Zašto znanstvenici traže metan na Marsu?

Koliko se sjecam, Viking je detektirao metan, no slijedeca dva pokusa nisu mogli dokazati da je rijec o bioloskom procesu.

 Sto sprijecava postojanje anorganskih zivih bica.

Meni je to isto potpuno nelogicno. 

Sonda TGO (ExoTrace Gas Orbiter), čiju su znanstvenu opremu projektirali europski (ESA) i ruski znanstvenici (Roscosmos) upravo je ušla u Marsovu putanju. Njezin je zadatak, kako joj samo ime kaže, da izvana (exo) traži tragove (traces) plinova u njegovoj atmosferi. („Tragovi“ u kemiji znače tvari u tako malim koncentracijama da se ne mogu odrediti kvantitativno nego samo kvalitativno. U malo širem smislu „trag“ znači  vrlo mala koncentracija.)

Sonda je sad hrpa metala u tragovima, a ovaj članak je prošlo svršeno vrijeme AKA aorist.

Da, sad sam i ja vidio 

 A zašto predpostavljamo da bi i drugi oblici života imali iste oksidativno reduktivne procese koje uključuju kisik i vodu. Možda imaju sasvim druge parove elektron donora i elektron akceptora. A možda imaju staničnu energetiku koja uopće ne koristi elektrone?

 Naći vodu je bitno zato što je pretpostavka da bi uopće mogao nastati život treba postojati prisustvo vode. No međutim ukoliko se nađe voda to ne dokazuje prisutnost života.

Zato sada traže plinove koji su indirektni dokaz života, tj plinove koji su "nusprodukt" života.

Npr. Kada bi se pronašao planet koji ima nekoliko % kisika u atmosferi to bi bio siguran znak da na tom planetu postoji fotosinteza ili barem neki pandan fotosinteze.

Vidim da se razbuktala diskusija o kolonizaciji Mjeseca. O tome se govori već od sedamdesetih godina. S Mjeseca je naime puno lakše lansirasti terete ne samo zbog manje gravitacije nego i zbog neimanja otpora zraka. Umjesto raketa služilil bi linearni elektromotori, elektromagnetski katapulti, a energija bi se dobivala iz kakve nuklearne elektrane. Mjesec je bogat sirovinama. U njegovim stjenama ima kisika, a naročito titanija. Amerikanci su već razradili tehnologiju kako bi se one mogle prerađivati u titanij (za izgradnju svemirskih brodova i stanica), vodu i kisik (za ljudske potrebe). Od silikata bi se pak lako dobivao beton. Sa Zemlje bi trebalo dovesti samo vodik za redukciju stijena. Dobivena bi se voda elektrolizirala u kisik i vodik, čime bi se zatvorio tehnološki ciklus. Zahvaljujući automatizaciji sve bi mogli raditi roboti...  

Ako im je ovoliki problem sletit na Mars zbog rijetke atmosfere (50% pokušaja je bilo neuspješno) možda je još teže spustit nešto što teži preko tone na Mjesec. Jedino što je bliže pa bi se možda mogla uspostavit live komunikacija sa landerom i tako u pravom trenutku otvoriti padobran ili upaliti rakete koje će smanjiti brzinu, za razliku od Marsa gdje moraju upalit automatiku i molit boga.

Osim toga, mjesečeva površina je konstantno granatirana meteoritima a svaki udarac raspršuje kamenja i prašinu i 30km od mjesta udara:“There might have been splotches that were further, but that’s as far as our data went. If you are an astronaut sitting on the surface, you don’t necessarily have to worry about being directly hit by a meteorite, but you would have to worry about all these secondaries, that are coming from kilometres and kilometres away.” Zaštita protiv meteorita i posljedica udara je dodatan problem koji Mars nema.

The revised number of craters suggests the moon is pummeled by space rocks much more frequently than predicted. It also suggests that the soil on the lunar surface is turning over so often that materials like water molecules could escape into space sooner than previously thought. That could have important implications for researchers trying to date rocks on the moon, or future initiatives hoping to mine resources out of the moon.

Izvor: https://www.newscientist.com/article/2108929-the-moon-has-hundreds-more-craters-than-we-thought/

 Evo zanimljiv članak na tu temu o rezultatima eksperimenta sa ekspedicije na Arktik sa specijalnim vozilom, koji umanjuju mogućnost ljudske kontaminacije i iz kojeg ću izdvojit sljedeće odlomke:

Space agencies currently take great care to sterilise spacecraft bound for Mars, to avoid contaminating the planet with Earth microbes that could make it harder to find native Martian life.

But humans are impossible to sterilise. We are crawling with microbes, inside and out, so when we eventually go to Mars the risk of contamination will be high. Or at least, that’s what we had assumed...

During a week-long drive in April 2009 between Kugluktuk and Cambridge Bay, the team took samples from three stops along the way, both inside the vehicle and from the surface snow 10 metres away, to see the extent of their microbial footprint.

“We had a wonderful opportunity to sample the snow and try to get some measure of how far and how much microorganisms were being dispersed,” says Schuerger.

The samples were frozen, then later melted and cultured in the lab to look for bacteria and fungi. It turned out that while 85 different microorganisms were found inside the rover, only one bacterium and one fungus grew in samples from the snow outside. “It supports the conclusion that dispersal away from a heavily contaminated simulated rover was very minimal,” says Schuerger.

The pair also found that microbe levels within the rover declined over time, suggesting the threat of contamination will fall as crewed missions progress. The intense UV radiation on Mars should also keep things contained, says Schuerger, as the vast majority of microbes will be killed after around 15 minutes of exposure.

“These results are a huge surprise,” says Alberto Fairén of Cornell University in Ithaca, New York. “The theory says that the moment a human sets a foot on Mars, every effort to prevent contamination of the planet would go out the window.”

Ali ovi koji zagovaraju strogu sterilizaciju se ne daju:

NASA’s planetary protection officer Catharine Conley points out that the sampling and culturing methods the pair used wouldn’t necessarily catch all microbes, so contamination could be worse than they measured. The search for life on Mars is so important that extreme caution will always be necessary if we want to find a true Martian microbe, she says. “The more contamination you have, the less easy it is to figure out whether it is real.”

 svi organski spojevi su na bazi ugljika (C).. to je osnova, zato se traži. Metan je samo 'izbor' tj nešto što bi bio lakmus test.

možda nađu tartufe, zlato, nasade konoplje ili vinograde (poput onih u švedskoj). vrag će znati čime se marsijanci i marsijanke bave za kruhsvojsvagdanjidajimdanas.