tko misli da će bacanjem novca na električni auto spasiti svijet/okoliš od zagađenja je budala. samo će dodati profitu trgovca/proizvođača/marketingaša. i ama baš ništa više od toga. ekologija se rješava na državnim/regionalnim/kontinentalnim/svjetskim razinama a ne u dućanima.
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
20% od besplatne sunčeve energije izgleda kao dobar deal, kada je u pitanju proizvodnja ugljikovodika iz CO2 i H2O i ostalih izvora ugljika i vodika. Na taj način može se doći do ugljično 100% neutralnih goriva- koliko si ugljika uzeo, toliko vraćaš, ni manje ni više. @Ajar: slažem se sa tobom da probleme CO2 treba rješavati na nivou svjeta i svjetskih vlada, a ne dozvoliti nekome da zagađuje koliko hoće (SAD, Kina i ostali veliki), a ostali moraju paziti što rade. Glede električnih automobila: slažem se da oni neće spasiti svijet od globalnog zatopljenja zbog CO2, ali j. ga, tako dobro izgledaju i tako dobre performanse imaju da bih jako rado svoj I30 (na plin) rado zamijenio sa jednim modelom Tesle, preferiram S, ali ni model 3 ne bi bio za odbaciti. Jasna stvar je da je potrebno usavršiti proces proizvodnje goriva, ali ako su mogli Švabe u ww2, valjda i sadašnji kemičari i tehnolozi nešto mogu napraviti po pitanju količine i ekonomičnosti proizvodnje.
svi energetski izvori su manje-više obnovljivi a ugljikovodika ima svugdje po svemiru u obilju. švelica ("deca, jel vam zvecka?") me je efektno poučila u školi: sve je kemija. onaj tko misli da će bacanjem novca na električni auto spasiti svijet/okoliš od zagađenja je budala. samo će dodati profitu trgovca/proizvođača/marketingaša. i ama baš ništa više od toga. ekologija se rješava na državnim/regionalnim/kontinentalnim/svjetskim razinama a ne u dućanima.
Sve na svijetu se rješava u dućanima, samo treba bit pametan i pravilno osmislit punudu u njima.
Jer u dućane odlazi 7,5 milijardi ljudi i to je snaga koju ništa ne može nadmašiti. Komunisti su pokušali pa znamo kako su završili. Osim Kineza, ali i njima bi se desilo isto da se Deng Xiaoping nije dosjetio da nije važno je li mačka crna ili bijela, važno je da lovi miševe.
Električni auti neće spasiti svijet od CO2, nego ljude u gradovima od zagađenja.
ovo je u potpunosti na tragu (empirijskog) ekonomskog postulata prema kojem potražnja stvara ponudu (droge, prostitucija, svaštanešto). za sve ostalo tu je marketinško (rijetko ili nikako kontrolirano ili pravodobno zauzdano) divljanje.
U međuvremenu nam izgleda dolaze Li-Polymer baterije duplog kapaciteta. (isprike na bezobraznom ulijetanju s ne direktno povezanim komentarom)
Ne bih se složio. Ponuda stvara potražnju. Nitko nije trebao struju dok se nije pojavila električna lampa. Odjednom su je svi “trebali”. Ponuda, također, određuje cijenu.
Ne bih se složio. Ponuda stvara potražnju. Nitko nije trebao struju dok se nije pojavila električna lampa. Odjednom su je svi “trebali”. Ponuda, također, određuje cijenu.
ne moraš se slagati. moj profesor na faksu jurin (makroekonomija) je govorio: ekonomske zakone se ne može ukinuti ili nepoštovati. oni jednostavno djeluju, sviđalo se to nama ili ne, uvijek i svugdje, prema svima jednako - poticajno ili sankcioniraju. ovo o čemu ti pišeš je drugi dio mojeg posta - marketing. dont miješ babe vit žabe. svi izumi, otkad je svijeta i vijeka, nastali su zbog lijenosti. tzv. "stvaranje (dotad nepostojećih) potreba" je čitava znanost zbog koje će marketingaši prvi pred zid, kad kucne čas.
Upravo zato govorimo o ponudi koja kontrolira potražnju i cijene. Osim minimalne količine vode i hrane ne postoje druge potrebe. Ne postoji potreba za teletinom ili vodom za polijevanje vrta pa čak ni onom za pranje. Međutim, kad svaka kuća ima dostupne praktično neograničene količine vode, onda se javlja potreba za izležavanjem u kadi, trostrukim tuširanjem, dvostrukim presvlačanjem u danu, polijevanjem vrta i tako redom. Ništa od tih “potreba” ne bi bilo da nije ponuđena tolika količina vode. Tko je imao potrebu i želio pametni telefon android/iOS tipa dok mu ga Jobs nije gurnuo u grlo? Kad se neki proizvod učini jeftinijim, efikasnijim, poput automobila ili lampe, ljudi obično konzumiraju više umjesto da ušteđeno usmjere na nešto drugo. Ne postoji potreba za prejedanjem, ali kad postoji obilje jeftine hrane - upravo se to događa. Iako su svjesni da ih to vodi u skraćivanje života i troškove oko zdravlja, ljudi svejedno pojedu sve što im se gurne pod nos. Zašto cijene uvijek padaju porastom proizvodnje, ponude umjesto da cijene rastu kako neki proizvod/usluga dobiva na zamahu? Danas kad postoji 7 milijardi ljudi cigla je jeftinija nego ikad umjesto da joj cijena ode u nebo jer potražnja nikad nije bila veća? Odjeća? Postala je jeftina kad su izmišljeni strojevi koji mogu naštancati više nego će nam ikad trebati. Koji god primjer uzmeš cijena i konzumacija je određena ponudom a ne obrnuto. Vrlo često se namjerno stvaraju nestašice ili uništavaju perfektno dobri proizvodi da bi se zadržala razina cijena. Bez ponude sve želje su apstrakcija, nula, neostvarene.