Apple prodao više satova nego cijela švicarska ura

Zašto bih želio imati isti sat cijeli život? I to za novac za koji kupim svake godine drugi sat. Kao da kupiš potkošulju za 1000€, ali 'trajat će ti čitav život'.

Može svaki od satoljubaca reći koliko je zaradio kupnjom novog sata i prodajom nakon desetak godina? Čisto da vidimo kako to u praksi funkcionira.

Nadam se da se mene to ne dotikava: satove ne nosim već... bar 10 godina. Uz mob, potpuno beskorisna stvar. Imao sam neki polu-smartwatch uz bajk, bolja polovica uz volan, uglavnom veća tlaka nego li mob.
Smartwatch mi ima nekog smisla, generalno, kao gadget. Ovi klasični, nemam pojma, možda da sam planinar/ronioc i sl.

NO: ovo sa ulaganjem u vrijedne satove nisam izmislio, to je naprosto činjenica. Osobno mi je to nakaradno, ali poštujem realnost (a to je realnost). 

Upravo kao što je Oleg rekao na drugoj Apple temi (i to potpisujem):

Naime ja osobno imam beskonačnu vjeru u ljudsku glupost, glupost nikad ne razočara, tako da ne treba miješati tekst s onim kako bi rasporedio svoj novac.

Što je činjenica, da je 0.001% Švicarskih satova vremenom dobilo na cijeni? Imaš prastara Apple, Atari i slična računala za kojima se kolekcionari otimaju, stare IBM tipkovnice i brdo slične potrošačke robe koja iz nekog razloga vrijedi više nego kada je bila nova, ali to ne znači da je ulaganje u potrošačku ekektroniku generalno isplativo. Tu se na anegdotalnim primjerima pokušava generalizirati.

A sve zato jer ljudi moraju prvo sami sebi, a onda i okolini objasniti zašto daju toliki novac. To je ona priča kako se Mercedes 'isplati'. Mislim, i ja sebi moram nekako opravdati kad kupujem skupe, a ne baš neophodne stvari, pa znam kako to ide. 

 Tocno. Povuci cu paralelu sa autima. Nitko se ne trga za genericnim autom proizvedenim 1956 ali se trgaju za RR proizvedenim 1956. Isto tako neces dobit neku cifru za Seiko quartz iz 70tih ali zato hoces masne pare za Rolex submariner iz tog desetljeca. Elektroniku nemozes usporedivati sa mehaniclkim satovima. Mehanicki sat star pola stoljeca i dalje obnasa svoju funkciju - pokazuje vrijeme. Sta mozes na elektronickom uredaju iz tog vremena? Ovdje se ne govori o tome da mozes postat milijarder za stari sat koji je netko platio 1000$ prije x godina ali da ga mozes prodati za dobru cijenu to da. 

A sad malo ontopic. Prije 70tih godina satovi su bili mehanicki (opruge itd.) krajem 60tih Seiko izbacuje prve quartzne satove i mete konkurenciju. Posebice svicarce. Quartzni sat je jeftiniji u izradi, tocniji od mehanickog i brze ga se (u to vrijeme) moze izraditi. Ovo sa Appleom malo vuce na to. Trziste ce i dalje traziti svicarske, japanske i americke satove ali trendovi se polako okrecu. Da je netko ovo predvidio nakon predstavljanja A. watcha ja bi mu se prvi nasmijao. Nije poanta u lovi koji su zgrnuli nego da malo pomalo uzimaju trziste.

Imam dobar sat. Nije švicarski nego japanski ali iz visoke klase. Ne bi ga mijenjao za smartwatch ni kad bi 10 godina svake godine dobivao novi model tog smartwatcha. Usporedba 1 vs 1 mi je smiješna.

 Upravo suprotno. 99.999% Švicarskih satova je precijenjena konfekcija, no oni su stvorili brend na onom malom postotku ekskluzivnih modela, koje nitko od prisutnih nije nikada imao na ruci, ali si umišljaju da i njihovi spadaju u tu klasu. I onda uspoređujete te praktički nepostojeće satove, a ne one koje stvarno imate. Kakav je to argument protiv Tesle da je 300 SL (recimo) bolji od nje? Tko od prisutnih vozi 300SL? Uzeo si nerealan ekstrem i njime pokušavaš dokazati da je Tesla lošiji od Golfova i Škoda koje ljudi stvarno voze. Zašto Mercedes radi te ekskluzivne modele? Zato da kupci njihove skupe konfekcije maštaju kako je i njihov precijenjeni auto dio te ekskluzivne priče.

I tu istu logičku grešku svi uporno rade kod satova.

 Moj sat nije u klasi Patek Philippea ali ovakav kakav je košta ko četiri najskuplja Apple Watcha a vrijedi ko njih.... beskonačno mnogo. Do te mjere da smartwatch ne bi koristio ni da mi ga netko pokloni zbog potrebe za stalnim punjenjem. Samo mi još treba jedan uređaj o kojem ću morati brinuti. Da sutra završim na pustom otoku, nakon 20 godina bi pronašli moj kostur sa satom koji bi radio kao i prvi dan kad je kupljen :) Ja to cijenim. Uređaj koji treba svako malo puniti, koji mi pruža informacije koje već imam puno bolje prezentirane na drugom uređaju, koji zastarijeva nakon 2 godine... ne baš. 

100% potpisujem, samo ne vidim da je zatečeno stanje logička greška.
Logička greška, odn. nedostatak logike uopće je, kad ovu pojavu (fenomen, recimo) ideš racionalno opravdavati (ne objašnjavati).
Racionalno (smisleno) je samo za "pokretača igre" (Mercedes, Apple, Rolex...).
Racionalno je i prihvaćati dominirajuću iracionalnost svijeta u kojem živimo.

Mislim da bi ovdje trebalo napraviti distinkciju između vrijednosti jednog i drugog.
Također, mislim da je ekscentričnost pretjerana kvalifikacija, odn. da ne treba tako generalizirati.
Naime, osnovna razlika je između osobne (privatne, subjektivne, npr emocionalne) vrijednosti nekog proizvoda i one opće uvriježene (npr funkcionalne vrijednosti u užem smislu). Ovako proizlazi da je osobnost a priori ekscentričnost, ako nije po kalupima/kanonima opće prosječnosti.

Nadalje, postoje bitna razlika ako se uzme u obzir emocionalni aspekt nostalgije i slično: nerealno je očekivati da čovjek kupi novi "pametnosat" - jer osjeća nostalgiju prema njemu (ali retro repliku da). Kao što je i nerealno uzeti stari tehnički gadget (ili sat) i očekivati da ispunjuje zamjenu za funkcionalnost nove tehnologije (ako se ne svodi na neku bazičnu funkciju).

Treće, igra bilo koje vrste (po bilo kojem kriteriju) je, defaultno, odmak od stvarnosti, točnije nestvarna - "iracionalna" a nužna potreba (bez negativnih konotacija - vidi Huizinga: "Homo Ludens"). Kao i zabava, potpuno je subjektivna stvar odabira. Tehnički pak kriterij (npr pokazivanje vremena) je nešto što se defaultno mjeri po općem, "društvenom" etalonu. Ne odabiremo vrijeme "koje nama paše" već upravo suprotno - ravnamo ga prema nekom atomskom satu i sl. Istovrijedi i za otkucaje srca i sl. u pametnofonima - ravnamo se po nekim opće uvriježenim kriterijima.

Ono gdje se ove vrste vrijednosti preklapaju je kod ekscentričnosti uporabe (izvan ovih navedenih okvira): kad dolazi do "zamijene teza" vrijednosti (ovo opisano pod nerealnost). No to ne znači da je jedno ili drugo ekscentričnost per se; neuobičajenost (ne-prosječnost) da, svakako.

 Definirajmo normalno. :D
Uobičajeno, prosječno - nisu sinonimi za normalno (pa čak ni međusobno u užem smislu).

npr danas je abnormalnost (iracionalnost) uobičajena, a prosječnost pak - natprosječna vrlina za nekog lidera (npr populizam kao "avangarda").
Tim slijedom doći ćemo do "iracionalne normalnosti", "nepodnošljive lakoće poostojanja", "absolutely maybe" itd.

Naime, kad spominješ parametre, nije dobro stavljati rubne ekstreme (nužne za opisivanje čega god) kao prosjek (npr normalnosti). Širenjem "debljine" granica opisanog sužujemo kriterij onog što opisujemo - a time smanjujemo i razumijevanje (koji god aspekt da promatramo, pa i "normalnost"). Inače, "sužena crta razlikovnosti" je tipična logička greška za uzrok ksenofobije, fašizma i sl.
Ne insinuiram ništa naravno, samo ukazujem.

U biti, vrlo (ekstremno) sužen pogled na normalnost je također ekscentričnost, makar polazi iz "ispravnog" centra. Očito se ti "centri" međusobno (subjektivno) razlikuju, a ako se (dovoljno) ne preklapaju su eks-centrični - makar živimo u prividu normativa konsenzusa kolektivnih vrijednosti.

 A tvoje mišljenje je neka univerzalna istina?

Moj argument je da će me ovaj sat nadživjeti. Za 20-30 godina vrijedit će isto ili 20% manje nego danas. Da je otporan na jake udarce, dubinu od 1000m deklarirano (testiran na preko 4000m, točnije implodirao i prestao raditi na 4300m), daje mi podatke koje ni jedan drugi nosivi uređaj ne može (a meni jako trebaju, o njima ovisi život), nije ga nikad porebno puniti. Jedina mana tog sata je što ručno treba prebaciti datum ako mjesec ima 30 dana (puno lakše nego staviti sat na punjenje a radi se jednom u dva mjeseca).

Što se tiče isplativosti ulaganja pogledaj koliki je pad cijena smartwatcha kad ga izneseš iz dućana, za godinu, dvije, tri... Ja svoj sat sad mogu prodati za onoliko koliko je u startu koštao a možda i više (jer sam ga dobio vrlo povoljno tj po tvorničkoj cijeni bez poreza) iako to nije kolekcionarski nego praktični sat. 

Ja sam ljubitelj tehnologije a moglo bi se reći da imam novca tako da kupujem stvarno svašta. Od dobrih komponenti računala, dobrog gaming laptopa, fotoaparata, slušalica, hi-fi komponenti, TV-a, svaki Playstation čim izađe, volan za njega, stolicu, smartphone... da ne nabrajam dalje jer i ovako više zvuči ko kurčenje a ne argument. No ono vrijeme što sam proveo sa smartwatchem dovelo me do razmišljanja kako je to više muke nego koristi. Sat kao Garmin Fenix 6X - ajde ajde, ima mi nekog smisla. Ali ovi Apple, Samsung, Huawei Xiaomi... pametni satovi su mi totalno bez veze.

Pa će ti vrijediti i nakon smrti?

Ironiziram, naravno; nhf.

Sorry, ali prva asocijacija mi je Pulp Ficition (nhf again).

Evo jedna naporna kontemplacija na tu temu. Tiče se ovog retro fenomena u širem smislu - ali mislim da dobro opisuje ovo što si ti opisao.

@retro fenomen + retro "fanatizam":
(ili preklapanje iracionalnog i racionalnog)

U kaosu u kojem živimo, postoji dodatni smisao (ili opravdanje) za retro valorizaciju "ispravnih, provjerenih" - "normalnih" vrijednosti ( = kad su stvari imale smisla).

Nešto poput nužne rekapitulacije za potencijalni "restart". Potrage za trenutkom "kad smo krivo skrenuli".

Inače, uobičajena je greška da logičkim promišljanjem pokušavamo sagledati iracionalne stvari (dodatno: iracionalno ne mora biti negativno!).
Mjerenje nelogičnih stvari logičkim kriterijima su kruške i jabuke; nekompatibilno, useless.
Ali:
Kod retro hardware fenomena se, međutim, preklapaju ta dva "svijeta": stari kompovi su bili itekako logički promišljani; s druge strane, namjena im je bila zabava + igre (iracionalno) + emocionalni su, nostalgični, podsjetnik (simbol) na "ispravno" (emocije kao nit vodilja - opet iracionalno).

U određenom smislu to se može projicirati na klasične satove - emotivni (iracionalni) podsjetnik (ili simbol) na vremena kad su stvari imale smisla (bile racionalne).
Satovi još pride imaju vrijednost simbola protoka vremena. Opet dualitet: nostalgija + uređenost, iracionalno i racionalno zajedno.
Sat je naprosto bio (je?) simbol uređenosti (logičkog i linearnog) protoka vremena u kaosu i nepredvidljivosti svijeta.
Naravno, tu je i sat kao simbol fenomen bezvremenosti (nad-vremenosti), prevazilaženja smrti/smrtnosti. Nosioc sata koji traje će nadživjeti vlastitu terminiranost
... Pulp Fiction. 

Simbol (bilo koji, inače) je tek oznaka, odn. supstitut za "stvarnu vrijednost", pa je samim time "nestvaran" (virtualan). Potpuna ili pretjerana supstitucija simbola umjesto vrijednosti (objekta na koji se odnosi) je iracionalna: npr zamjena brendova/marki sa uporabnošću. Ili cijene proizvoda (deklarirane vrijednosti!) sa uporabnošću ("stvarne" vrijednosti!).
S druge strane, novac ili brendovi su realnost, entitet za sebe i međusobno su kompatiblni, dapače: vrlo su realni i mjerljivi - racionalni.
A opet, i novac je tek simbol - supstitut (zamjena) za stvarnu robu, kao i brendovi - tek simbol.

Hvatanje za retro simbole i vrijednosti je time opravdano, zbog kaosa isprepletenosti simbola i vrijednosti danas, točnije iracionalnosti i racionalnosti.

Pretjerivanje u tome, ili revalorizacija po kanonima (kaosu) današnjice je pak samo podebljavanje iste greške (primjer danas: Rolex ili iWatch; ili TheC64 Mini vs original/refurbished = 35$:1000$).

Pojednostavljeno, racionalno+iracionalno u prošlosti je bilo u skladu/suživotu, dok je to danas kaotično.